Jeste li čuli za Gagauziju, moldavsku regiju koja najviše voli Rusiju, a novac dobija iz EU

Krajem 18. stoljeća, nakon (još jednog) rusko-turskog rata, carska ih je vlada pozvala da se nasele na jugu Besarabije kako bi obrađivali tamošnje stepe. Doseljenici su nekoliko desetljeća bili oslobođeni dijela poreza i vojne obveze, što je bio dovoljan poticaj za nekoliko valova njihova iseljavanja na područje današnje Gagauzije, kao i nešto južnije - u današnju regiju Odesa.

Historijski se dogodilo da su oni Gagauzi koji su ostali u Bugarskoj uglavnom asimilirani (tamo praktički više nema ljudi koji razumiju gagauski jezik). A Moldavija, gdje imaju autonomiju, postala je Gagauzima jedina domovina. To je među Gagauzima stvorilo mišljenje da ih je preseljenje u Moldaviju "spasilo od asimilacije".

Zaštititi i razvijati jezik malog naroda u savremenom svijetu vrlo je teško.

Ne postoji čak ni potpuna "Wikipedia" na gagauskom jeziku. Mlađa generacija konzumira informacije, čita vijesti i naučnu literaturu na ruskom, rumunjskom i engleskom jeziku, a gagauski jezik ostaje jezikom svakodnevne komunikacije sa starijima u porodici. Pa i tada, samo u selima - u gradovima toga nema.

Postoje pokušaji očuvanja i podržavanja gagauskog jezika, ali su oni vrlo skromni.

Iako je to zajednička odgovornost Autonomne regije Gagauz (koja je, zapravo, stvorena za tu svrhu) i Kišinjeva. Uostalom, Gagauzi su punopravni građani Moldavije, čija prava više niko drugi ne može zaštititi. I ako moldavski Bugari imaju vanjsku domovinu Bugarsku, koja im pomaže da se kulturno razvijaju; Ukrajinci imaju Ukrajinu itd., onda Gagauzi nemaju alternativu Moldaviji.

Kako su Gaguazi oprostili ruske zločine

Godine nakon Drugog svjetskog rata bile su vrlo teške za Gagauze. Gagauzi su se našli u statusu "narodnih neprijatelja" i suočeni s progonom i uništavanjem od sovjetskih vlasti.

Godine 1946.-47. na jugu Moldavije vladala je užasna glad i to se poklopilo sa staništem Gagauza.

Prema najskromnijim procjenama, donja razina žrtava bila je oko 100 hiljada ljudi. Ta glad nije bila usmjerena samo protiv Gagauza, već je najviše stradao južni dio republike. Bilo je kanibalizma, događale su se strašne stvari. U isto vrijeme vladala je glad na jugu Odeške oblasti, gdje su također živjeli Gagauzi.

A dvije godine nakon ove gladi, 1949. godine, sovjetske su vlasti izvršile masovne deportacije, tada je nekoliko desetina hiljada ljudi, Gagauza i stanovnika bugarskih sela, odvedeno u Sibir. U tom razdoblju, prema procjenama suvremenih gagauskih naučnika, izumrlo je do trećine Gagauza. Čini se da je to dovoljno da se zauvijek prokunu Rusi, sovjetska vlast i sve što je povezano s Rusijom!

Ali pokazalo se da je zapisano u drugom području memorijske ćelije. Ljudi u Gagauziji se toga ne sjećaju, već se sjećaju samo pozitivnih stvari koje su se događale u SSSR-u istovremeno s uništavanjem genskog fonda nacije, a to je liknep, izgradnja poduzeća, kulturnih centara itd.

Narodno pamćenje izbrisalo je progon Gagauza, iako su se tamo događale stvari koje je, čini se, nemoguće zaboraviti.

Sada je među Gagauzima pozitivan stav prema Rusiji. Štaviše, u Gagauziji postoji značajan broj onih koji još uvijek podržavaju agresiju Rusije na Ukrajinu, a postoji i dio Gagauza koji su “neopredijeljeni”. Iako se čini očiglednim da osoba sa zdravim razumom ne može ne osuditi agresivni rat, Gagauzi, uronjeni u konzumaciju ruskih vijesti, imaju perverzan stav. I u Gagauziji je ruska propaganda vrlo jaka.

Iako treba napomenuti da su se Gagauzi samoorganizirali za pomoć izbjeglicama iz Ukrajine, preselili ljude i srdačno ih primili, na temelju svojih skromnih mogućnosti.

Značajno je da se u Ukrajini (gdje u regiji Odese živi nekoliko desetaka tisuća Gagauza) u posljednjih godinu i pol dogodila prisilna promjena svijesti zajednice Gagauza. Ukrajinski Gagauzi više ne gledaju prema Rusiji. Među Gagauzima se pojavio prvi heroj Ukrajine, to je pukovnik Mykola Palas, koji je dobio zvijezdu heroja iz ruku Zelenskog.

A u Moldaviji Gagauzi nastavljaju živjeti prema mitovima ruske propagande. Ovaj raskid s ukrajinskim Gagauzima je još jedna tragedija Gagauza.

