Posjetili smo trgovine u Sarajevu dok traju rasprodaje i zatekli potpunu nekulturu
Iako su donedavno redovi na kasama bili sinonim za "haos" u trgovačkim centrima, sada su to zamijenile hrpe razbacane odjeće koje su u pojedinim popularnim trgovinama, plasirane duž cijelog objekta.
U nedostatku vremena ili navali adrenalina da ugrabe dobar "komad" po povoljnoj cijeni, odjeću koju razgledaju i/ili probaju, ukoliko se za nju ne odluče, kupci ostavljaju gdje stignu. Ili bolje rečeno - bacaju. Oni drugi je zaobilaze, neki čak i pregaze, dok oni najhrabriji podignu stvari sa poda kako bi je odnijeli sa sobom u kabinu.
Stvar je ovo koja se ponavlja već godinama unazad te nesumnjivo ima i onih koje će ovakvi prizori natjerati da se već na vratima prodavnice okrenu i odustanu od kupovine.
Situacija nije drugačija ni u kabinama za presvlačenje, već naprotiv. One su samo "prikrivena" mjesta gdje ovo važi i onda kada ne traje rasprodaja. Prostori za presvlačenje ispunjeni su isprobanim odjevnim predmetima, često ostavljenim po podu i naizvrat, a nerijetko i s tragovima šminke. Stvar nije drugačija ni kada se radi o donjem vešu ili kupaćim kostimima što se kosi sa osnovnim pravilima higijene.
Tu su i razbacani, pa i polomljeni ofingeri, ali i, kako vidimo na nekim od fotografija, ostavljeno smeće.
Ovo sve otvara i dobro poznatu temu - treba li prati novu odjeću koju donesemo iz trgovine? Sudeći po ovim prizorima, odgovor je jasan, no, složit ćemo se da je to drugi par cipela. Ovaj, prvi, je nešto što je odraz kulture svih nas.
Iako će oni "najpametniji" reći kako je ovo posao onih koji su zaposleni na mjestima koja su izvor ovakvog nereda, u obzir treba uzeti i veličinu prodajnog objekta kao i obim posla za vrijeme sniženja koji radnike već stavljaju u nezahvalnu poziciju.
Stoga, ukoliko im nećemo olakšati, nema potrebe ni da im otežavamo, a ni da gubimo obraz zbog nekoliko sekundi koliko je potrebno da odjevni predmet odložimo na vješalicu. Kao i ranije spomenuto, to je nešto čemu su nas, valjda, učili još od malih nogu.
