U Bratuncu sahranjene četiri žrtve rata, među njima i dječak kojeg su zapalili nakon ubistva
Dženazi koju je predvodio reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović, prisustvovali su članovi porodica žrtava, vjerski službenici i ličnosti iz javnog i političkog života.
U kabure su spušteni Mehmed Imamović, Salmir Hodžić, Salih Mehić i Salim Kadrić, čiji su posmrtni ostaci pronađeni na različitim lokacijama na području Bratunca. Riječ je o pripadnicima bošnjačke nacionalnosti koji su 1992. i 1993. godine pogubljeni na najsvirepije načine, a članovi njihovih porodica godinama su tragali za posmrtnim ostacima svojih najmilijh.
Salmir Hodžić najmlađa je žrtva koja je danas sahranjena. Riječ je o dječaku iz zaseoka Suha koji je u vrijeme pogubljenja imao devet godina, a prema tvrdnjama svjedoka on je skupa sa majkom, bratom, djedom i nanom, kao i još nekoliko mještana, ubijen u porodičnoj kući njegovog djeda Osmana i oca Beriza.
Svi oni su nakon pogubljenja zajedno sa kućom zapaljeni, a Salmirovi oskudni i dijelom nagorjeli skeletni ostaci su pronađeni prilikom ekshumacije koja je izvršena u junu 2002. godine u ruševinama porodične kuće.
"Skupa sa Salmirovom majkom sam se dogovorila da idemo u sloveniju, međutim, ona me ujutro nazvala i rekla da je u Bratuncu sve mrino i da nema potrebe za tim. To je bio naš posljednji razgovor. Nažalost, kasnije su uslijedile velike strahote. Svi oni su ubijeni, a nakon toga i spaljeni. Salmirove ostatke su pronašli bez glave, što nama pokazuje da je on prije spaljivanja zaklan. Pa to je Bogu za plakati, šta su sve našem narodu u ratu radilu. Ne znam gdje će im duša. Ali, na kraju, u cijeloj ovoj tragediji drago mi je da su barem dijelovi kostiju pronađeni, kako bi se znalo gdje je mezar našeg mališana", kazala nam je Salmirova tetka Sadeta Tabaković.
Svoj smiraj danas je našao i Salim Kadrić, rođen 1969. godine u selu Hrnčići kod Bratunca. On je nestao 1993. godine u Lolićima, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 2020. godine na lokalitetu Voljavice kod Bratunca.
U Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu ukopani su i posmrtni ostaci Saliha Mehića, rođenog u Hrnčićima kod Bratunca 1964. godine. On je također nestao u Lolićima 1993., a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 2020. godine na lokalitetu Voljavica.
Tri decenije kasnije, u kolektivnoj dženazi u Bratuncu su ukopani i posmrtni ostaci Mehmeda Imamovića, rođenog 1954. godine u Glogovoj. On je nestao tokom 1992. godine na području Glogove, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani u mjestu Tatar, u augustu 2017. godine.
Kolektivnoj dženazi u Veljacima prisustvovao je i potpredsjednik Republike Srpske Ramiz Salkić, koji se u svom obraćanju osvrnuo na razmjere počinjenih zločina za vrijeme rata.
"Nažalost, 30 godina kasnije, mi nemamo presuđenih nalogodovaca ovih zločina, niti počinilaca. Treba znati da je od 1992. do 1995. ubijeno 3.536 Bošnjaka, 210 je djece u pitanju i 236 žena. Pri tome je veliki broj ubijenih starosti između 18 i 20 godina, a današnji rezultati su pokazani u Bratuncu, u smislu broja porodica i povratnika", poručio je Salkić.
Klanjanjem dženaze i učenjem na kaburima završen je vjerski dio programa u Veljacima, gdje je do danas sahranjeno 310 žrtava, a još uvijek se traga za 280 osoba.
Ovogodišnja dženaza i obolježavanje 30. godišnjice stradanja Bratunčana proteklo je u ambijentu koji karakterišu pojačane nacionalne tenzije, zbog odluke lokalne vlasti da se izvrši rekonstrukcija Zemljoradničke zadruge u zaseoku Kravica.
Riječ je o kompleksu u kojem se nalaze četiri hale, a u kojima su tokom 1992. i 1993. godine na najsvirepije načine pogubljeni pripadnici bošnjačke nacionalnosti. Prema haškim i presudama bh. suda, riječ je o više od hiljadu žrtava, od kojih sve još uvijek nisu pronađene.
Nevjerovatna statistika Salaha: Tokom slavlja gola dobio više žutih nego zbog faulova
