Složena historija
62

Pravoslavna crkva u Ukrajini jedan je od frontova sukoba dvije nacije

F. H.
Oštećena crkva nakon ruskog bombardovanja u gradu Malynu (Foto: EPA-EFE)
Oštećena crkva nakon ruskog bombardovanja u gradu Malynu (Foto: EPA-EFE)
Na društvenim mrežama se pojavio snimak na kojem se vidi kako pravoslavni vjernici u gradu Smela kod Čerkasja tuku svećenika koji je navodno odbio da se pomoli za poginule ukrajinske vojnike. Međutim, to nije jedini pokazatelj raskola pravoslavne crkve u Ukrajini.
Snimak pokazuje vjernike kako tuku i guraju svećenika prema izlazu iz crkve. Prema opisu, vjernike je izrevoltirao to što je svećenik odbio da se pomoli za poginule ukrajinske vojnike i počeo da moli za Putina.
Ovaj događaj je samo jedna posljedica duboke političke linije po kojoj se dijeli pravoslavna crkva u Ukrajini, a koja je posebno došla do izražaja nakon ruske invazije.

Većina pravoslavnih vjernika u Ukrajini pripada jednoj od dvije pravoslavne crkvene organizacije. Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, prema istraživanjima, pripada 58,3 posto pravoslavnih vjernika u Ukrajini.

Ukrajinska pravoslavna crkva je zvanično osnovana krajem 2018. godine, a autokefalnost od ekumenskog patrijarha Konstantinopolja joj je priznata 5. januara 2019. godine. Ova crkva je nastala ujedinjavanjem do tada od ostalih crkava nepriznatih Ukrajinske pravoslavne crkve - Kijevska patrijaršija, Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve i nekih dijelova do tada jedine priznate Ukrajinske pravoslavne crkve - Moskovske patrijaršije.

Ukrajinsku pravoslavnu crkvu priznali su ekumenski patrijarh Konstantinopolja Bartolomej, Aleksandrijski patrijarh te pravoslavne crvke Grčke i Kipra. Sa druge strane ovu crkvu nisu priznale Srpska, Rumunska , poljska pravoslavna crkva i ruska pravoslavna crkva - Moskovska patrijaršija.

Ruska pravoslavna crkva - Moskovska patrijaršija i državna Rusija su se žestoko usprotivile uspostavljanju ove crkve, dok je kod Ukrajinaca ona postala jednom od tačaka nacionalnog ujedinjenja.

Borba za samostalnu ukrajinsku crkvu vodi porijeklo još iz predsovjetskog perioda, ali je poseban zamah doživjela nakon što je Ukrajina postala nezavisna država. Iako su svi ukrajinski predsjednici osim Viktora Janukoviča podržavali nezavisnost (autokefalnost) ukrajinske crkve, ali do 2019. godine nije bilo moguće dobiti saglasnost od drugih pravoslavnih crkvi. Najveći otpor je pružala Ruska pravoslavna crkva.

Sa druge strane oko 25 posto pravoslavnih vjernika pripada Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi - Moskovska patrijaršija. Kijevski mitropolit iz ove crkve je 24. februara izjavio da ruski napad nema opravdanje ni od Boga ni od ljudi te pozvao sve da budu hrabri i pokažu ljubav ka domovini. Oštro je reagovao i mitropolit crkve u Sumyu koji je pozvao svoje svećenike da se prestanu moliti za moskovskog patrijarha Kirila.

Ovi potezi se u velikoj mjeri razlikovao od stavova njima nadređenog patrijarha Kirila koji je podržao agresiju na Ukrajinu i rat predstavio kao borbu protiv sila zla koji žele da unište od Boga dato jedinstvo Rusije.

Evropski parlament je početkom marta osudio Rusiju da širi svoj utjecaj kroz djelovanje pravoslavnih crkvi u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini (posebno entitetu Republika Srpska), Gruziji i u određenoj mjeri Ukrajini. Navodi se kako je ovaj utjecaj korišten za širenje antievropskih osjećanja, poticanje sukoba među lokalnim stanovništvom i pristrasnog predstavljanja historije.