Potresni prizori iz Tuzle: Uz suze i jecaje ispraćeni tabuti sa žrtvama rata iz Bratunca
U Memorijalnom centru Veljaci u Bratuncu skoro tri decenije od okončanja rata u BiH sutra će svoj vječni smiraj pronaći šest žrtava, čiji su posmrtni ostaci u proteklom periodu ekshumirani iz nekoliko masovnih grobnica. Njihovi tabuti su danas uz suze i jecaje ispraćeni iz Komemorativnog centra u Tuzli.
Riječ je o Aliji (Ramo) Hodžiću, rođenom 1963. godine, zatim Amiri (Adil) Paraganliji, rođenoj 1985. godine, Sabaheti (Šukrija) Hasanović, rođenoj 1952. godine, Safiji (Rahmo) Paraganliji, rođenoj 1961. godine, Rukiji (Selim) Paraganliji, rođenoj 1925. godine te Šaćiru (Šahin) Muminoviću, rođenom 1952. godine.
Njihovom ispraćaju iz Tuzle danas su prisustvovali preživjeli članovi porodica. Među njima je i Amir Paraganlija, koji će sutra ukopati sestru Amiru, majku Safiju i nanu Rukiju. U potresnom razgovoru nam kaže da ih nije zapamtio.
"Svoje roditelje i sestru nisam zapamtio, kao i nanu Rukiju. Jedino mi je živa ostala sestra Samra koji su četnici pokušali ubiti u bešici, ali u tome nisu uspjeli. Od cijele porodice smo ostali samo nas dvoje. Hvala svima koji su došli da skupa sa nama isprate tabute", kaže nam Amir koji od tuge iz usta nije mogao više ni riječ izustiti.
Neizmjerna tuga godinama vlada i u životu Saliha Hasanovića, koji je prisustvovao današnjem ispraćaju tabuta. Sutra će u Veljacima u kabur spustiti majku Sabahetu.
"Težak period je iza mene i nije bilo lako, a posebno neće biti lako sutra. Znam da nije lako nikome i ne treba da zaboravimo šta se dešavalo u Bratuncu, Srebrenici i ostalim mjestima. Nadam se da će pravda biti zadovoljena za sve žrtve. Glavu moramo podići prema gore i akobogda sve će biti dobro", kaže nam Salih.
On ističe da zadovoljenje pravde za sve preživjele žrtve, ali i članove porodica ubijenih ne postoji. Donekle je eventualno može zadovoljiti osuđivanje ratnih zločinaca.
"Osuda ratnih zločinaca je potrebna, a ako se osude to meni, ali vjerovatno ni ostalim preživjelima neće biti neka velika utjeha. Njihovom osudom ja svoju majku ne mogu vratiti, kao ni mnogi drugi svoje roditelje. Osuda je malo zadovoljenje, iako ga ja ne osjećam, niti vjerujem da ću ga ikada osjetiti", dodaje Salih.
Da li će i kada doći dijelom do zadovoljenja pravde, nažalost je nepoznanica, s obzirom na to da je Bratunac specifična sredina u kojoj preživjele žrtve i danas na ulici susreću zločince kojima nije suđeno.
"Nažalost, počinjemo gubiti nadu da će Tužilaštvo BiH uraditi svoj posao te da će počinioci teških zločina nad Bošnjacima u Bratuncu 1992. pa i genocida u zaštićenoj zoni Srebrenica biti kažnjeni. Mi srećemo ljude na ulici, a radeći na projektu genocidne namjere nad Bošnjacima u Bratuncu svakondveno uzimam, slušam i čitam izjave i nevjerovatno je koja se imena spominju. Zašto tužilaštvo ne radi na tome, nemam adekvatnog odgovora, ali činjenica je da neprocesuiranje ratnih zločinaca predstavlja veliku prijetnju i prepreko za stvaranje normalnih uslova za život", kaže zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ramiz Salkić.
Na prostoru Bratunca do danas je pronađeno više od 450 masovnih grobnica sa posmrtnim ostacima pogubljenih, a ukop u Memorijalnom centru Veljaci je počeo 2006. godine kada je obavljena prva dženaza.
Na mezarju u okviru memorijalnog centra formirano je 601 ukopno mjesto. Do danas je sahranjeno 310 osoba, određeni broj njih se po odluci porodica nalazi na drugim mezarjima, a prema procjeni još uvijek se traga za okvirno 200 osoba.
Inače, danas je stigla nova informacija iz instituta za nestale osobe BiH u kojoj je navedeno da su ovoga četvrtka nekompletni posmrtni ostaci tri žrtve proteklog rata ekshumirani na tri različite lokacije na području općina Bratunac i Srebrenica.
Posmrtni ostaci su pronađeni na površini terena i to na lokalitetima Pobuđe i Kameničko brdo na području općine Bratunac te na lokalitetu Sućeska na području općine Srebrenica.
Shodno informacijama kojima raspolaže Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine, posmrtni ostaci najvjerovatnije pripadaju žrtvama bošnjačke nacionalnosti, koje su ubijene u genocidu počinjenom u julu 1995. godine.
Nakon ekshumacije odnosno asanacije terena posmrtni ostaci su prebačeni u Komemorativni centar u Tuzli radi kriminalističko-tehničke i sudsko-medicinske obrade kao i izuzimanja koštanih uzoraka sa ciljem identifikacije žrtava uz pomoć DNK metode.
Ekshumacija je izvršena pod nadzorom Tužilaštva Bosne i Hercegovine i po naredbi Suda Bosne i Hercegovine.
