"Svi prepoznajemo imperativ dugoročnog osiguranja mira i stabilnosti u Indo-Pacifiku. Moramo biti u mogućnosti riješiti kako trenutno strateško okruženje u regiji, tako i način na koji se ona u budućnosti može još više razvijati", rekao je Biden.
Savez čiju osnovu čine SAD i Velika Britanija nazvan je AUKUS, a sigurnosnom paktu kao država koja će se u suštini u ovoj konstalaciji snaga naći na "prvom frontu" kada je riječ o odnosima s Kinom kojoj bi se AUKUS trebao suprotstaviti.
Šta donosi AUKUS?
Iako Kina nigdje nije direktno spomenuta, AUKUS u suštini predstavlja saradnju tri države koje će nastojati suzbiti utjecaj Kine na području Indo-Pacifika. Prema AUKUS-u, SAD, Velika Britanija i Australija su dogovorile jačanje podvodne i kibernetičke odbrambene sposobnosti, razmjenu informacija kao i jačanje vještačke inteligencije.
Međutim, potez koji je razbjesnio nekoliko država tiče se i podrške SAD-a i Velike Britanije Australiji koja se ogleda u nabavci podmornica na nuklearni pogon. Naime, SAD i Velika Britanija su se obavezale da će dati podršku Australiji za razvoj podmornica na u narednih 18 mjeseci.
Ovaj potez svakako je izazvao veliko negodovanje u Pekingu koji je uspostavljanje novog saveza ocijenio kao neozbiljan potez.
"Ovaj savez je nanio ozbiljnu štetu regionalnom miru i intenzivirao utrku u naoružanju", rekao je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Kine. Državni mediji ove zemlje također su potencirali informaciju da se Australija pretvorila u protivnika Kine.
Uprkos činjenici da je reakcije Kine bila očekivana, znatno veću buru u javnosti izazvala je reakcija Francuske koja je, pomalo neočekivano, ocijenila uspostavljanje AUKUS-a kao "zabijanje noža u leđa".
Naime, francuski zvaničnici su ocijenili ovaj potez kao ugrožavanje savezništva protiv Kine, a "otrovne strelice" rezervisali su i za Australiju čiji su potez oko AUKUS-a i kupovine britansko-američkih podmornica protumačili kao izdaju sporazuma koji su Francuska i Australija dogovorili još 2016. godine, a tiče se upravo nabavke nuklearnih podmornica.
Iako su kritike u međunarodnim odnosima skoro pa normalne, ono što je mnoge iznenadilo jeste potez Francuske da povuče svoje ambasadore iz SAD-a i Australije na konsultacije što je protumačeno kao "vrh ledenog brijega" u lošim odnosima zemalja.
Šta su potpisale Australija i Francuska?
Naime, 2016. godine Francuska i Australija su potpisale ugovor u iznosu od 50 milijardi dolara za izgradnju 12 podmornica koje bi trebale biti namijenjene australskoj mornarici. U tom periodu, pored Francuske, ponude za nuklearne podmornice prema Australiji poslale su i Japan i Njemačka, ali su te ponude odbijene.
Déclaration conjointe du Président @EmmanuelMacron et du Premier ministre du Commonwealth d’Australie @ScottMorrisonMP.https://t.co/JBmylOOR1O
— Élysée (@Elysee) June 15, 2021
Posao za izradu podmornica dobila je francuska kompanija DCNS, a franucski zvaničnici su tada ocijenili potez kao "historijski".
Ono što je zanimljivo, zvaničnici Francuske su tada istakli kako će kompanija DCNS po prvi put podijeliti tehnologiju pravljenja nuklearnih podmornica s drugom državom, a svi su ovu odluku protumačili kao rezultat uspješnog lobiranja iza kojeg su stajali brojni francuski političari uključujući i Francoisa Hollanda.
Pored sporazuma iz 2016. godine, francuski predsjednik Emmanuel Macron iskoristio je i druge trenutke za jačanje odnosa s Australijom.
