Sarajevo nastavilo s rasprodajom ugleda, navijači podjednako kivni na Dudića i igrače
Navijači s pravom Dudiću zamjeraju nedostatak prave ideje i koncepcije u igri koja se najčešće svodi na bljesak pojedinaca. Igrači koji su trebali biti ozbiljna pojačanja nisu pokazali gotovo ništa i veliko je pitanje je da li su dostojni dresa Sarajeva.
Na zvaničnoj Facebook stranici Sarajeva nakon poraza od Sloge sijevale su brojne uvrede na njihov račun, a mišljenja su podijeljenja. Jedni smatraju da Dudić nije izvukao maksimum od postojećeg igračkog kadra, dok drugi sebi za pravo daju da brojne igrače kritikuju za nezalaganje i nedostatak kvaliteta I karaktera.
Titula prvaka je već sad, nakon 14 ligaških utakmica, izgubljena. Skor 5-4-5 uz negativnu gol-razliku (18:20) je više nego porazan za renome kluba kakav je Sarajevo. Tim s Koševa koji je imao šampionske ambicije dozvolio je sebi katastrofalan niz od samo dvije pobjede u posljednjih 11 utakmica, što je vjerovatno nezapamćeno u dosadašnjoj historiji.
Kada se tome doda blamaža protiv Tuzla Cityja (1:5), porazi od novajlija u ligi Sloge i Igmana, ispuštena pobjeda u sudijskoj nadoknadi protiv Željezničara (2:2), brojne povrede ključnih igrača, te nevjerovatni promašaji kao što je Ikićev protiv Sloge, uz rekordnih 12 pogođenih prečki i stativa, jasno je da se ove sezone sve "urotilo" protiv Sarajeva.
Možda i najporazniji je odlazak s Koševa u Zenicu nakon briljantnog početka sezone i velike navijačke euforije, koji je bio "okidač" nezapamćene rezultatske krize. Plasman u Evropu sam po sebi ne može zadovoljiti apetite navijača, pa se s pravom dovodi u pitanje tajming izvođenja radova na Koševu i da li je Sarajevo moglo prolongirati rekonstrukciju terena kao što je to uradio Zrinjski.
Sarajevu u napadu nedostaje brzine i agresivnosti, te je jasno da je potpuno promašen profil igrača za stil igre i visoki presing koji pokušava nametnuti Feđa Dudić, a samim tim ekipa trpi i u defanzivi.
S druge strane, kvalitet brojnih igrača je jako upitan, pogotovo onih najplaćenijih koji su trebali praviti razliku, a nisu pokazali gotovo ništa I među njima nema pravog lidera. Jedine svjetle tačke su mladi golman Muhamed Šahinović pred kojim je velika budućnost, kao i Andrej Đokanović koji je kapitenski i bez pogovora odrađivao zadatke i ostavljao posljednji atom snage.
Uz sve ostale nesretne okolnosti kao što su nevjerovatni promašaji u nekoliko utakmica, Sarajevo je bodovnim učinkom nakon 14 kola bliže ispadanju nego borbi za titulu.
Dudić nije uspio da ekipu vrati na pravi kolosijek nakon početne krize i Sarajevo tone sve dublje i dublje, ali nakon brojnih trenerskih smjena u posljednje dvije godine, pitanje je da li bi njegova smjena značila nešto više od kozmetičke promjene i ko bi bio adekvatno rješenje, jer Sarajevo je potrošilo gotovo sve trenerske adute iz domaćeg prvenstva, a stranci nisu donijeli nikakav progres.
Gazda Ismir Mirvić već se žalio da je puno uložio, a malo dobio i pitanje je do kada će imati strpljenja. Mirviću se na poslovnom planu ne može mnogo toga zamjeriti, jer redovno servisira klub, što je samo po sebi od ogromnog značaja, ali je upitno da li je birao adekvatne kadrove koji razumiju problematiku funkcionisanja ozbiljnog sportskog kolektiva koji Sarajevo teži biti.
Po svemu sudeći u Sarajevu slijedi nova čistka. Ako ne u januaru, onda na kraju sezone koja je već u oktobru gotovo izgubljena.
Bordo klub je igrao evropska takmičenja i pravio značajne rezultate i kada nije imao Trening kamp u Butmiru, kada nije postojala Akademija i kada su igrači u najboljem slučaju dobivali plate svakih nekoliko mjeseci, a dok iz kluba slavodobitno poručuju da finansijska situacija nikad nije bila bolja, sve osim trofeja na Koševu je neuspjeh i svako bi morao snositi svoj dio odgovornosti.