Postoje li šanse da proglase nezavisnost

Gagauzija teško postati nezavisna, a nije stvar u formalnom pravu na takav korak, nego u činjenici da uopće ne postoje uvjeti za samostalnost ove regije.

Gagauzija se sastoji od tri mala grada (uključujući glavni grad regije, Komrat) i nešto više od 20 sela. Nema prirodnu riječnu granicu, kao Transnistrija. Štaviše, ova regija uopće nema jedinstven teritorij, Gagauzija se sastoji od nekoliko (4 ili 5, ovisno kako se broji) zasebnih enklava.".

Nedavno je Rusija uspjela izabrati novog bashana lojalnog Moskvi, odnosno šefa autonomije. Na tu dužnost izabrana je Yevgenia Hutsul iz stranke "Shor" (inauguracija je zakazana za 19. jula).

Ova stranka je agent Rusije u Moldaviji i nema sumnje da su njeni interesi sada radikalno drugačiji od interesa stanovnika Gagauzije. S obzirom na to, ne mogu se isključiti pokušaji uvlačenja regije u sukob s Kišinjevom.

Iako postoje pozitivni signali koji daju nadu da će ljudi imati razuma da ne pokleknu. U maju je u Comratu održan takozvani "kongres poslanika svih razina". Bilo je puno govora o sukobu s Kišinjevom, a odjednom je jedan političar, bivši gradonačelnik Komrata Nikolaj Dudoglo sugerisai sudionicima kongresa da će ako se zahtjevi ne čuju održati referendum o odcjepljenju.

Te su riječi izazvale strah, a čak su se i radikalno nastrojeni sudionici kongresa radije ogradili od njih. Odnosno, ideja o "nezavisnosti" Gagauzije sada nema podršku.

Sukob sa Kišinjevom

Iako Gagauzi izvana izgledaju proruski orijentisani, oni sebe takvima ne smatraju. Štoviše, gagauski političari sebe apsolutno ozbiljno nazivaju "sidrom moldavske državnosti" i uvjereni su da je Moldavija zahvaljujući njima sačuvala svoj suverenitet.

Činjenica je da zakonodavstvo Moldavije (zakon "O posebnom statusu Gagauzije") sadrži klauzulu: "U slučaju promjene statusa Republike Moldavije kao nezavisne države, narod Gagauzije ima pravo pravo na vanjsko samoodređenje."

Ova norma, usvojena 1994. godine, postala je kompromis koji je okončao sukob između Komrata i Kišinjeva.

Gagauzija je tada pristala vratiti kontrolu nad glavnim gradom s pravima autonomije u zamjenu za jamstva da se Moldavija... neće pridružiti Rumuniji. Njoj je posvećena gore citirana norma o pravu na samoopredjeljenje, iako ne sadrži riječ "Rumunija".

Ova priča datira još iz ranih 1990-ih, kada je u Moldaviji nakratko bila aktualna ideja o ujedinjenju s Rumunijom, što je izazvalo strah među Gagauzima da će doći do asimilacije.

Međutim, mediji i političari počeli su raspirivati i raspirivati rumunofobiju. Ovaj političko-tehnološki fenomen, koji se bez ikakve osnove pojavio 90-ih, i danas određuje raspoloženje u Gagauziji.

O Gagauziji i podršci evropskim integracijama

Prije izbora svaki političar dolazi u iskušenje prilagoditi se raspoloženju društva. U Gagauziji su tome skloni svi ,od bašana do duha malog sela. Zbog toga na izborima u Gagauziji jednostavno nema otvoreno proevropskih i antiruskih političara.

Ali već sljedeći dan nakon izbora, svaki novi gagauski političar otkriva drugačiju stvarnost, te doznaje da su gotovo svi infrastrukturni projekti u Gagauziji, od popravka cesta do vodoopskrbe, povezani s evropskim bespovratnim sredstvima. I tada izabrani dužnosnik shvati da jednostavno nema drugog pravca, osim evropskog.

Stoga se nakon dolaska na vlast retorika svakog lidera mijenja, jer svaki od njih shvaća da je potrebno razvijati odnose s evropskim partnerima.

To je bilo vrlo jasno vidljivo kod Irine Vlach (Baskanke iz Gagauzije 2015.-2023.), koja je na vlast došla na potpuno proruskim sloganima i uz direktnu podršku Kremlja, ali je u drugi mandat otišla s novom retorikom, najavljujući princip "360 stepenia otvorenosti Gagauzije" , koji je kao prioritet davao saradnju s EU, Turskom itd. To je urodilo plodom za regiju: danas su svi projekti koji mogu biti posjetnica Gagauzije stvoreni evropskim novcem.

Ali novi političari koji dolaze na vlast dolaze s parolama o prijateljstvu s Rusijom.

Činjenica je da je prije 10-15 godina većina Gagauza odlazila u Rusiju u zaradu. Danas većina radnih migranata odlazi u Evropu, u Njemačku. Odnosno, "evropske integracije na privatan način" i to ne može a da ne utječe na javno mnijenje.

Mjesto Gagauzija samo je dio Moldavije. Kamo god ide moldavski brod, s njim će ići i Gagauzija, druge opcije nema, piše Europskapravda.