Bitka za kralja: Šta stoji iza stalnih napada iz RS-a na bosansko srednjovjekovlje
Posljednjih nekoliko mjeseci traju intenzivni napadi kako predsjednika RS-a Milorada Dodika, tako i i njemu lojalnih naučnih krugova na bosansko srednjovjekovlje i baštinu srednjovjekovne Bosne. Ovakvi napadi su zapravo samo zadnja epizoda u dugom serijalu negiranja bosanskog identiteta.
U posljednjih nekoliko sedmica i mjeseci traje snažna ofanziva iz srpskih političkih ali i naučnih krugova, usmjerena na prvenstveno srednjovjekovno bosansko nasljeđe.
Član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Anđelina Ošap Gaćanović se stavila u službu politike Milorada Dodika, te već danima iznosi neosnovane i historijski neutemeljene tvrdnje o nepostojanju bosanskog nasljeđa. Indikativno je da je upravo Ošap Gaćanović potpisala dvije odbijenice za postavljanje spomenika kralja Tvrtka u Sarajevu.
No iako je velika odgovornost Ošap Gaćanović koja bi kao član državne komisije trebala da pristupa objektivno i u skladu sa svojim obavezama i dužnostima, evidentno je da se iza kulisa dešava mnogo ozbiljnija igra.
Grupa historičara iz RS-a i Srbije je krajem prošle godine optužila "pojedine krugove iz FBiH" za falsifikovanje činjenica i prisvajanje Čajničkog evanđelja, Tvrtka kao i zastave RBiH sa ljiljanima.
Predsjednik RS-a Milorad Dodik sada već redovno prisvaja kralja Tvrtka i naziva ga srpskim kraljem. Priliku za obračun je iskoristio i na obilježavanju neustavnog dana RS-a kada je ponovo iznio historijske neistine, kazavši da je prvi bosanski kralj "nesumnjivo bio Srbin" te da je bio autor pjesme o sv. Savi.
No poznato je kako ovo nije prvi put da Dodik negira bosansko ali i bošnjačko kulturno nasljeđe. U više navrata je isticao kako je Bosna i Hercegovina nastala u Dejtonu, kao i krajnje šovinističke tvrdnje da su Bošnjaci konvertiti i podanički narod, koji je ime dobio u Holiday Innu 1993. godine.
Ipak, posljednji ataci su malo složenije prirode, Dodik je ovaj put uključio i naučne krugove koji su se stavili u službu ideologije i dnevne politike. Može se govoriti da je negiranje srednjovjekovne bosanske države kao i njenog nasljeđa zapravo pokušaj da se delegitimiše postojanje današnje Bosne i Hercegovine, i da se moderna BiH označi kao država ograničenog trajanja.
Činjenica je da se teško mogu povezivati države iz srednjeg vijeka sa onim koje postoje u modernom vremenu, no svaka evropska država crpi svoju državnost upravo iz tih srednjovjekovnih korijena. Negiranjem povezanosti srednjovjekovne Bosne sa današnjom BiH ili srbifikacijom srednjeg vijeka, nastoji se također umanjiti značaj i državotvorna uloga Bošnjaka, prema Dodiku i naučnim krugovima lojalnim njemu, ovaj narod se nastoji ograničiti na vjersku skupinu koja svoj jedini identitet zasniva na islamskoj i osmanskoj tradiciji.
No, mora se istaći kako su i sami Bošnjaci dugo vremena smatrali srednjovjekovnu bosansku tradiciju kao nešto strano, kako u samom narodu, ali i političkim elitama sve do druge polovine 20. stoljeća. Sjećanje na srednjovjekovnu Bosnu očuvalo se među katoličkim stanovništvom srednje Bosne, posebno franjevačkom redu Bosne Srebrene.
Teško je za očekivati da će se ovakvi napadi na bosansko srednjovjekovlje zaustaviti i vrlo je izvjesno je da će se još više intenzivirati, a kako se tome suprotstaviti znaju oni koji su najstručniji da se bave ovim pitanjem. Svakako da je najveća odgovornost na njima, u suprotnom bosansko srednjovjekovlje će "okupirati" osobe poput Milorada Dodika i njemu sličnih.
