Duško Tomić već 30 godina poziva na kažnjavanje zločina u Bijeljini: To je bio genocid
U mjestu Bukreš kod Bijeljine, pripadnici Specijalne jedinice MUP-a RS "Pahuljice" i lokalne bijeljinske policije u septembru 1992. su upali u kuće porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić. Sve koje su zatekli su odveli na obalu Drine u selo Balatun, gdje su ih upucali i bacili u rijeku.
Deset godina kasnije pronađeni su prvi ostaci žrtava, u čemu je pomogao i Duško Tomić, koji zajedno s porodicama već tri decenije pokušava odmotati klupko zločina.
"Od početka do danas sam ja s tim porodicama. Sve vrijeme sam govorio o toj bandi. Preselio sam se u Međaše, došao iz Sarajeva, čekajući da pomognem otkrivanju ovih zločina. Čekao ovaj dan. Danas se ponovo mogu vratiti u Sarajevo, sada kada su i oni na putu za tamo, za suđenje", rekao nam je Tomić.
Navodi da je, prema njegovim saznanjima, uhapšenima zaprijećeno kaznom od 40 godina. O identitetima uhapšenih nije mogao govoriti, pogotovo jer je jedan od njih tražio od njega da ga brani. Iako takvo nešto nema puno smisla, Tomić ističe da to može biti prilika za saznavanje cijele istine.
"Zvao me iz kombija, on je najslabija karika. Ja ću otići u Sarajevo da razgovaramo. Ukoliko on javno prizna zločin, pokaje se, pomogne da se sazna prava istina, konsultovao sam se i s porodicom koju zastupam, da mu damo šansu. Ne može se odbraniti njegovo nedjelo, ali se može odbraniti njegovo pravo na pokajanje i istinu, da svi saznamo istinu, jer to treba i svijet da sazna. Ja bih predložio javni prijenos suđenja, jer ovo je najveći zločin. Oni su pokupili ljude sa spavanja, žene, djecu, starce i pobili ih i ostavili u Drini na Balatunu", rekao je on.
Dodaje kako se u njegovom slučaju može odbraniti pravo na pokajanje s obzirom na to da nije pucao, ali jeste ulazio u kuće iz kojih su odvedene žrtve. Međutim, mora otkriti ko ih je poslao, ko im je naredio i zašto su to učinili.
"Ovo je dokaz da se nije dogodio samo genocid u Srebrenici, nego i u Bijeljini. Ja se nisam mogao okupati u Drini znajući za ovaj zločin. Oni su pokupili i pobili sve koje su našli u tim kućama. To je mali genocid", poručio je Tomić.
On je predlagao i da Bijeljina dobije ulicu koja će se zvati po ubijenoj djeci Sarajlića, međutim ta inicijativa nije prošla. Također navodi da je često primao prijetnje i da su ga pokušali ušutkati, ali da on nije htio stati, jer ga je sramota onoga što se dogodilo.
"Zapalili su mi ovdje imanje, prijete mi smrću, sve da bih se ja zaustavio, ali evo ako Bog da, vidjet ćemo epilog", naveo je.
30 godina čekanja i boli
Poseban akcent advokat Tomić stavlja na predugo vođenje istrage. On navodi da je to još jedan način povređivanja porodica žrtava.
"Zašto su 30 godina vodili istragu? Velika dugotrajna čekanja na suđenja su nove nepravde. Zamislite bol 30 godina. Vidjet ćemo koji su tužioci postupali i šta su radili", naveo je.
Ističe kako je mnogima zapravo bilo u interesu da ova istraga drugo traje.
"Suština zločina u Bijeljini je da ovdje i dalje ima veliki dio fašista i nacionalista kojima je ovo velika rana na srcu, kao što je meni radost. Treba zato polako buditi svijest da su se događali zločini", zaključio je advokat Tomić.
