Operacija koja je donijela mir: Oluja je utrala put konačnom oslobođenju Hrvatske, ali i BiH

Hrvatski Srbi, potpomognuti Jugoslavenskom narodnom armijom, zauzeli su 1991. godine velike dijelove hrvatskog teritorija, uspostavivši samoproglašenu "Republiku Srpsku Krajinu" (RSK). Vlast RSK nad ovim teritorijem predstavljala je ozbiljnu prijetnju suverenitetu i sigurnosti Hrvatske. Dok je sukob bjesnio, Hrvatska je nastojala povratiti svoja okupirana područja i stati na kraj nasilju i raseljavanju koji su pogodili regiju.

Munjevita operacija

Operacija Oluja, službeno pokrenuta 4. augusta 1995., bila je osmišljena kako bi se ponovo zauzele okupirane teritorije i slomi RSK. Glavni cilj operacije bilo je oslobođenje teritorije, Hrvatske su snage imale za cilj ponovno preuzeti kontrolu nad okupiranim područjima, uključujući ključne gradove Knin i Benkovac.

Cilj je bio i povratiti suverenititet, operacija je nastojala ponovo uspostaviti puni suverenitet Hrvatske nad njezinim teritorijem i okončati separatistički entitet RSK. Kao treći cilj isticalo se stvaranje uslova za mir. Hrvatska je nastojala pokazati svoju vojnu snagu kako bi olakšala buduće mirovne pregovore.

Operacija Oluja uključivala je pažljivo planiranje i koordinaciju među Oružanim snagama RH. Primarni napad pokrenut je iz nekoliko smjerova, a glavni udar bio je usmjeren prema Kninu, glavnom gradu tzv. RSK. Hrvatske su snage rasporedile kombinaciju pješaštva, oklopnih jedinica i zračne podrške kako bi brzo nadjačale brojčano nadjačane i demoralizirane srpske trupe.

Element iznenađenja odigrao je presudnu ulogu u uspjehu operacije Oluja, uhvativši snage RSK nespremne. Hrvati su također koristili taktike informacijskog ratovanja, poput obmanjujućeg radio prijenosa, kako bi zaveli neprijatelja o svojim namjerama i planovima.

Operacija je brzo napredovala, a hrvatske su snage brzo osvajale teren i postojano napredovale. Dana 5. augustra 1995., samo 30 sati početka operacije, hrvatske snage uspješno su zauzele Knin, zadavši težak udarac RSK, i potkopavajući njihovu sposobnost za nastavak borbe. Edvard Baltić, Mario Bilać i Jasmin Hadžić, izvidnici Čete Puma, prvi su 5. augusta s Kninske tvrđave skinuli srpsku i razvili 20-metarsku hrvatsku zastavu.

Uloga Armije Republike Bosne i Hercegovine

U operaciji "Oluja" aktivno je učestvovao i 5. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine. Na početku Oluje dvije brigade Petog korpusa, 501. i 502. brdska brigada, ušle su duboko u hrvatski teritorij. Jedna brigada je išla prema Korenici, a druga prema širem regionu Plitvičkih jezera. Oni su 6. avgusta oko osam ujutru ušli u Ličko Petrovo Selo i potom u Rakovicu, a tek nakon tri ili četiri sata tamo su stigli pripadnici Prve gardijske brigade Hrvatske vojske i Tigrovi kojima je bosanska vojska predala taj prostor.

Nažalost, operacija koja je donijela olakšanje za Bihaćki džep, i kasnije potpuno oslobađanje ovog područja, nije mogla proći bez žrtava. Upravo na teritoriju Hrvatske, u zasjedi vojnika tzv. RSK gine i legendarni komandant 505. viteške brigade Izet Nanić.

Operacija Oluja označila je i kraj kvislinške tvorevine Fikreta Abdića, već 7. augusta snage petog korpusa su ušle po drugi put oslobodile Veliku Kladušu.

Konačan slom paradržave

Operacija Oluja bila je nedvosmislen uspjeh za Hrvatsku, s tim da je operacija ostvarila svoje primarne ciljeve u izuzetno kratkom roku. Brza i upečatljiva pobjeda hrvatskih snaga zadala je težak udarac RSK, koja je potom propala, što je dovelo do odlaska značajnog broja srpskih civila s oslobođenih teritorija, iako su hrvatske vlasti garantovale sigurnost za sve civile koji su namjeravali ostati.

Operacija Oluja postavila je temelje za mirovne pregovore, koji su na kraju doveli do potpisivanja Dejtonskog sporazuma u novembru 1995., kojim je okončan rat u BiH i uspostavljen okvir za trajni mir u regiji.

Operacija Oluja se dugo vremena koristi kod vlasti u Srbiji ali i bh. entitetu RS za propagandne svrhe. Međunarodni sud pravde u Hagu je 2015. odbio tužbu Srbije i ustanovio da "Oluja" nije imala nikakvu genocidnu namjeru. Generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču je suđeno u Hagu, no nakon dugotrajnog procesa drugostepenom presudom svi su oslobođeni jer je utvrđeno da nisu učestvovali u nikakvom zločinačkom poduhvatu koje im je tužilaštvo stavljalo na teret.

Vlasti u bh. entitetu RS su ove godine odlučili organizovati "Dan sjećanja na prognane Srbe u Oluji" u Prijedoru, gradu gdje je 1992. godine ubijeno više od 5000 hiljada Bošnjaka i Hrvata. Upravo je Prijedor najveće stratište bosanskih Hrvata, a odabir ove lokacije sasvim sigurno nije bio slučajan, te pokazuje nastavak politike provokacija i sukoba, i kojoj su na zadnjem mjestu žrtve.

Operacija Oluja je odlučujući trenutak u hrvatskoj, ali i bosanskohercegovačkoj historiji, postala je simbol odbrane i borbe za suverenitet i teritorijalnu cjelovitost. Vojni uspjeh "Oluje" učvrstio je povjerenje i poziciju Hrvatske u međunarodnim pregovorima, otvorivši joj put konačnom članstvu u NATO-u i Evropskoj uniji.