Iransko-saudijski ples, ali po čijim notama: Ko je najveći dobitnik sporazuma Teherana i Rijada

Međutim, priča između regionalnih rivala u potpunosti se promijenila početkom marta 2023. godine. Na iznenađenje mnogih, dok se svijet bavi Ukrajinom, Rusijom, ali i iranskim nuklearnim programom, visokorangirani kineski zvaničnici saopćili su kako su nakon četverodnevnih pregovora zvaničnici Saudijske Arabije i Irana potpisali sporazum u normalizaciji odnosa.

"Kina, Saudijska Arabija i Iran postigli su sporazum i izdali zajedničku trilateralnu izjavu. Saudijska Arabija i Iran složili su se da će se pridržavati ciljeva i principa Povelje UN-a, rješavati nesuglasice između sebe dijalogom i diplomatijom, poštovati suverenitet država i ne miješati se u unutrašnje stvari država. Dogovorili su se da obnove diplomatske odnose, te da ostvare saradnju u različitim oblastima. Tri zemlje su izrazile želju da ulože sve napore u cilju jačanja regionalnog i međunarodnog mira i sigurnosti. Saudijska Arabija i Iran također su izrazili svoje uvažavanje i zahvalnost Kini na domaćinstvu i sponzorstvu pregovora, te naporima koje je uložila u njihov uspjeh", stoji u zajedničkoj izjavi nakon sastanka.

Također, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Kine izjavio je nakon sastanka kako Kina nema nikakvu lošu namjeru na Bliskom istoku te da joj je cilj unapređenje saradnje među zemljama.

"Želim da naglasim da Kina nema nikakve sebične interese na Bliskom istoku. Poštujemo status zemalja Bliskog istoka kao gospodara ovog regiona i protivimo se geopolitičkoj konkurenciji na Bliskom istoku. Kina nema namjeru i neće nastojati da popuni takozvani vakuum ili da postavi ekskluzivne blokove. Kina uvijek vjeruje da budućnost Bliskog istoka uvijek treba biti u rukama zemalja u regionu", poručio je glasnogovornik.

Iako je za mnoge kinesko posredovanje, ali i sam dogovor između Saudijske Arabije i Irana bio iznenađenje, ovakav slijed događaja potpuno je prirodan ukoliko se uzmu okolnosti u kojima se nalazi svijet i vodeće sile.

Od početka rata u Ukrajini i ruske invazije na ovu državu, zapadni saveznici gotovo preko noći su napravili potpuni zaokret kada je riječ o ruskoj politici i utjecaju prije svega u evropskim državama. Istina, izuzeci postoje, ali je činjenica da Zapad sa Ruskom Federacijom, bar dok traje rat u Ukrajini, ali vjerovatno i poslije, neće sarađivati na način kako je to do sada funkcionisalo.

S druge strane, Rusija je utjehu potražila u Kini te je kroz niz zajedničkih izjava i potpisanih dokumenata najavila i uspostavljanje multipolarnog svijeta koji ima za cilj suzbijanje utjecaja koji vrše Sjedinjene Američke Države širom svijeta.

Međutim, za razliku od Rusije koja trenutno ima mnogo važnijih problema koji se odnose na rat koji već sada košta previše, Kina je priču o uspostavljanju multipolarnog svijeta shvatila znatno racionalnije i prije svega je usmjerila na širenje ekonomskog utjecaja kroz države Azije, Latinske Amerike, ali i mnoge druge.

Upravo kroz ovu prizmu može se posmatrati i kinesko posredovanje u saudijsko-iranskom sporazumu. Kada se govori o utjecaju koji Kina ima na Iran, on se može pratiti još i prije ruske invazije na Ukrajinu.

Još u martu 2021. godine, kineski i iranski zvaničnici potpisali su historijski strateški sporazum u periodu od 25 godina koji ima za cilj prije svega ekonomsko unapređenje odnosa.

"Novi 25-godišnji sporazum Irana i Kine dio je inicijative koju je još 2016. godine zagovarao kineski predsjednik XI Jinping koji je najavio da će se trgovina između ove dvije države povećati za 10 puta i dostići 600 milijardi dolara u narednoj deceniji", naveli su tada iz Pekinga.

Iako detalji sporazuma nisu objavljeni što je i logično, mnogi su političari i analitičari zaključili kako bi sa jedne strane Kina od Irana mogla dobiti sirovine u vidu nafte i drugih potrepština, dok bi sa druge strane Peking mogao investirati ogromne količine novca upravo u razvoj naftne i druge industrije u Iranu što svakako i jeste najprimamljiviji sektor kineskim kompanijama kada se govori o saradnji.

Iran kao "mamac" za Saudijsku Arabiju

Ukoliko se uzme u obzir činjenica da je paralelno sa razvojem odnosa sa Kinom Iran i dalje na ratnoj nozi sa Zapadom te da je još uvijek upitan povratak u nuklearni sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama, Teheranu je razvoj i unapređenje odnosa sa Pekingom stigao vjerovatno u nikada boljem trenutku.

Država je i dalje ostala relevantna na većoj geopolitičkoj sceni, a na strateškom smislu je dobila partnera koji se u budućnosti procjenjuje kao najveći protivnik Sjedinjenim Američkim Državama.

