Neki od njih su vječni klasici: Prisjetili smo se 9 najboljih filmova Jamesa Caana

Caanova prva, od nekoliko suradnji s Francisom Fordom Coppolom, prikazuje glumca u ulozi nogometaša oštećenog mozga koji se sprijateljio sa ženom koja je upravo napustila muža. Melanholični film dobio je mješovite kritike nakon prvog prikazivanja, ali je dokazao da Caan posjeduje mnogo više dubine i glumačkog talenta nego što su pokazale njegove prethodne uloge.

"Brian's Song" (1971.)

Ove godine, Caan se proslavio sa ovim filmom, koji je možda najbolje prihvaćen TV film svih vremena. Glumi Briana Piccola, polubeka Chicago Bearsa koji je umro od raka u dobi od 26 godina. Film dokumentira Piccolovu bitku s bolešću kao i njegovo prijateljstvo s Galeom Sayersom (Billy Dee Williams). Izuzetno popularan film jedan je od vječnih sportskih klasika i jedna od Caanovih najupečatljivijih uloga.

"Kum" (1972.)

Kao i gotovo svi koji su se pojavili u mafijaškom epu Francisa Forda Coppole, James Caan uvijek je bio sinonim za "Kuma". Dobio je nominaciju za Oscara za svoju izvedbu Sonnyja Corleonea, mafijaša usijane glave i sina Vita Corleonea. Caan je prvenstveno bio na audiciji za ulogu Michaela koja je na kraju pripala Al Pacinu.

"The Gambler" (1974.)

Caan je glumio glavnog lika u priči Karela Reisza o univerzitetskom profesoru čija ga ovisnost o kockanju dovodi do toga da se upliće s pogrešnom vrstom ljudi. Unatoč tome što je objavljen u zlatnom dobu kockarskih filmova, film nikada ne veliča nijedan od Axelovih pothvata. Umjesto toga, odlučuje ispričati ljudsku priču o utjecaju koji kockanje može ostaviti na čovjeka, nešto što je bilo moguće samo zahvaljujući Caanovoj mekoj izvedbi.

"Funny Lady" (1975.)

Caan je svoj rani dramski uspjeh ostvario glumeći uz Barbaru Streisand. Glumio je drugog supruga Fanny Brice, tekstopisca i showmana Billyja Rosea. Caan je pobijedio mnoge od najboljih holivudskih glumaca za željenu ulogu, a Streisand je svojevremeno izjavila kako se sve "svodi na to koga publika želi da poljubi. Roberta Blakea, ne. Jamesa Caana, da".

"Thief" (1981.)

Devet godina nakon "Kuma", Caan se vratio žanru mafijaškog filma u redateljskom debiju Michaela Manna. Utjelovljuje obijača sefova koji pokušava posljednji posao prije nego što napusti svoj zločinački život. Ovom ulogom, Caan dokazuje da je još uvijek bio nevjerojatan vodeći čovjek za kriminalističke filmove.

"Misery" (1990.)

U adaptaciji horor romana Stephena Kinga Roba Reinera, Caan glumi voljenog pisca koji se nađe kao talac od strane sadističkog obožavatelja njegova djela dok se oporavlja od prometne nesreće. Film se može pamtiti po tome što je Kathy Bates osvojila Oscara kao njegova otmičarka, ali Caanova suzdržana izvedba ključna je nit filma.

"Elf" (2003.)

Vrhunac Caanove kasnije filmografije nedvojbeno je "Elf", praznični klasik koji će vjerojatno biti prikazivan i gledan sve do kraja svijeta. Caan glumi Waltera, čovjeka koji nauči cijeniti život kada sazna da ima sina (Will Ferrell) kojeg su odgojili vilenjaci Djeda Mraza. Kao direktor izdavača koji se bavi svim poslovima, Caan je ponovno odradio idealan posao, savršeno odradivši svoju ulogu.