Jecaji u Aleji mladosti u Tuzli: Bol za poginulim djetetom je najteža
Danas se navršava 27. godišnjica najvećeg ratnog zločina koji je počinjen nad nedužnim civilima u historiji Tuzle, a u kojem je granatom ispaljenom sa srpskih položaja s planine Ozren, pod naredbom Novaka Đukića, ubijena 71 osoba. Tog 25. maja 1995. godine više od 200 ih je teže ili lakše ranjeno.
Bolni roditelji ubijenih civila jutros su obišli vječna počivališta svojih najmilijih, čiji su životi odneseni agresorskim potezom u jeku mladosti. Među njima je i Seniha Hodžić, majka Nedima.
"Nema dana da ne zaplačem po nekoliko puta. Smrt djeteta sa sobom donosi tugu koja nikada ne može prestati. Mene i muzika boli, jer svaki put pustim suzu. Moj Nedim na Kapiji je s leđa u srce pogođen i bio je na mjestu događaja mrtav. Da je bio samo malo niži ili da se pomaknuo u stranu, vjerovatno bi bio živ. Ali, sudbina je željela drugačije. U trenutku pada granate, pogledao je u druga kojem se nasmijao i upravo s osmijehom je i preminuo", kaže nam bolnog srca Seniha.
Da je majčina tuga najbolnija potvrđuje nam i Lejla Zaimović, kojoj je agresorska granta prije 27 godina na Kapiji usmrtila sina Adnana.
"Adnan je bio izuzetno mnogo vezan za mene. Konstantno smo bili skupa, a naša veza je bila posebna. Te večeri odlučio je izaći sa djevojkom i taj naš rastanak je ujedno bio i posljednji. To su veoma teški momenti, a fotografije sa mjesta događaja nikada nisam pogledala. Ne dao Bog nikome da izgubi dijete. Sve na stranu, ali ta tuga je najteža", priča nam Lejla.
Komemorativno obilježavanje godišnjice masakra nastavlja se na mjestu stradanja tuzlanske mladosti, odnosno na Kapiji. Večeras u 20 sati i 55 sati planirano je i oglašavanje sirene za uzbunu, tačno u vrijeme u koje je ispaljena granata s Ozrena prije 27 godina.
