Šta piše u Washingtonskom sporazumu o izboru delegata u Dom naroda i legitimnom predstavljanju
Pitanje Izbornog zakona već više od dvadeset godina komplikuje odnose u Federacije BiH. Sve je dodatno zakomplikovano presudom Ustavnog suda BiH u slučaju "Ljubić" kojom su dijelovi Izbornog zakona izbrisani.
Te odredbe određivale su da svaki kanton delegira po jednog Hrvata, Bošnjaka i Srbina. U Ustavu FBiH stajala je uslovna odredba da svaki kanton bira po jednog delegata iz svakog naroda samo ako je takav izabran u skupštini kantona. Iako je Izborni zakon u tom dijelu osporen, Ustav Federacije BiH nije nijednim zahtjevom u smislu formule 1/1/1 doveden u pitanje.
Ovom prilikom vrijedno je podsjetiti se koja načela su dogovorena u Washingtonskom sporazumu iz 1994, godine u smislu popunjavanja Doma naroda FBiH, a koja su kasnije pretočena u prvi Ustav Federacije BiH.
-
Svaki kanton daje određeni broj zastupnika koji će zauzeti bošnjački delegati i određeni broj mjesta za hrvatske delegate, proporcionalno u odnosu na ove dvije nacionalne skupine u tom kantonu
-
Svi bošnjački i hrvatski delegati iz svakog kantona moraju biti izabrani, odnosno potvrđeni, od bošnjačkih i hrvatskih zastupnika u kantonalnim skupštinama
Prvi Ustav Federacije BiH odredio je da će oba kluba brojati po trideset delegata i da će, kao što piše u Washingtonskom sporazumu, najmanje po jedan Hrvat i Bošnjak biti izabrani iz kantonalnih skupština u Dom naroda FBiH.
Uprkos tome što je kasnije broj delegata iz svakog naroda smanjen na 17, odrednica da svaki kanton imenuje po jednog delegata iz svakog konstitutivnog naroda ostala je ista.
Primjer Goražda
Kako tada tako i danas Bosansko-podrinjski kanton o kojem se u posljednje vrijeme najviše raspravljalo imenovao je jednog Hrvata. Po popisu iz 1991. godine u ovom kantonu je živjelo samo 80 Hrvata. Uprkos tome kanton je davao jednog hrvatskog delegata.
Potpuno je jasno da su potpisnici sporazuma bili svjesni da Hrvat koji bude izabran u skupštinu kantona neće dobiti većinski hrvatske glasove već bošnjačke. Također bili su svjesni da delegati dobijaju legitimitet glasanjem svih građana, a da tek onda, između sebe u okviru etničkih klubova, biraju zastupnike u Dom naroda FBiH.
Osamnaest godina kasnije u obrazloženju presude "Ljubić" Ustavni sud BiH iznosi gotovo nevjerovatan stav kojim se dovodi u pitanje legitimitet svih dosadašnjih saziva Doma naroda FBiH.
Na 24. strani presude Ustavni sud BiH tvrdi da je legitimitet delegata sporan čak i kad jedan kanton imenuje više delegata iz jednog naroda u Dom naroda FBiH iz kantona u kojem taj narod predstavlja manjinu. Odnosno, kada glasove takvim delegatima pretežno daju glasači iz drugih konstitutivnih naroda.
"Nadalje, u situaciji kada im na neposrednim izborima u pretežnom dijelu legitimitet mogu dati pripadnici drugih konstitutivnih naroda, čak i u slučaju da zakonodavno tijelo kantona ima više delegata iz reda određenog konstitutivnog naroda, navedene odredbe krše Ustav Bosne i Hercegovine", stoji u presudi.
U tom smislu gledajući samo većinski bošnjačke kantone, nijedan delegat Srbin i Hrvat nema legitimitet, jer niko ne može precizno utvrditi od koga su dobili glasove.
Ako za primjer uzmemo srpski klub u Domu naroda, koji je formiran 2002. godine, nijedan jedini delegat iz srpskog naroda iz svih deset kantonalnih skupština nije legitiman, jer mu pretežno legitimitet mogu dati i često daju pripadnici drugih naroda. U prijevodu, u ovakvom tumačenju svrhe Doma naroda FBiH, legitiman izbor delegata nije moguć kroz kantonalne skupštine.
Ustavni sud BiH je svojim obrazloženjem presude "Ljubić" doveo u pitanje i samo funkcionisanje Federacije BiH, ključne odredbe Washingtonskog sporazuma i otvorio političku krizu kojoj se kraj još uvijek ne nazire.
Ostaje do danas otvoreno pitanje, kako su suci Ustavnog suda BiH 2016, godine vidjeli ono što nijedan potpisnik Washingtonskog sporazuma nije 1994. godine.
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
