Kako se Ukrajina odbranila: Pregled najznačajnijih ukrajinskih pobjeda
Datum početka ruske invazije na Ukrajinu, 24. februar 2022. godine, ostat će zabilježen kao jedan od najznačajnijih datuma u modernoj historiji. Ukrajina je uprkos svim očekivanjima uspjela da se odupre prvom ruskom naletu.
Ruska vojska, navodno žestoko modernizovana u posljednjem desetljeću sa uspješnim intervencijama u Gruziji, Ukrajini 2014. godine i Siriji smatrana je moćnom, a vojna tehnologija jeftinom i pouzdanom. Predsjednik Rusije Vladimir Putin smatran je za autokratu, čak i tiranina, ali ipak dovoljno racionalnu osobu sa kojom se može pregovarati.
Sve ove laži, koje su prije 24. februara smatrane za istine razbijene su žestokim otporom Ukrajinaca, njihovih lidera i vojske.
Pokazalo se da je ruska vojska duboko korumpirana nesposobna zahrđala mašina sa taktičkim i strateškim konceptima koji nisu puno odmakli od perioda Drugog svjetskog rata. Ruska vojna tehnika pokazala se nedorasla za čak i decenijama stare zapadne sisteme, a pogrešna upotreba je dodatno pokvarila ugled ruske vojne industrije. Vladimir Putin je postao jedan od najomraženijih svjetskih lidera, a ruska ekonomija koju je gradio dva desetljeća se počela urušavati.
Rusija, iako je sačuvala dio svojih starih saveznika u svijetu, u Evropi je ostala sa svega par prijatelja. Naravno, Bjelorusija kao najvjernija saveznica, mađarski premijer Viktor Orban koji je osudio agresiju ali sabotira napore za pomoć Ukrajini, hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji imitira Orbana i priča bajke o ruskoj moći, predsjednik bosanskohercegovčakog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik koji teško može pomoći i sebi, a ne Rusiji i Srbija koja je pod sve većim pritiskom da se odluči evropski milioni ili "ruska bratska ljubav".
Srozavanje Rusije sa pozicije jedne od svjetskih sila na poziciju eventualno regionalnog nasilnika i siledžije, koji prijeti atomskim oružjem, počelo je na kijevskom aerodromu.
Bitka za Kijev i Harkov
Ruski ratni plan je bio prilično jednostavan, u roku od 72 sata zauzeti Kijev, smijeniti ili likvidirati ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i postaviti prorusku vladu. Za izvršavanje ovoga plana bilo je potrebno helikopterskim desantom zauzeti Antonov aerodrom u Hostomelu sjeverno od Kijeva i onda avionima spustiti nove vojnike koji bi osigurali mostobran do proboja jedinica sa sjevera iz pravca Bjelorusije.
Ovdje se za opis može iskoristit citat velikog bokserskog šampiona Mike Tajsona "Svako ima plan dok ne bude udaren u facu". To se desilo ruskoj vojsci kod Hostomela gdje ih je dočekao neočekivano jak ukrajinski otpor.
Iako su VDV-oci uspjeli da zauzmu aerodrom, nisu uspjeli da uspostave stabilan mostobran, a ukrajinska artiljerija je pistu učinila neupotrebljivom za slijetanje aviona.
Veliku ulogu u odbrani Kijeva su imali protivtenkovski sistemi javelin i NLAW, te dronovi Bayraktari, ali ključno je bila spremna strategija odbrane grada koju je vodio general Oleksandar Serski.
Dva kruga odbrane koje je Serski postavio, zaustavljanje napadača u okolini Černiva, i ogormni gubici natjerali su ruske snage do do kraja marta se povuku iz sjeverne Ukrajine i tako i faktički priznaju svoj neuspjeh u zauzimanju Kijeva.
Gotovo jednak značaj kao odbrana Kijeva, imala je i odbrana Harkova, drugog najvećeg ukrajinskog grada, na samom istoku. U slučaju da su Rusi zauzeli ovaj grad to bi faktički slomili ukrajinsku odbranu na istoku.
Odbrana Harkova je bila značajna i iz još jednog razloga, Harkov je do rata slovio kao proruski grad, čiji građani govore većinski ruskim jezikom i koji je u glavama ruskih stratega rusku vojsku trebao da dočeka sa fanfarama. Njegova odbrana je pokazala da će i Ukrajinci koji su govorili ruski jezik jednako uporno braniti svoju domovinu.
Potapanje Moskve
Raketna krstarica Moskva, bila je flagship i ponos ruske crnomorske flote. Brod koji je imao i nadimak "uništavač nosača aviona" i od kojeg je prema propagandi koju su širili ruski mediji trebala da strahuje i mornarica SAD-a.
Ovaj brod su 14. aprila potopili ukrajinske snage, a da bi priča bila još značajnija, brod je potopljen oružjem koje su razvili samo Ukrajinci, protivbrodskim sistemom Neptun.
Potapanje Moskve je prije svega značilo dvije stvari: Crno More nije rusko jezero i pomorski desant na Odesu, jedan od ruskih glavnih ratnih ciljeva postao je i definitivno nemoguća opcija.
Ovo potapanje je bilo ogroman i moralni, al i stvarni udarac za ruske pomorske sposobnosti, a ujedno to je bilo i prvi put u 81 godini da je potopljen jedna ruska krstarica. Posljednja prije Moskve je bila potopljena krstarica Chernova 1941. godine od strane nacističke Njemačke.
Oslobađanje Zmijskog ostrva
Potapanje Moskve je otvorilo Ukrajini prostor da oslobodi strateški bitno Zmijsko ostrvo, koje je osim toga dobilo u ukrajinskoj kolektivnoj svijesti i mitološku dimenziju.