Magazin Politico 2018. godine pisao je o tome kako francuski predsjednik "ismijava" Veliku Britaniju tokom posjete Australiji. Macron je u trodnevnoj posjeti potpisao niz sporazuma s australskim zvaničnicima koji su garantovali bliže vojne veze, saradnju u kibernetičkoj sigurnosti, ali i u brojnim drugim oblastima.
Mnogi su ove poteze francuskog predsjednika protumačili kao pokušaj udvaranja zemlji koja se tako našla "između dvije vatre". Stare ljubavi, "propalog Britanskog carstva", i nove ljubavi koja joj nudi šansu za saradnju - Francuske.
Transatlantsko savezništvo na ispitu
Svakako da su "komotniju" poziciju kako Francuskoj tako i drugim evropskim državama omogućili i "letargična" politika SAD-a. Amerika iz perioda Donalda Trumpa djelovala je prilično nezainteresovano za dešavanja u Evropi koja je uvijek bila američki najjači saveznik, ali i u drugim dijelovima svijeta.
Takva situacija, omogućila je evropskim državama znatno "ugodniju" poziciju što su mnogi iskorištavali na načine za koje su smatrali da su najprikladniji. Njemačka je "koketirala" s Rusijom i isplanirala u detalje izgradnju Sjevernog toka 2, a Francuska je tako s Australijom potpisala historijski dogovor oko nuklearnih podmornica.
Ipak, globalni odnosi su se u međuvremenu promijenili, a novi predsjednik SAD-a Joe Biden najavio je veliki povratak Amerike na globalnu scenu. Dio tog povratka svakako jeste jačanje odnosa s Velikom Britanijom što je naglašeno kao prioritet u globalnom odnosu sila.
Potvrda novih međunarodnih tokova uslijedila je vrlo brzo, a Joe Biden je upravo Veliku Britaniju izabrao kao prvu zemlju koju će posjetiti tokom trajanja predsjedničkog mandata. "Zaboravljena" Velika Britanija kojoj se predviđala neizvjesna sudbina nakon Brexita, tako je ponovo vraćena u fokus svjetskih dešavanja obnavljanjem savezništva sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Potezi koji su uslijedili nakon toga, bili su jasan znak kako Velika Britanija i SAD namjeravaju pratiti jedni druge i u drugim međunarodnim operacijama. Američki i britanski vojnici zajedno su se povlačili iz Afganistana, a program AUKUS potvrdio je jačanje saradnje dvije sile.
Iako je jačanje odnosa Velike Britanije i SAD-a bilo neminovno, ono što definitivno jeste problem koji je AUKUS dodatno ogolio jeste položaj drugih evropskih država. Mnoge evropske države odlučile su se prethodnih godina na jačanje utjecaja na području Indo-Pacifika, a upravo su ovi planovi na neki način postali ugroženi AUKUS-om.
Evropske države, SAD i Velika Britanija neminovno pripadaju istom transatlantskom savezništvu koje sa sobom nosi i zajedničke neprijatelje od kojih se u ovom trenutku ističe Kina. Međutim, novi potezi i odluke međunarodnih faktora dodatno pojačavaju dojam da države na odnose kao i na svoju ulogu u transatlantskom savezništvu gledaju potpuno drugačije.
Iako se u budućnosti teško može zamisliti jača kriza između evropskih država i SAD-a, gorka pilula koju su Francuzi morali popiti kada je riječ o odnosima s Australijom još dugo će se spominjati u međunarodnim krugovima. Francuska osim što je izgubila ogroman iznos novca, izgubila je i utjecaj što francuske zvaničnike mnogo više boli.
I pored brojnih kritika koje ovih dana dolaze iz Francuske, teško je zamisliti da evropsko-američko savezništvo može biti ugroženo, ali isto tako, posljednja dešavanja su ga neminovno stavila na veliki ispit zrelosti tokom kojeg države moraju biti spremne na brojne "gorke pilule" zarad očuvanja ključnog savezništva.
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
