Svijet po mjeri Macrona i šamar realnosti: Predsjednik Francuske i zlatna medalja za neuspjeh

Međutim, u cijeloj toj priči koja je vezana za probleme u evropskim državama, zemlja koja iskače iz svakog narativa je Francuska. Predsjednik države Emmanuel Macron u aprilu 2022. godine je dobio novi mandat na čelu Francuske, a nešto kasnije, parlamentarni izbori su pokazali kako će, iako uz niz problema, Macron moći formirati vladu koja bi trebala sprovoditi u praksi i njegove planove što se prije svega odnosi na unutrašnju politiku države.

Ipak, ukoliko se posmatra djelovanje Emmanuela Macrona u posljednje dvije godine, može se primijetiti kako je francuski lider od pompeznih najava koje su se vezale za njegov rad u praksi realizirao jako malo toga. Nakon odlaska njemačke kancelarke Angele Merkel u političku penziju, Macron je trebao predstavljati čovjeka koji bi trebao biti njen politički nasljednik.

Kao jedan od iskusnijih u ovom poslu, lider velike države koja ima ključnu ulogu u razvoju Evropske unije, Macron je trebao predstavljati ličnost koja će voditi Evropu ka novoj eri. Eri bez Angele Merkel, ali isto tako periodu u kojem bi se trebali ostvariti brojni Macronovi planovi u kojima je najavljeno jačanje Evropske unije kao autonomne zajednice u oblasti sigurnosti, vojske te politike. Ipak, kako to u politici često biva, Macronove zamisli u realizaciji su se ispostavile kao popriličan fijasko.

AUKUS, rat u Ukrajini i uzaludni razgovori sa Putinom

Prvi znak da Emmanuelu Macronu stvari neće ići na ruku uslijedio je još 2021. godine. Iako je Francuska sa Australijom dogovorila kupovinu i isporuku 12 francuskih podmornica, ugovor je, na iznenađenje francuskih zvaničnika prekinut. Umjesto francuskih podmornica, Australija se odlučila na ulazak u savezništvo sa Sjedinjenim Američkim Državama i Velikom Britanijom.

Ekspanzija Kine u Aziji i morima koja okružuju ovaj dio planete, bili su jasni znaci za Sjedinjene Američke Države kako moraju uložiti dodatna sredstva za formiranje saveza koji bi trebao predstavljati protivtežu Pekingu.

Australija, kao dugogodišnji partner, bila je logično rješenje, ali to je istovremeno značilo zabijanje noža u leđa Francuskoj koja osim što je izgubila značajna finansijska sredstva prekidom ugovora, izgubila je i ponos što u političkom svijetu košta znatno više.

"Imam puno poštovanje prema Australiji, ali poštovanje među nacijama mora biti uzvraćeno. Morate govoriti istinu i morate se ponašati u skladu sa ovim vrijednostima", rekao je razočarani Macron nakon što mu je Australija okrenula leđa.

Macronovim mukama tu nije bio kraj. Već tokom 2021. godine, intenzivno se počelo pričati o tome kako Rusija planira izvršiti napad velikih razmjera na Ukrajinu.

Postojali su satelitski snimci gomilanja ruskih trupa, a ni Putinove izjave i eseji nisu ulijevali mnogo povjerenja u to da bi se situacija mogla riješiti mirnim putem.

Emmanuel Macron, vođen idejom i mišlju o sebi kao novom lideru Evropske unije, bio je jedan od onih predsjednika koji je u posljednjim mjesecima 2021. godine, ali i prvim danima 2022. godine vodio najviše razgovora sa Vladimirom Putinom. Pojedini, politički nekorektni zvaničnici, govorili su da je Macron od silnih susreta sa Putinom vjerovatno naučio tečno pričati i ruski jezik.

"Trebaš mi malo pomoći. Situacija na liniji kontakta je veoma napeta. Zaista sam jučer zvao Zelenskog da se smiri. Opet ću mu reći da se smiri, da smiri Oružane snage Ukrajine kao i da se smiri na društvenim mrežama. Međutim, ono što vidim je da možete pozvati i vaše snage da se smire. Jučer je bilo dosta granatiranja. Ako želimo dati šansu dijalogu, moramo smiriti stvari u regiji. Kako se kreće proces vojnih vježbi?", pitao je Macron Putina nekoliko dana prije invazije 24. februara 2022. godine.

Interesantni detalji

Procurio razgovor Macrona i Putina obavljen četiri dana prije rata: Ko je trebao smiriti Zelenskog

Bez obzira na trud francuskog predsjednika, Putin je u februaru 2022. godine krenuo u realizaciju svojih zamisli. Iako je Macron nastavio održavati kontakt sa Putinom, svi ti razgovori mogu se sasvim legitimno ocijeniti kroz naslov pjesme "Uzalud vam trud svirači".

Strateška autonomija, nova politička zajednica...

Prije invazije Ruske Federacije na Ukrajinu, Macron je bio nosilac ideje koja je privukla veliku pažnju javnosti. Uprkos značaju Sjedinjenih Američkih Država za Evropu, Macron je nekoliko puta naglašavao kako Evropa mora imati svoj sigurnosni i vojni put koji ujedno treba podrazumijevati vojno jačanje država članica EU.

Tim povodom, Macron je 1. januara 2022. godine, tačnije početkom predsjedavanja Francuske Evropskom unijom najavio kako će Pariz u šest mjeseci 2022. godine posebnu pažnju posvetiti strateškoj autonomiji i razvijanju plana pod nazivom "Strateški kompas".

"Moramo biti mnogo više posvećeni našem susjedstvu. Bliski istok i Afrika su naše susjedstvo, a ne Sjedinjene Američke Države", rekao je Macron ranije.

