Pogledali smo hvaljenu hrvatsku seriju u kojoj glumi Izudin Bajrović: Trauma i kapital Balkana
Teško da još nešto treba ispričati o bivšim jugoslavenskim prostorima, korupciji i sumnjivom kapitalu pa da slika društva uništenog u ovim našim fragmentiranim državicama bude jasnija. Podjele i uporno ukazivanje na razlike među ljudima na ovim prostorima ostavile su ekonomsku i duhovnu pustoš, ali ono u čemu uspijeva filmski i televizijski posao jeste da donosi snažne priče i da taj prostor bivše države uspijeva držati na okupu. Prije svega, okupljanjem kritične mase autora, u čemu prednjače glumci neprikosnovenog talenta.
Serijom "Novine", koju je otkupio i Netflix, reditelj Dalibor Matanić je pokazao šta se dogodi kada posljednji nezavisni medij u državi preuzme tajkun iz građevinske mafije, a da to nema veze s novinarstvom. Od "Finih mrtvih djevojaka", "Kina Like", "Majke asfalta", "Zvizdana", "Zore"… najproduktivniji hrvatski filmski autor suštinski priča istu priču, propitujući hrvatsko društvo, kontaminirano odnosima iz prošlosti, kriminalom i lažnim moralom.
Konjuh planinom
Nešto prije Nove godine Hrvatska radiotelevizija je započela emitiranje igrane serije reditelja Dalibora Matanića "Područje bez signala", koja u šest epizoda donosi ekranizaciju istoimenog romana Roberta Perišića. Područje u koje signal ne stiže je nekada industrijalizirani fiktivni gradić Nuštin, a koji je danas zanemaren do te mjere da može poslužiti samo kao lokacija za snimanje postapokaliptičnih scena za siromašne. Tamo dolaze dvojica Zagrepčana, s ciljem da ožive odavno propalu tvornicu, kako bi za misterioznog naručitelja napravili turbinu kakva se već odavno ne proizvodi.
Svaka epizoda serije nazvana je po jednom od likova u priči. Oleg (Rene Bitorajac) je spretni poslovnjak, dok je njegov introvertni bratić Nikola (Krešimir Mikić) pomalo nepripremljen za ono što će ga dočekati u mikrouniverzumu zaboravljenog gradića Nuština i fabrike u koju dolazi kao novi direktor. Tamo će preuzeti poslovanje uz savjete inžinjera Jande (Izudin Bajrović), bivšeg sindikalnog vođe, koji karizmom pokreće mase. U Nuštinu pratimo i Šeilu (Jovana Stojiljković), mladu kustosicu koja se vraća u svoje rodno mjesto, radnika Branoša (Goran Bogdan) i spretnu konobaricu Lipšu (Tihana Lazović), koja se uvijek dočeka na noge, kakva god da joj iznenađenja život donese. Pored njih, u seriji zapaženu ulogu igra i Slavko Štimac, kojeg smo nedavno vidjeli u prvoj srbijanskoj horor seriji "Crna svadba".
U moru površnih televizijskih projekata koje od milja zovemo sapunicama, "Područje bez signala" predstavlja pravo osvježenje, donoseći raskoš kadra na kojem se produkcijski nije škrtarilo. Snimljena na području Duge Rese, Zagreba te dijelom u Finskoj i Maroku, serija govori o obespravljenim radnicima, koji su se stopili s posttranzicijskom arhitekturom beznađa, a među njima je najzanimljiviji lik inžinjera Jande, kojeg igra bosanskohercegovački glumac Izudin Bajrović.
Biznismeni za njim kreću u potragu, jer posjeduje inžinjersko znanje koje može ponovo pokrenuti tvornicu i radnike nepovjerljive prema novim investitorima. Međutim, Janda dane provodi u društvu malodušnosti i alkohola, zbog duboko poražavajuće personalne traume. U prvoj epizodi njegov lik čekićem razbija zid s muralom "Tvornica radnicima" uz zvuke pjesme "Konjuh planinom", jugoslavenske himne obespravljenih i siromašnih radnika, koja je često korištena u prilikama kada se htjelo isticati da je sve u bivšoj državi nastalo na muci i znoju radne klase i idejama socijalizma.
Od radnika do finansijske elite, od konobarica do kustosica, protagonisti ovog svijeta stupaju u odnose koji ih odvode u nepoznato, radeći puno toga što nisu planirali, a zašto turbina - odgovor će se pojaviti na samom kraju. Priča serije još jednom ukazuje na tužnu činjenicu da se u "područjima bez signala" duhovi najviše uzburkaju kada se dirne u automatiziranu rutinu neke male sredine koja živi u koordinatama lokalne birtije i poneke prodavnice. Učmale sredine je, možda, najbolje ostaviti u zaboravu, jer, svaka promjena je bolna, a i pokušaji napretka nisu ništa više nego krinka za sumnjive interese kapitalista. Svaki mali grad sa svojim fabrikama na Balkanu propao je po istom modelu i ostavio jednako nesretne ljude. Jer, bijeda ne poznaje granice. Srećom, te granice ne poznaje ni kvalitetna televizijska produkcija.
