Kako je za devet dana oslobođeno 2.500 kvadratnih kilometara: Operacija Maestral je promijenila sve

Tokom ove operacije, oslobođeni su veći dijelovi zapadne Bosne, uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Operacija Maestral sastojala se, praktički, od dvije povezane ofanzive i trajala je od 8. do 17. septembra 1995. godine.

Iako su bosanski Srbi krajem jula i početkom augusta 1995. godine planirali provesti opsežnu Operaciju Vaganj s ciljem preokreta tijeka rata u svoju korist, hrvatske snage su brže djelovale i iznenadile ih, pokrećući Operaciju Oluja samo dan prije. To je onemogućilo srpske snage da zaustave napredovanje hrvatskih snaga tokom Operacije Maestral.

Rezultat sporazuma Bosne i Hercegovine i Hrvatske

Operacija Maestral provođena je na temelju Splitskog sporazuma potpisanog između Hrvatske i Bosne i Hercegovine 22. jula 1995. godine. Nakon neuspjelog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tokom kojeg su Hrvatska vojska i Hrvatsko vijeće obrane osvojili dodatno teritorijalno područje prema Drvaru, fokus Hrvatske vojske ponovno se usmjerio prema Bosni i Hercegovini.

Međunarodna zajednica nije pravila poteškoće jer je smatrala da je to najbolji način da se bosanskohercegovački Srbi prisile da sudjeluju u pregovorima bez postavljanja dodatnih usloba. Hrvatske snage su zajedno s Armijom Bosne i Hercegovine planirale oslobađanje i zauzimanje što većeg teritorija na jugozapadu Bosne. 4. i 7. gardijska brigada pripremale su se za nastavak napredovanja prema Banja Luci. Plan operacije bio je ambiciozan i uključivao je prodore na dva operativna pravca, od Bosanskog Grahova prema Drvaru i od Glamoča prema Jajcu.

Nakon ponovljenog masakra na sarajevskoj tržnici Markale 28. augustu 1995. godine, NATO-ove zračne snage su noću 30. augusta 1995. pokrenule snažnu kampanju zračnih napada protiv bosanskih Srba, nazvanu Operacija Namjerna sila. To je izazvalo znatnu dezorganizaciju vojske bosanskih Srba.

U tom trenutku, dok su svjetske oči bile uprte u nebo i dok su se procjenjivale štete među Srbima oko Sarajeva, vojni komandanti Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) iskoristili su trenutnu ranjivost Vojske Republike Srpske (VRS) i pokrenuli zajedničku ofanzivu.

Tok operacije

Operacija je započela 8. septembra iz pravca Glamoča i Kupresa, gdje su prve srpske linije brzo probijene, a strateški važan planinski vrh Veliki Vitorog (visok 1906 m/nm) pao je u ruke 7. i 4. gardijskoj brigadi. Ovaj vrh kontrolira široko područje od Kupreškog polja i Glamoča do Šipova, Jajca i Mrkonjić Grada. Protiv hrvatskih snaga borilo se 7 lakih pješačkih brigada koje su bile slabo popunjene, jedna motorizirana brigada i dva oklopljena bataljuna 2. Krajiškog korpusa VRS.

Istovremeno, 5. korpus Armije Bosne i Hercegovine, pod komandom generala Atifa Dudakovića, pokrenuo je napad iz pravca Bihaća prema planinama Grmeč i Bosanskom Petrovcu, te prema Bosanskoj Krupi. 7. korpus Armije BiH, pod vodstvom generala Mehmeda Alagića, izveo je žestoki napad na Donji Vakuf.

Paralelno s tim, Armija Bosne i Hercegovine pokrenula je operacije prema drugim strateškim područjima. Tako je u ponedjeljak, 11. septembra 1995. godine, snažno srpsko uporište Vozuća na cesti Banovići-Zavidovići palo u ruke snaga Armije BiH. U narednim danima, gotovo cijela planina Ozren bila je oslobođena.

