Jačanjem dejtonskog okvira Zapad živi u iluziji da u BiH može zamrznuti političke procese
Za promjenu ustavnog okvira u smislu načina raspodjele političke moći u svakoj zemlji potreban je široki društveni konsenzus, koji je u BiH očito bilo jako teško postići, te je u takvim okolnostima visoki predstavnik našao opravdanje da nametne izmjene Izbornog zakona BiH i Ustava Federacije BiH.
Više od pet mjeseci kasnije, narativ građen na labavim temeljima, srušio se pod pritiskom političke stvarnosti koju je nemoguće, uz sav trud, oslikati svijetlim bojama. Da stvar bude gora, u smislu očuvanja narativa, oni koji su građane ubjeđivali da će se proces formiranja vlasti deblokirati pozivaju potpredsjednika FBiH Refika Lendu da ne blokira uspostavu vlasti, jer će uslijediti posljedice. Ako su odblokirani procesi, kako ih je moguće i dalje blokirati?
Nije puno pomoglo ni ničim zasluženo dodjeljivanje kandidatskog statusa Bosni i Hercegovini za članstvo u Evropskoj uniji. Sve je nekako podsjećalo i podsjeća na "podmićivanje" javnosti.
Osim trenutnog cilja da se brzo formira vlast i time Schmidtova odluka predstavi pozitivnom, ovakav pristup krije dodatnu opasnost i čini se da ima za cilj eutaniziranje bilo koje ideje koja iskače izvan zadatog i nametnutog okvira.
U posljednjih nekoliko mjeseci, intenzivnije nego ranije, pokušava se marginalizovati svaka ideja i politički stav koji bi mogao, pa makar i minimalno, narušiti dejtonski okvir ili narušiti gore spomenuti narativ. U percepciji kreatora takvog narativa Bosna i Hercegovina idejno i politički mora ostati zamrznuta u dejtonskom konceptu, uz posljedičnu poruku da je politički djelovati u BiH moguće samo u smjeru jačanja, a ne slabljena etničkog koncepta.
Ide se toliko daleko da se bilo kakva kritika Schmidtove odluke, ili onih snaga koje su tome doprinijele, povezuje sa simpatijama prema Rusiji. Međutim, onima koji iznose takve kritike teško je objasniti kako to da je Rusija godinama suštinski podržavala koncept koji je visoki predstavnik zacementirao? Puno pitanja, a malo konkretnih odgovora.
Zamrzavanjem ustavnog okvira Zapad smatra da će zadovoljiti nacionalne aspiracije susjednih zemalja, da će zaustaviti procese dezintegracije bosanskohercegovačkog društva i da će slabeći utjecaj stranaka u Sarajevu odobrovoljiti srpske i hrvatske nacionalne stranke da ne iznose dodatne zahtjeve. Stvarajući balans moći u BiH potpuno zanemaruju da to znači regionalni disbalans na štetu Sarajeva.
Da Zapad ne može zaustaviti političke procese dezintegracije najbolje pokazuje govor Bože Ljubića od 5. februara ove godine, u tom momentu predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora. Podnoseći izvještaj o radu od proteklog zasjedanja HNS on je govorio o budućim ciljevima HNS-a.
"Stoga, ukoliko dugoročno namjeravamo održati narodnu supstancu i politički subjektivitet, neophodne su dublje ustavne promjene koje će pored već postojećih elemenata institucionalnog federalizma uključivati i racionalniju i pravedniju administrativno teritorijalnu organizaciju. Komunalna reorganizacija odnosno formiranje općina s hrvatskom većinom gdje to demografski i teritorijalni uvjeti dozvole je sljedeća mjera", rekao je tom prilikom Ljubić, poznatiji po apelaciji koju je uputio Ustavnom sudu BiH, a zbog čijeg prihvatanja imamo krizu koja traje godinama.
Koliko dugo ćemo čekati HDZ da direktno, kao sad sa Izbornim zakonom, izađe sa ovim zahtjevom, a koliko dugo neku bošnjačku nacionalnu stranku da izađe sa identičnom idejom da na područjima gdje su Bošnjaci manjina budu formirane nove opštine? Naivno je misliti da će se neko u međunarodnoj zajednici previše uzbuditi zbog toga.
Nagrađujući nacionalne stranke, a disciplinujući svaki disonantni ton, predstavnici zapadnih zemalja u BiH dali su krila Ljubiću i raznim budućim Ljubićima da dodatno razgrađuju već duboko podijeljeno društvo dok oni pričaju o fantomskom ruskom utjecaju u Sarajevu.