Ovo ostrvo su Rusi zauzeli na samom početku rata, a ostala je zabilježena poruka ukrajinskih branitelja kada su pozvani da se predaju. "Ruski brodu, j*bi se", poručili su ukrajinski branitelji na zahtjev za predaju. Ova poruka je postala u neku ruku borbeni moto ukrajinaca u prvim danima invazije.
Konstantni udari na brodove koji su snabdijevali rusku posadu na ostrvu, te udari po infrastrukturi natjerali su rusku vojsku da se povuče sa ostrva. U ruskoj propagandi ovo je opravdano kao gest dobre volje. Ostrvo je oslobođeno 30. juna, a ukrajinske snage su dobile priliku da bolje nadgledaju sjeverozapadni dio Crnog mora
Oslobađanje regije Harkova
Oslobađanje okupiranih dijelova Harkovske regije je bio jedan od pokazatelja u kakvu je ozbiljnu vojnu silu izrasla ukrajinska vojska, ali je pokazalo i brojne probleme koje imaju ruske okupacione snage.
Početkom septembra ukrajinska vojska je iznenadnim udarom i prodorima u dubinu, faktički uništila ruske odbrambene linije u regiji Harkova i natjerala jedinice da se u panici povlače.
U ovoj ofanzivi za svega nekoliko dana Ukrajinci su oslobodili gradove Balakliju, Kupjansk i Izjum koji su bili strateški bitni i za čije je osvajanje ruska vojska potrošila ogromnu količinu materijalno-tehničkih sredstava.
Od posebnog značaja je bilo oslobađanje Izjuma, koji je ruskoj vojsci trebao da služi kao uporište za jedan od krakova napredovanja kojim bi se slomila ukrajinska odbrana u regiji Donjecka.
Oslobađanje regije Harkova je zapravo počelo na drugom kraju Ukrajinem na jugu u regiji Hersona gdje su od početka augusta provođene ofanzivne operacije Ukrajinaca. Ruska vojska je jednostavno bila razvučena i došlo je do sloma.
Rušenje Krimskog mosta
Krimski most koji povezuju polutok Krim i Rusiji, izgrađen je nakon nelegalne ruske aneksije Krima 2014. godine. Ovaj most sa sobom je nosio ogroman i strateški i simbolički značaj.
Napad za koji nije definitivno utvrđeno na koji način je izvršen teško je oštetio most i natjerao Rusiju da za komunikaciju sa Krimom koristi ili puno duži kopneni put, ili brodove.
Također, napad na most je pokazao da Ukrajinci neće se libiti da izvrše udare i na za Rusiju strateške objekte kako bi olakšali svoju vojnu poziciju. Ukrajinu u napadu na most nisu spriječile ni prijetnje koje je Rusija izgovarala u slučaju da se napad desi.
Oslobađanje Hersona
Početak novembra donio je i najveći do sada uspjeh Ukrajine u ratu, a to je oslobađanje grada Hersona, ujedno i regionalnog centra oblasti Herson.
Herson ne najveći, najznačajniji i jedini regionalni centar kojeg je Rusija uspjela da zauzme od početka rata. Ujedno grad je imao strateški značaj kao moguće uporište za neko buduće napredovanje u pravcu Mikolajeva ili Odese.
Iako se oslobođenje bilo relativno brzo, pripreme za to su trajale sedmicama. Ukrajina je uspjela da zahvaljujući sistemima HIMARS uništi i ošteti mostove preko rijeke Dnjepar i tako Rusiji oteža snabdijevanje trupa na zapadnoj obali Dnjepra.
Nakon toga stalni pritisak i napredovanje, dovelo je rusku komandu do odluke da li da povuče trupe ili prepusti ih eventualnom potpunom uništavanju.
Oslobađanje Hersona je značajno i što je uslijedilo svega par sedmica nakon što je Rusija izvršila šaradnu aneksiju ove regije i proglasila je za sastavni dio Rusije. Iz ruske perspektive povlačenje iz Hersona predstavlja napuštanje teritorije Rusije i u tom slučaju je ovo najveći "ruski" grad izgubljen još od 1942. godine.
Udari u dubinu ruskog teritorija
Ukrajina osim što je uspjela da suzbije rusku agresiju na velikom dijelu teritorije pokazala je sposobnosti i da izvrši napade u dubinu teritorije Rusije.
Na početku rata, veliki simbolički značaj su imali napadi sa nekoliko raketa tipa Tochka koji su pogodile ruske aerodrome, iako nisu imali preveliku vojnu važnost ovi napadi su pokazali da ni matični teritorij Rusije nije siguran.
Izvršeni su udari i na ruska skladišta nafte, ali je svakako najznačajniji napad na aerodrom u Kursku i oštećivanje ruskih strateških bombardera.
Ukrajina je već pobijedila
Ukrajina je uspjela da se odbrani, čak i ako je dio teritorije okupiran, Rusija nije uspjela da slomi Ukrajinu i vrati je u okrilje "ruskog svijeta".
Ono što je možda čak i bitnije od uspjeha na bojnom polju, Ukrajinska država i nacija su dobile i konačni mit o otporu koji će za sve buduće generacije služiti za okupljanje nacije.
Rusija se suočila sa surovom realnosti, Ukrajinci nisu Rusi, Ukrajinci ne žele da budu dio Rusije i Rusija nije dovoljno snažna da ponovo stvara SSSR ili Rusko carstvo. Vojska za koju se pričalo da može za par sedmica da dođe do Pariza, nije u stanju da zauzme sela u istočnoj Ukrajini.
