Vlast u Bratuncu uklanja tragove genocida, žrtve poručuju da istinu ne mogu izbrisati
Porodice žrtava ogorčene su, ali ipak poručuju da istina ne može biti izbrisana.
Unutar hladnih zidova Zemljoradničke zadruge u selu Kravica nadomak Bratunca, 13. jula 1995. godine izvršeno je mučko ubijanje više od hiljadu bošnjačkih muškaraca, uglavnom iz Srebrenice. To su potvrdile i presude Haškog tribunala i Suda Bosne i Hercegovine, a snimci zločina nad civilima obišli su svijet.
Općina Bratunac 27 godina kasnije naredila je rekonstrukciju i sanaciju četiri hale, a izvođač radova, odnosno kompanija Mark – Milex iz Srebrenice, već je počela s aktivnostima.
Čuvaju živinu u halama u kojima su ubijani Bošnjaci
Zaštitna ograda je postavljena oko kompleksa u kojem lokalno srpsko stanovništvo čuva živinu, u što se uvjerila ekipa portala Klix.ba koja je boravila u Kravici.
Ovakav potez ogorčeno su dočekali članovi porodica žrtava, a među njima je i Kada Hotić, kojoj je u nekadašnjoj zemljoradničkoj zadruzi ubijen brat Mustafa Džilović. Kako nam kaže Hotić, na njegovom kosturu nije bilo tragova metaka, karlične kosti su bile smrskane, a glava odsječena, što pokazuje razmjere monstruoznosti zločina.
"Ovo je mjesto na koje su dovodili ljude koji su pokušavali doći na slobodnu teritoriju. Tu su ih krvnici premlaćivali, a ovo stratište se može mjeriti sa Auschwitzom, Jasenovcem i slično. Ovo je trebalo ostati kao jedna uspomena na zlo, a koja će služiti kao opomena da se nikada više nešto takvo ne desi. Međutim, oni koji su počinili to zlo, brišu tragove, uništavaju dokaze i negiraju genocid", kaže Hotić za Klix.ba.
Svi oni koji se bore za pravdu i istinu, kako navodi Hotić, sada uglavnom nijemo posmatraju uništavanje podsjetnika na stravična ubistva iz 13. jula 1995. godine.
"Ali, ostat će snimci, prošli su svijetom. Nema gumice koja će istinu obrisati, ali ni oružja koje će nas sve ubiti. Neka niko ne misli da može uništiti jedan narod. Bit će nas i dalje", naglašava Hotić, koja je i potpredsjednica Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa.
Šuhri Sinanović iz Bratunca u Kravici je ubijen muž Muriz, a nju danas žaloste radovi koji su u toku u halama koje su bile natopljene krvlju nevinih žrtava, pogubljenih samo zbog toga jer su Bošnjaci.
"Svake godine pred obilježavanje godišnjice genocida u Republici Sprskoj pripreme novo iznenađenje, a sve kako bi nam stavili novu so na ranu. Ove godine je to Kravica u kojoj su trebali ostati konzervirani otisci, krv i sve ono što podsjeća na srebrenički genocid. Ali, načelnik Bratunca to želi sve prikriti. To je bruka i sramota i otkuda da svi sada ćute na takav potez", ističe Sinanović, koja je i predsjednica Udruženja Žena Podrinja iz Bratunca.
Mučka ubistva u Kravici označena su kao prvi masovni ratni zločin nakon pada Srebrenice 1995. godine, a ruci agresora uspjelo je umaći tek nekoliko zarobljenih Bošnjaka koji su pukom srećom preživjeli.
"Žao mi je što ni nakon 27 godina nisu prihvatili istinu, kazavši je svojim unučadima, sinovima i kćerkama. Bez obzira na sve što je bilo i prošlo, mora se graditi bolje sutra. Ali, kako? Ako ljudi ne znaju pravu istinu, ako žive u lažima i ako nema povjerenja, onda ne može biti ni pomirenja", smatra predsjednica Udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić, kojoj je u Kravici ubijen sin.
Istina se prolomila svijetom
I ona navodi da ne postoji nijedna gumica koja može izbrisati sve ono što je počinjeno u halama zadruge u Kravici, a istina se pročula po cijelom svijetu.