S druge strane, pored Irana i centralnoazijskih zemalja, svoj utjecaj Kina je kroz godine nastojala ostvariti i na prostoru drugih zemalja Bliskog istoka. Dok u većini zemalja na ovom prostoru vlada popriličan politički kuršlus, zemlje Arapskog polutoka predstavljaju kakvu-takvu "oazu" mira.

Iako je situacija daleko od mirne, prije svega zbog Jemena i niza drugih problema, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i druge države na ovom prostoru, ukoliko se uporede sa drugim zemljama Bliskog istoka, predstavljaju znatno mirnije tržište što je u ovom trenutku primamljivo i Kini čija ekonomija se nalazi u ekspanziji.

Tokom posjete, kineski predsjednik i saudijski prijestolonasljednik potpisali su zajedničku izjavu, a u analizama nakon susreta zaključeno je kako su politike Saudijske Arabije i Kine kompatibilne u brojnim sferama koje su u ovim trenucima značajne i za Rijad kao i za Peking.

Ta saradnja se naročito odnosi na naftu. Kina je najveći svjetski kupac nafte dok je Saudijska Arabija njen najveći glavni dobavljač.

Ukoliko se uzme u obzir činjenica da je Kina ranije potpisala strateški sporazum sa Iranom koji uključuje i nabavku nafte, sasvim je razumljivo da je jedna od tema razgovora između Xija i saudijskog prijestolonasljednika bila i nafta, tačnije mogućnosti da Kina iz ovih ugovora izvuče mnogo više.

Rast prije svega ekonomskog utjecaja Kine na Saudijsku Arabiju i Iran, poslužio je kao idealna prilika da u novoj konstalaciji snaga, dok su Sjedinjene Američke Države fokusirane na druge dijelove svijeta, Kina unaprijedi svoju ulogu koja ima za cilj uspostavljanje multipolarnog poretka. Državama poput Saudijske Arabije i Irana potreban je kineski kapital pa stoga i ne čudi da je posredovanje, makar sa tog aspekta Pekingu bilo znatno olakšano.

Šta očekivati od Saudijske Arabije i Irana?

Dok je dokument o normalizaciji odnosa prije svega sa ekonomskog aspekta značajan za Kinu, put koji Iran i Saudijska Arabija trebaju proći do potpune regulacije odavno narušenih odnosa prilično je dug.

Države su se godinama natjecale na teritorijama trećih zemalja. Rat u Jemenu direktno se pretvorio u okršaj između Irana koji podržava šiitske Huti pobunjenike, i Saudijske Arabije koja uz koaliciju zemalja nastoji podržati jemensku vladu.

Da će jemenski čvor biti izuzetno teško riješiti govori i činjenica da su se predstavnici Hutija oglasili nakon što su Iran i Saudijska Arabija potpisali sporazum o normalizaciji odnosa te su poručili kako njihovo djelovanje ne ovisi o potezima Teherana.

Saudijska Arabija mora znati da naš odnos s Iranom nije odnos podređenosti. To je islamski bratski odnos. Rješavanje pitanja Jemena može se postići samo pregovorima između Sane i Rijada, a ne Teherana i Rijada", rekao je član političkog krila Hutija Abdulwahab al-Mahbashi.

Problema u kojima su involvirani Saudijska Arabija i Iran ima i u drugim državama Bliskog istoka. Saudijski i iranski zvaničnici sukobljavaju se oko suprotstavljenih strana u Siriji, ali i Libanu, zemljama gdje je već godinama na snazi politički i ekonomski haos.

Također, iako nije direktno vezano za normalizaciju odnosa ovih zemalja, na Bliskom istoku uvijek je aktuelno i pitanje odnosa Izraela sa Iranom. Izrael je od 2020. godine uz američko posredovanje potpisao niz sporazuma koji uključuju normalizaciju odnosa između ove države i arapskih zemalja.

Posljednja država o kojoj se počelo pričati u ovom kontekstu je i Saudijska Arabija, a iz Rijada su preko Sjedinjenih Američkih Država poručili kako za eventualnu normalizaciju odnosa moraju dobiti sigurnosne garancije.

Nakon normalizacije odnosa Saudijske Arabije i Irana, pitanje je kako bi Teheran mogao odgovoriti na eventualno otopljavanje odnosa sa druge strane Bliskog istoka.

U svakom slučaju, iako je dokument o normalizaciji odnosa između Irana i Saudijske Arabije pozitivan pomak kada se gledaju odnosi između zemalja na uvijek burnom Bliskom istoku, ispred Teherana i Rijada ostalo je mnogo nerazjašnjenih pitanja za koje će biti potrebni mjeseci ukoliko se žele riješiti na pravi način.

U međuvremenu, dok se nekadašnji ljuti rivali na Bliskom istoku ovim problemom tek trebaju pozabaviti, Peking i Xi Jinping mogu u svoju svesku upisati još jedan plus koji će Kinu na globalnom planu dodatno ojačati i putem kojeg će se poslati jasna poruka Washingtonu da će iz godine u godinu Kina postajati sve utjecajnija sila koja u određenom trenutku može predstavljati veliku glavobolju za zapadne saveznike.