Južnokorejska distopija kakvu još niste vidjeli: Na Zemlji nestaje vode, svemir nudi odgovore

Naslov serije referira se na Sea of Tranquility, mjesto na Mjesecu gdje je Apollo 11 prvi put sletio 1969. godine. Priča prati grupu elitnih agenata koji odlaze u napuštenu istraživačku bazu na Mjesecu, kako bi prikupili misteriozne "uzorke", a po zadatku svojih nadređenih.

Planeta Zemlja je postala nepodnošljivo mjesto za život, na kojem je nestalo 40% vode, pa se dragocjena tečnost plaća zlatnim karticama, dok obični smrtnici imaju sljedovanja na koja čekaju u nepreglednim redovima. Kućni ljubimac koji licka vodu iz neke posude je skoro bogohulan prizor, jer svako deseto dijete rođeno nakon Velike suše ne uspijeva preživjeti.

Houston, imamo problem

Godišnjica slijetanja na Mjesec: Kako je Tito prodao svemirski program Amerikancima

Bae Doona glumi astrobiologinju Song Ji-an, koja se pridružila timu kako bi otkrila istinu iza nesretnog slučaja u napuštenoj istraživačkoj stanici "Balhae" na Mjesecu.

Ona je u timu elitnih astronauta koje predvodi Han Yun-jae (Gong Yoo kojeg smo videjli u "Squid Gameu"), karizmatični vođa koji mora okončati misiju uz puno nedostajućih informacija, ali i s odgovornošću za sigurnost posade. Ryu Tae-seok (lee Joon) je glavni inžinjer projekta, koji opasnu misiju vidi kao bijeg od dosadnog posla u ministarstvu.

U "Balhaei" počinju otkrivati ​​gomile leševa ljudi koji su umrli pod misterioznim okolnostima, a stanje njihovih pluća upućuje na gušenje vodom. Sve se vrti oko misterioznih kapsula s tzv. "lunarnom vodom", koje nude odgovore na pitanja o tome šta se zapravo dogodilo na Mjesecu.

U istraživanju nepregledne arhitekture svemirskih stanica članovi ekspedicije počinju umirati, a oni koji prežive doći će do otkrića o postojanju neobičnih oblika života, ali i saznanja o brutalnim eksperimentima nad djecom.

Vizuelno zapanjujuća serija "Tiho more" inspirisana je bolnom ekonomskom nejednakošću u svijetu, u kojem pojedinci moraju poduzimati ekstremne mjere kako bi preživjeli, a oni na poziciji moći moraju žrtvovati ljude kako bi uz pomoć nauke stvorili uslove za život.

U tom biološkom beznađu nauka ponekad, poput "HAL-a 9000", mora "isključiti" ljudski život onda kada je to potrebno za više ciljeva. Scenografija uveliko podsjeća na Kubrickovu "2001: Odiseju u svemiru", na čijem tragu je i filozofski aspekt ove priče.

Svemirska ekspedicija proteže se kroz osam epizoda, čija nas priča usisava poput crne rupe. Sporo izgarajuća drama u prostoru u kojem vrijeme i ništavilo imaju jednu sasvim novu dimenziju, polagano zarobljava gledatelje, dajući vrlo jasnu poruku o tome šta će nam se dogoditi zbog djelovanja prirodnih ciklusa, pohlepnih korporacija i ljudskog faktora.

U svijetu u kojem se na Mjesec otišlo prvi put prije pedesetak godina, elita i bogataši su oni koji danas putuju u svemir. Gdje god čovjek može udahnuti kisik i konzumirati nešto malo vode i hrane, njegove predatorske osobine ostaju iste.

"The Silent Sea" diže letvicu produkcijskih standarda vrlo visoko i još jednom potvrđuje da se svaka naučna fantastika suštinski vrti oko priča o ljuskoj rasi, a manje o svemirskim brodovima, bestežinskom stanju i traganju za vodom na Marsu. Distopija uvijek ima isti scenarij, a taj je onaj u kojem ljudski život predstavlja istovremeno najjeftiniji i najskuplji prirodni resurs.