"Genocid nije izvršen samo 1995. godine, on je izvršen i na kostima žrtava, a sada ponovo proživljavamo i treći genocid. Svijet i Evropa su nepravedni prema nama. Dozvolili su da nakon genocida ovo pripada Republici Srpskoj, a ne da je distrikt, što govori koliko su bili važni naši i životi naše djece. Ali, nas majke niko ne može zaustaviti, zaplašiti ili zabraniti da pričamo o onome što smo doživjele 1995. godine", potcrtava Subašić.
Do danas je identificirano 1.313 žrtava koje su pogubljene u Kravici, a četiri udruženja koja se bave nestalim osobama sa područja Srebrenice i Bratunca, pismo su uputili i lokalnoj vlasti vezano za posljednji potez koji su pokrenuli. Od njih traže da zaustave započete radove, međutim, do danas odgovor nisu dobili.
S druge strane, pismo podrške dosad su dobili jedino od ministrice vanjskih poslova Njemačke i ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u BiH. Međutim, naši sagovornici očekuju konkretnu reakciju nadležnih institucija iz BiH, ali i međunarodne zajednice. Podsjećaju i da im općinske vlasti u Bratuncu nisu dozvolile postavljanje obilježja zločina u Kravici.
"Također, bitno je naglasiti i to da zadruga nije privatna imovina. Više puta smo tražili da dobijemo odobrenje za stavljanje ploče na stratište jer to nam omogućava zakon o nestalim osobama koji je usvojen 2004. godine, ali on do danas nije zaživio. Ako je nekome stalno da hrani svoje dijete iz onoga mjesta, onda mogu reći da ne znam kome ta osoba pripada. Ljudskom rodu sigurno ne", istaknula je Subašić.
Nacionalne tenzije
Posljednji potez bratunačke vlasti ponovo je na površinu izbacio nacionalne tenzije, iako su one, prema tvrdnjama mještana, bile prisutne i ranijih godina.
"Određene nelogične stvari se u Bratuncu dešavaju unazad dvije ili tri godine. U Općini smo po statutu i zakonu imali to da Bošnjaci moraju imati svoga predsjednika skupštine ili zamjenika načelnika, ukoliko je načelnik Srbin. Međutim, mi sada u općini nemamo nikoga, a da ne pričam o nekim drugim javnim ustanovama. Dakle, naše šikaniranje je počelo, a sada je to sve nastavljeno dešavanjima vezano za Kravicu", kaže za Klix.ba Hiba Ramić, predsjednica Udruženja Naše sjećanje, koje se bavi traženjem i ukopom nestalih Bošnjaka iz Bratunca.
Boli je što danas ljudi ne mogu shvatiti da je Zemljoradnička zadruga u Kravici dokaz koji je dokumentovan.
"Nije mi jasno da neki mlađi ljudi koji dođu na vlast rade takve stvari. Mi kao stanovnici ne znamo šta se ovdje danas radi. Vidimo na natpisu odluku te informaciju ko je izvođač radova, ali mi u konačnici ne znamo šta će biti tu", nastavlja Ramić.
Prisjećajući se perioda rata od 1992. do 1995. godine, predsjednik Udruženja logoraša Bratunac Sakib Ahmetović ističe da su bošnjački muškarci i djeca iz Srebrenice, ali i Bratunca protjerivani u nekoliko logora, a veliki broj njih završio upravo u Kravici. Kako navodi, najmanje ih je ubijeno metkom, a najviše mučenjem, iscrpljivanjem i udaranjem nogama, rukama te metalnim i drvenim palicama.
"Ovaj logor je ostavio jednu stravičnu sliku jer su direktno snimane ubijene osobe. Ovdje se išlo na potpuno uništenje muslimana i nije nikakvo čudo što su određene osobe doživotno osuđene. Sad bi nam drago bilo da se optužnice javno iznesu protiv svih osoba kojima se sudi jer mi smo nezadovoljni presudama koje se donose u Sudu BiH", kaže nam Ahmetović.
Obnova Zemljoradničke zadruge dio je projekta "Privredna infrastruktura u općini Bratunac", a načelnik Srđan Rankić javnosti se obratio putem saopćenja, u kojem, između ostalog, navodi da se orkestrirano napada općina.
Naglasio je da se hale renoviraju u cilju pokretanja proizvodnih pogona, osnaživanja lokalne zajednice otvaranjem novih radnih mjesta, smanjenjem nezaposlenosti i poboljšanja životnog standarda građana Bratunca, istaknuvši da će općina i on kao načelnik njegovati sjećanje na sve nevine žrtve rata.