Sutradan, u utorak, 12. septembra 1995. godine, snage 4. gardijske brigade HV-a zauzele su gradić Šipovo, dok je 7. gardijska brigada osvojila strateški važan prijevoj Mliništa na cesti između Glamoča i Mrkonjić Grada.

Sljedeći dan, srijeda, 13. septebra 1995., bio je izuzetno uspješan. 7. gardijska brigada osvojila je Drvar, dok je 4. gardijska brigada preuzela kontrolu nad gradom Jajcem.Istog dana, Donji Vakuf je oslobođen snagana 7. korpusa Armije Bosne i Hercegovine.

Na jugu Bosne i Hercegovine, Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) su preuzeli kontrolu nad nekoliko brda koja su omogućila nadzor nad gradom Trebinje.

Dana 15. septembra 1995., jedinice 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine uspjele su zauzeti Bosanski Petrovac, dok je idućeg dana, 16. septembra, oslobođen Ključ. Tokom sljedećeg dana, nedjelje, 17. septembra, 5. korpus je oslobodio i Bosansku Krupu. U narednim danima, 5. korpus je proširio svoju kontrolu prema Bosanskoj Otoci, Prijedoru i približio se Sanskom Mostu, koji će biti osvojen nekoliko sedmica kasnije.

Veliki udarac za snage bosanskih Srba

Nakon sedam dana borbi, operacija je završena, a oslobođeno je i zauzeto područje široke 100 i duboke 25 kilometara. Na tom području su se nalazili važni prijevoji Oštrelj i Mlinište. Između oslobodilaca i Banja Luke ostao je samo grad Mrkonjić Grad, koji je kasnije osvojen u operaciji Južni potez (8. - 12. oktobra 1995.). Grad Banja Luka, koji je bio ključno srpsko uporište, postao je stvarni sljedeći cilj, a njegovo oslobađanje bi značilo potpuni poraz srpskih snaga u Bosni i Hercegovini.

Međutim, operacija Južni potez je zaustavljena zbog intervencije američke diplomatije.

Tokom operacije, uz uništenje infrastrukture, logistike i komandinih struktura koje su izvršile NATO-ove zračnih snaga, združeni napad hrvatskih i bh. snaga je doveo do velikog gubitka teritorija Republike Srpske. Drugi Krajiški korpus Vojske Republike Srpske (VRS) gotovo je potpuno uništen i prisiljen na bijeg.

Moral srpskih snaga bio je ozbiljno oslabljen, a panika se širila u Banjoj Luci i u drugim dijelovima pod kontrolom bosanskih srba. Uprkos tome, osvojeni teritorij nije bio gusto naseljen, budući da su to bila planinska i teže pristupačna područja, pa broj izbjeglica u odnosu na osvojeni teritorij nije bio velik.

Tokom operacije su počinjeni i zločini nad civilnim stanovništvom o kojem svjedoče preživjeli, međutim Tužilaštvo BiH još nije podiglo optužnice za te zločine. Jedan od najstravičnijih odnosi se na izbjegličku kolonu žena, djece i staraca koji su u noći 12. na 13. septembar krenuli iz Donjeg Vakufa ka Banjoj Luci. Ručnim raketama su gađani autobusi i kolona civila koji su pokušavali pobjeći, međutim tada je desetine njih ubijeno, a mnogi su i zarobljeni te kasnije ubijeni.

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH nekolicina izbjeglica iz Donjeg Vakufa do danas nije pronađena. Tužilaštvu BiH je 2005. godine dostavljen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu ratni zločin protiv civilnog stanovništva, konkretno u Bravnicama gdje je stradalo 30 osoba. U državnom tužilaštvu je još uvijek u toku istraga i saslušavanje svjedoka u vezi sa tim predmetom.

Pretpostavlja se da su zločin izvršile hrvatske snage (HV i HVO).