Srbija između zida i kreča: Oni bi da slave zločinca, a mi im kao ne damo

Mural je jeftinija verzija spomenika, kao spoj slike, simbola i ideje. A u Srbiji, pa i na dobrom dijelu teritorije entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini, crtanje i slavljenje jednog murala je posebno izraženo. Ratko Mladić je pravomoćno osuđeni ratni zločinac koji na svojim rukama nosi odgovornost za najteže zločine, među kojima je i genocid u Srebrenici.

Baš taj i takav Ratko Mladić je inspiracija i očito ideja vodilja za mnoge u Srbiji pa se neki često "late kista" te ga u vidu murala oslikaju na zgradama, podzidama, mostovima i gdje već stignu. Takva praksa traje godinama i mnogi su na takve prizore navikli kao na jesenju kišu. Ipak, mural u Njegoševoj ulici u Beogradu, iako naslikan prije nekoliko mjeseci, punu pažnju privukao je prije nekoliko dana nakon najave aktivista da će ga ukloniti.

U dva dana regionalna i evropska javnost je mogla vidjeti da u Srbiji postoji kritična masa racionalnih i razumnih ljudi koji su dovoljno hrabri da se suprotstave vlastima i uklone mural. Ipak, ta vlast se upravo ispriječila ne dozvolivši pristup lokaciji gdje je mural zločinca Ratka Mladića oslikan, pravdajući to održavanjem javnog reda.

Dan kasnije mural je uništen tako što je poliven kantom kreča, oličeno kroz savjest i hrabrost političara srbijanskog SDP-a Đorđe Žujovića. Ipak, nije dugo trebalo da se desničari okupe i ponosno očiste mrlju od kreča kako bi naglasili onu pravu mrlju svoje historije.

Mural posvećen Ratku Mladiću nije samo nepriznavanje genocida u Srebrenici, za što je kasapin iz Kalinovika i osuđen, već jasno, glasno i ponosno slavljenje zločinca, slavljenje njegovih (ne)djela. Kako drugačije tumačiti potez ministra policije Srbije Aleksandra Vulina, koji u noći dok policija štiti mural ostavlja cvijet ispod lika Ratka Mladića. Možda će mu neko i povjerovati da je tim činom pozivao na mir, ali to je već problem lakovjernih.