Žuti Mercedes 123-ojka "plovi" sarajevskim naseljem Marijin Dvor. Zima je, grad tone u san, a viši inspektor Edib Pašić sjedi za volanom. Nosi vijetnamku, vunenu kapu i ozbiljan je poput srčanog udara.
Stvari i jesu ozbiljne, skoro kao i razina zagađenosti zraka u maglovitoj sarajevskoj noći. Kada Edib svojom starom makinom presretne "kockastu glavu" u Porscheu (koji vozi kao da sutra ne postoji), telefonski poziv prekida okršaj bejzbol palice i pištolja. Leš je pronađen u muzeju.
Špica simbolično dočarava inspiracijsko vrelo za naziv serije. Iznad gustog sloja magle viri samo televizijski repetitor na Humu. To je slika vječitog klimatskog problema koji sarajevsku kotlinu dovodi u stanje disanja na škrge, simbolizirajući trovanje i stanje paralize grada, dok ne zapušu vjetrovi. Dron prolazi kroz maglu i vodi nas u jedan grad.
Das ist Valter u kojem se ni prst pred okom ne vidi. U suštini, nije to samo klimatski problem, jer nas dole uskoro čekaju razni "prodavačii magle" i ljudi čije su duše prljave poput Edibovog auta, na kojem je neko prstom napisao PAPAK.
Ponedjeljak je najgori dan, a ako ste detektiv u Sarajevu kao Edib, radna sedmica započinje kao neka vrsta CSI-ja za sirotinju. U muzeju je pronađen leš migranta. Jednako živahan kao institucija u kojoj je neslavno završio licem prema podu. Kultura se nalazi u kliničkoj smrti, muzej nema grijanje, a uposlenici ogrnuti dekicama čekaju neizvjesnu novembarski platu (al’ novembar 2017.).
Edib na uviđaj stiže sa svojim pomoćnikom Midom Zecom. Ovo je mali grad, svak’ svakog zna, pa tako i Edib poznaje Selmu, direktoricu muzeja. Samo ne znamo odakle se znaju. Među njima tinjaju antagonizmi koje mogu razviti samo bivši ljubavni partneri. Jesu li nekada bili skupa?
Dok traje uviđaj, u Sarajevo iz Zenice vozom stiže Senči, a iz redakcije “Slobode” stiže ambiciozna i slobodoumna novinarka Ajla Pašić kako bi napravila intervju s direktoricom. Na mjesto zločina može kročiti, jer ima isto prezime kao Edib. Policajce koji obezbjeđuju muzej, slagala je da joj je on amidža. Dakle, u prvim minutama prve epizode predstavljene su sve draži nepotizma, neke vrste nacionalnog sporta, koji je uništio sve institucije.
Neka korist od novinara
Senčijevo odredište je zapuštena autopraonica podno impresivnog shopping centra, ali auto nije ono što želi oprati. Ljut je i hladnom vodom pršće dvojicu radnika. Svašta se dogodilo za vrijeme njegovog boravka u zatvoru. Traži Amara. Za to vrijeme Mido se u muzeju poetično zagledao u brod star dvije hiljade godina, fasciniran tehnologijom koja u današnja vremena ne bi bila moguća. Prošlost naprosto izjeda naše junake. Edib u CIPS-na šalteru radnici pruža jugoslovenski crveni pasoš. SFRJ? Nema drugi. Je li uopće ikada napustio Bosnu, Sarajevo…?
U muzeju upoznajemo zaposlene koji nemaju nikakvog posla. Čuvar Duško je narkoman i sklon krađi, bibliotekar po ludnoj sistematizaciji iz 1986. radi i IT, a uskoro se pojavljuje i profesor koji direktorici prijeti razgovorm na upravnom odboru.
Profesor svog sina Duška odvodi kući, što će Ediba dovesti do ludila jer je naredio da niko ne smije napustiti muzej. Zamjenik direktorice Dino Musić lažno je zabrinut za sve što se događa. Iz muzeja nestaje ugovor s bankom. Dino, inače, želi dati dio muzeja pod koncesiju i ništa mu nije sveto, osim možda njegovog šatro umjetničkog šala i električne cigarete koju ne ispušta iz ruke.
A onda prava policijska potjera. Edib i Mido odlaze kod profesora u stan po sumnjivca Duška, koji ih uspijeva zaključati (Živi zaključani!) i pobjeći. Međutim, novinarka Ajla se zadesi u blizini i prati Duška, dajući upute policiji o njegovoj lokaciji, pa bjegunca brzo uhapse. Direktoricu muzeja Selmu na povratku kući prati zagonetni čovjek u džipu. Možemo ga za sada zvati Francuz. Razgovaraju preko otvorenog prozora automobila, baš kako je to manir kriminalnog miljea. Selma ga pita da li je u kontaktu s gospodinom Cohenom, jer muzeju trebaju pare. Ali ime gospodina Cohena ne treba spominjati uzalud.
U međuvremenu, u praonici Senči saznaje da je njegova ušteđevina dana nekom reketaru Smileyju, da bi se uopšte moglo raditi.
Finale prve epizode u našoj kotlini završava, a gdje drugo nego u kafani. Novinarka Ajla i Selmina pomoćnica plešu u strastvenom zagrljaju. Edib je negdje u oblaku dima i rezignacije za šankom. Tamo ga zatiče Senči. Iz razgovora saznajemo da su bili bliski, ali da su ih Senčijeve godine u zatvoru razdvojile. Ponešto su od tog odnosa i uništile. Mido, naš simpatični Watson, nalazi se u mrtvačnici. Kada patolog odškrine vrata hladnjače, shvata da leš migranta nestao.
Sve je u skladu postavkama krimi žanra. Detektiva proganjaju fantomi vlastite prošlosti. Što dublje istražuje slučaj koji mu je povjeren, utoliko će zaroniti u vlastite strahove i nedomice. Tu je i jedan švrćo koji ga prati. Vidimo se u 2. epizodi.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
