Pogledali smo novi film Pjera Žalice: U blatu ratne traume
"Praznik rada" je film o čovjeku koji pokuša iznenaditi svog oca Fudu, ali Fudo iznenadi njega i cijelu mahalu. Poprilično će se iznenaditi i publika koja misli da će se uz ovaj film smijati. Hoće, ali ne i zadugo. Čovjek koji dolazi iz Njemačke nakon deset godina da se pohvali svom ocu za uspjeh koji je postigao, simbolično sve to odluči napraviti na Praznik rada, koji je kod nas (s najviše nezaposlenih i neradnika) samo prilika za okrenuti janje na ražnju.
Uhapsiše Fudu!
Radnja filma "Praznik rada" prati Armina (Muhamed Hadžović), koji se u gluho doba noći vraća u Sarajevo, upravo u periodu najvažnijih dana u godini svakog radnika, vrijeme prvomajskih praznika. Armin se tek oženio i želi iznenaditi svoga oca Fudu, ali ga ne zatiče u kući. Za to vrijeme u komšiluku sjede četiri prijatelja, organizirajući 1. maj. Oni su Numo (Admir Glamočak), Žuna (Emir Hadžihafizbegović), Savo (Boris Isaković) i Mujke (Aleksandar Seksan). Meso zna zavest k’o ništa, pa treba na vrijeme pripremiti sve produkcijske uslove za iznošenje prvomajskog uranka u čijem je fokusu uvijek roštilj, ali i janje, ako se radi o pravom proleteru.
Prepirku oko termičke obrade mesa prekida policija koja hapsi Fudu, ali niko ne zna zašto. U mahali je potegnut okidač užasnog nemira, tračeva i spekulacija, dok istinsku muku naoko prolazi samo njegov sin Armin. Fudo je uhapšen zbog navodno počinjenog ratnog zločina, ubistva snajperiste i njegove djece. Prijatelji i komšije u nevjerici prate razvoj događaja dok ne odluče potražiti davno zakopanu ratnu tajnu. Uskoro saznajemo o nemjerljivim gubicima svih njih, a Fudi neće biti u stanju ništa reći.
"Praznik rada" je težak film koji će vas usisati u svoju atmosferu bezandežene Bosne i Hercegovine danas, gdje se niko ne može otarasiti blata u kojem se nalazi zbog ratnog naslijeđa i gdje se trauma prenosi transgeneracijski. Pjer Žalica svojim filmom objašnjava kontradiktornosti bosanskog mentaliteta. Kako kaže lik Save (Boris Isaković), inače dijasporca iz Kanade: "U Kanadi ima svega, a radnici za Prvi maj izađu da traže još. A kod nas nemaju hljeba da jedu, ali zato zavrte janje u Čajniću".
Poruka je najsvjetlija tačka ovog filma, ali se do nje došlo preko niza stereotipnih uloga i glumačke podjele, koja je već imala slične trenutke na velikom ekranu. Međutim svi oni izgovaraju emocionalne rečenice, koje progovaraju iz svih ljudi u Bosni i Hercegovini danas: "Nema države za koju sam ja krvario", kaže Žuna, lik kojeg igra Hadžihfizbegović.
Muhamed Hadžović, koji igra glavnu ulogu, jedan je od najangažiranijih bosanskohercegovačkih glumaca. Među nizom uloga vidjeti smo ga mogli u "Quo Vadis, Aida?”, zatim u hrvatskom filmu o Vukovaru "Šesti autobus" i projektu "Djeca sa CNN-a".
Troje gaća na štriku su motiv sa plakata za film "Praznik rada", a te poprilično iznosane gaće kreativnim dizajnerskim rješenjem simboliziraju narode u Bosni i Hercegovni. Film je mračan, nudi malo optimizma, koji je primjetan samo u emocionalnim odnosima među likovima i to je valjda jedino što nam je preostalo. Da nakon svakog užasnog dana ili događaja dođemo kući i zagrlimo one najmilije. Zato u našoj kolektivnoj svijesti njegujemo specifičan odnos prema praznicima. Da bismo bili zajedno i kada nam je lijepo. Kao te gaće. Jedni pored drugih.
Pronašli smo novogodišnje ukrase po pristupačnim cijenama koji će upotpuniti svačiji dom