Ipak, cjelokupni proces strateške autonomije ostao je na "stand by" režimu ruskom agresijom na Ukrajinu. Zavirivši u skladišta naoružanja, evropske države su shvatile da se u njima nalazi znatno manji broj operativnog oružja koje bi se moglo isporučiti Ukrajini nego što je to slučaj u teoriji.

Umjesto Francuske koja je dobrim dijelom 2022. godine upravljala procesima unutar EU, glavna lokomotiva pomoći dolazila je iz Sjedinjenih Američkih Država koje su kroz NATO savez ponovno pokazale najveću ozbiljnost kada je riječ o opremanju ukrajinske vojske.

Iako Francuska također šalje naoružanje, Macron je ostao u podređenoj ulozi u odnosu na Bidena, ali i na mnoge druge lidere prije svega istočnoevropskih zemalja koje predvode određene procese i predstavljaju najvećeg posrednika u naoružanju koje je neophodno Ukrajini.

Emmanuel Macron, iako je od početka zauzeo jasan stav o ruskoj agresiji, ostao je jedan od rijetkih koji i dalje potencira priču o neophodnosti razgovora evropskih lidera sa Vladimirom Putinom. U trenutnom raspoloženju zapadnih zemalja, ovakav stav više se smatra incidentom nego pravim smjerom kojim se treba ići.

Pored pitanja strateške autonomije, Macron je tokom 2022. godine bio inicijator ideje o formiranju Evropske političke zajednice, projekta koji bi trebao predstavljati alternativu državama koje se i dalje nalaze na putu prema Evropskoj uniji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.

Iako su ideju podržali briselski zvaničnici, Evropska komisija i Evropsko vijeće, od sastanka koji je organizovan krajem 2022. godine, a na kojem su učestvovale 44 države, uključujući i zemlje Zapadnog Balkana, nije učinjeno mnogo na promoviranju ove ideje.

Prema planovima, države okupljene oko ove ideje trebale bi tokom 2023. godine održati nekoliko sastanaka nakon kojih ostaje da se vidi da li će Macronova ideja zaista zaživjeti u bilo kakvom obliku ili će biti samo još jedna u nizu prilika zvaničnicima brojnih političkih zemalja da javnosti ponude floskule i zajedničke fotografije na kojima će izgledati nasmijano.

Krize unutar države

Kako su krize i nesuglasice obilježile francusku vanjsku politiku u posljednje dvije godine, slična se situacija odvijala i na planu unutrašnje politike.

Nakon parlamentarnih izbora 2022. godine, postalo je jasno kako Macron nema komotnu većinu u parlamentu što je predstavljalo samo najavu u niz problema sa kojima će se Francuska suočiti.

Vjerovatno najbolji primjer za to jeste aktuelna kriza sa penzionom reformom zbog koje se milioni Francuza već sedmicama nalaze na ulicama te demonstracijama nastoje natjerati vlast na promjenu odluke. Iako nema većinu u parlamentu, zvaničnici su iskoristili mogućnost Ustava Republike Francuske te su uz pomoć Člana 49.3. izglasali usvajanje reformi bez glasanja u Senatu.

"Ova reforma nije luksuz, nije zadovoljstvo, to je neophodnost. Mislite da uživam u usvajanju ove reforme? Ne. Što duže čekamo. Deficit će se više pogoršavati", rekao je Macron.

Umjesto da sasluša članove sindikata i demonstrante, Macron se odlučio da ignoriše činjenicu da su stotine hiljada ljudi nezadovoljni zakonima koje vlada nastoji implementirati. Uprkos tome što djeluje kako Macron kontrolira situaciju, nezadovoljni građani su najavili nove proteste.

Narod Francuske je iz dana u dan sve nezadovoljniji, a samim tim i politički pritisak na Macrona i vladu naklonjenu njegovoj politici će iz dana u dan rasti što u svakom trenutku može otvoriti prostor drugim političkim opcijama za osvajanje javnog mnijenja i eventualno političko rušenje Macrona.

U posljednjih nekoliko godina, politički sistemi širom svijeta su uslijed niza predviđenih i nepredviđenih okolnosti doživjeli brojne promjene. Neki lideri su rasli u očima građana, dok su neki kritikovani zbog svojih poteza. Međutim, ukoliko se analizira evropska politička scena i sve što je učinjeno na njoj od 2021. godine, čini se kako je upravo Emmanuel Macron jedan od političara koji je doživio najveće političke udarce.

Na vanjskopolitičkom planu pokrenuto je mnogo toga, ali realizacija je daleko od uspješne. Sam Macron, od ličnosti koja je trebala predvoditi Evropu, postao je čovjek koji se često nalazi u podređenoj ulozi u odnosu na ostale lidere, a često se stiče utisak da je u određenim procesima svjetskog ranga predsjednik Francuske u potpunosti nevidljiv.

Svi porazi na vanjskopolitičkom planu, dodatno dolaze do izražaja i zbog unutrašnje političke situacije koja je za Macrona iz dana u dan sve teža.

Da li je Macronu ostao prostor za manevrisanje i smirivanje sindikata, vjerovatno znaju samo u Jelisejskoj palati, ali u svakom slučaju, uzevši u obzir sve što je Macron doživio u posljednjih nekoliko godina, može se reći kako u njegovom uredu imaju mnogo više razloga za zabrinutost nego za optimizam. Uprkos trudu, politički porazi su nešto što se polako počinje poistovjećivati sa imenom Emmanuela Macrona, a to za političara ovakvog ranga svakako da ne može biti dobro.