Ana Rucner: Volim atmosferu u Sarajevu, Hankina pita je nešto najbolje što sam probala u životu
Ana Rucner ove godine vratila se pred sarajevsku publiku nakon dugog perioda izbivanja, a prije nekoliko dana ponovo je posjetila glavni grad Bosne i Hercegovine te je tom prilikom govorila za Klix.ba.
Kako je povod njenog ovogodišnjeg nastupa u Sarajevu, ali i Mostaru, bilo predstavljanje novog albuma - s nama je podijelila i reakcije na album te pjesme koje je predstavila na nastupu.
"Reakcije su bile odlične, zapravo je bilo jako lijepo. Uvijek kad radim koncert u Sarajevu - nije često, ali kad se radi je jedan poseban osjećaj i uvijek ima jedan dobar efekat kasnije. Već je prošlo skoro godinu dana. Publika u Sarajevu je najljepša. Ljudi znaju - kad dolaze na koncert - zašto dolaze na koncert. Ne možeš publiku prevariti. Daješ maksimum od sebe - ne treba to tako niti gledati", kazala je.
Rucner ističe da je u Bosni i Hercegovini uvijek osjećala ugodnu atmosferu: "Evo i sad kad sam ovdje već osjetim to. Iako nije moj koncert, ali nema veze".
Kaže i kako sarajevsku publiku posebno voli jer kod nje nije teško izmamiti emocije te da njoj to nikad nije predstavljalo problem. Govoreći o svom boravku u Sarajevu kazala nam je i šta posebno voli posjetiti u gradu, ali i šta pojesti.
"U Sarajevo kad dođem znam otići u Zlatnu ribicu na kafu, ali dugo nisam bila. Volim pojesti dobre ćevape na Baščaršiji. Također, bila sam kod Hanke u buregdžinici - ne samo zato što mi je ona draga, već jer mi je njena pita nešto najbolje što sam u životu probala. Kako je to fino. Bolje da ne dolazim često jer bih se 'raspuknula'", našalila se Rucner.
Kaže i kako voli prošetati Baščaršijom, popiti domaću kafu te se ispričati s ljudima.
Kina je njena "druga domovina"
Kako je Ana nastupala širom svijeta, otkrila nam je i koja publika joj je bila najzahtjevnija.
"Najzahtjevnija publika mi je bila u Japanu i u Izraelu. U Japanu sam bila svega pet, šest puta. Decentni su, skromni u aplaudiranju - bar ta moja publika. U Izraelu su jako kulturološki osviješteni i tamo sve što je van klasike - a ja idem van klasike - nije tako prihvaćeno. Ovdje kod nas je pak klasika strana. Međutim, može biti da sam ja imala takvu publiku u tom času", kazala je.
Interesantno je da hrvatsku violončelisticu posebno vole u Kini koju zove svojom "drugom zemljom".
"Recimo, u Kini je potpuno drugačije. To je moja druga zemlja. Sljedeće godine planiram ići tamo nakon tri godine pauze. Oni tamo jednostavno vole sve - sve što je njima dobro i vrlo je lako napravit dobru atmosferu", pojašnjava.
Svoj novi album "Classic Balkan" Ana je intenzivno pripremala pune četiri godine, a ističe da su reakcije "na ono što izvodi od novih pjesama odlične".
"Nedavno sam snimila spot za pjesmu 'Strah od ljubavi', to je jedna romanca sa kvartetom violončela. Trebala bi izaći u januaru. Onda bih stvarno trebala izdati CD. Imam opcija, ali se nekako ne žurim - već se malo zezam", pojašnjava.
Naglašava da je ona "stara škola" i da ne odustaje od albuma: "Stvar je da albumi više ne predstavljaju neku računicu niti izdavačima, a ne bi to trebalo biti tako. Album je muzička poslovna karta - moraš imati album iza sebe tj. samo stvaranje. Da bi komunicirao s publikom, ipak moraš prvo snimiti neki singl, zainteresirati publiku za ono što radiš. Ja sam i dalje ta stara škola, volim izdati CD".
S novim albumom "izlazi iz okvira"
Prethodno je kazala kako tek sad radi ono što voli te pojašnjava kako je "uvijek htjela biti van okvira, ali je odrasla u okvirima".
"S iskustvom i godinama, čovjek se traži kad si muzičar i tako ja u svakoj toj pjesmi nađem novu energiju, novu sebe. Sada u ovoj muzici koja je autorska, izražena je emocija koja jeste moja - iskonska. Nije obrada jednog Vivaldija, koji je davno svoju emociju dao. Ovo je moja emocija - dala sam si oduška svirati s romskim trubači Orkestra Elvisa Bajramovića koji su pobijedili u Guči dvije godine zaredom. Odlični su ljudi i muzičari", kaže Ana.
Govoreći o svom životu kaže da voli putovati, voli to što je majka, ali da je ipak "baviti se muzikom najljepši poziv koji postoji".
"Sad sam bila tri sedmice na Jamajci gdje sam ponijela violončelo i svirala s ljudima na ulici. Volim muziku davati. Snimali smo se i zezali. Došla sam tamo s čelom stvoriti još jednu novu avanturu", kaže Ana.
Rucner naglašava da posebno voli "manje uobičajene" zadatke i nastupe: "Ja volim nastupati na manje uobičajenim događajima. Na otvorenju banke u Zagrebu su me spuštali s 25 metara visine zajedno s violončelom. Nedavno sam svirala na vrhu Medvedgrada u Zagrebu na stijeni visine 60 metara. To su situacije koje ja volim".
"Sve je moguće, kod mene nema barijera. Violončelo je nešto najljepše što je Bog mogao stvoriti. Daje toplinu koja je lijek, a sve dalje je kreacija. Kako god upakirano - sve je moguće jer baza je jako dobra. Klasika je pomodna", zaključuje Ana.
