Dok Zeljković najavljuje nove rezove: Propast je počela smjenom Peteva, Kodro nema čarobni štapić
Slabo izdanje protiv Lihtenštajna u Zenici tri dana ranije dalo je naslutiti šta nas čeka na Islandu gdje nismo imali pravo na kiks, a koji se nekako osjećao u zraku.
Uzalud je selektor Meho Kodro pokušavao smiriti strasti, ističući potencijal koji ekipa ima i tražeći dodatno vrijeme, jer je Island ogolio sve naše slabosti koje su i ranije bile evidentne, čime je dodatno narušena ionako poljuljana atmosfera.
Htjeli priznati ili ne, "slučaj Ahmedhodžić" već je i prije utakmica sa Lihtenštajnom i Islandom unio dodatni nemir u naš tabor i poremetio fokus, pa se Kodro od starta suočio sa poteškoćama.
Novi selektor je od samog dolaska na klupu Zmajeva znao da je ključ uspjeha kreiranje dobre atmosfere i povratak povjerenja javnosti, pa treba razumjeti zašto je konstatno ponavljao da ništa nije izgubljeno i da još imamo šanse za plasman na EP kroz kvalifikacije, iako ni oni najoptimističniji nisu vjerovali u to.
Kvalifikacije su izgubljene već nakon poraza od Luksemburga u Zenici, a osuđene na propast onoga trenutka kada je neopravdano smijenjen Ivaylo Petev. Tek je vrijeme, kao najbolji i nepogrešvi sudija pokazalo zašto je to tako.
U trenucima kada su se nakon dugo vremena među naše navijače vratili navijački zanos i euforija, Bugarin je dobio kartu u jednom smjeru. Iz Nogometnog saveza su tada to pravdali željom da u reprezentaciju donesu novu energiju, iako je Petev imao apsolutnu podršku nogometaša, sve većeg broja navijača i počeo je konačno stvarati sistem i kult reprezentacije.
Sve to možda nekome nije odgovaralo, a kakvu enegriju je donio Faruk Hadžibegić, najbolje govori trenutna situacija i potpuna apatija koja je zahvatila našu reprezentaciju i navijače.
Kodro se kao njegov nasljednik našao u "nebranom grožđu" i analizirati njegov rad za ovako kratko vrijeme bilo bi neozbiljno. Jasno je da nema čarobni štapić i da kroz pet-šest treninga nije mogao promijeniti mnogo toga, a još bi neozbiljnije bilo razmišljati o "velikim" rezovima kako je najavio Vico Zeljković, ostavivši prostora za nagađanja šta je pod tim mislio.
Svakako, ne bi loše bilo da isti oni koji su digli ruku za smjenu Peteva i angažovali Hadžibegića, budu dio tih "rezova", ali to je u domenu naučne fantastike te će i dalje nogometne analfabete nastaviti krojiti sudbinu reprezentacije BiH, koja je nažalost samo odraz stanja u našoj zemlji i dok je tako, suvišno je očekivati nešto više.
Naša reprezentacija je u ove dvije utakmice potvrdila već poznate limite, prije svega na krilinim pozicijama, a ni Kodrine rokade nisu se pokazale dobrim. Iako smo na toj pozicji deficitarni, Kodro je možda mogao posegnuti i za rješenjima iz domaće Premijer lige poput Almedina Zilljkića koji igra u odličnoj formi i koji je sigurno mogao biti od koristi.
U utakmici na Islandu u kojoj nam je pobjeda bila prijeko potrebna igrali smo suviše oprezno i jako sporo, sve do samog finiša kada smo krenili na sve ili ništa, a nejasna je i Kodrina odluka da na klupi ostavi Nemanju Bilbiju koji je bio naš najbolji pojedinac protiv Lihtenštajna.
Posebna priča je odnos pojedinaca u ekipi prema državnom dresu, a koji se prečesto amnesitiraju odgovornosti. Toliko nezainteresovanosti, nedostatak borbenosti i žara u igri, teško je objasniti. Možda je najslikovitije detektovao proslavljeni igrač Željezničara Dželaludin Muharemović koji je za pojednice rekao da su došli nastupiti umjesto igrati.
I sve dok je tako, teško možemo očekivati bolje. Letargija u koju smo upali liječi se samo pobjedama, a nakon novog razočarenja, činjenica da ćemo ostatak kvalifikacija igrati u revijalnom tonu, ne može zadovoljiti apetite navijača i poboljšati atmoferu.
Mart i baraž su naoko daleko, ali vremena je sve manje da se situacija preokrene i ranjeni Zmajevi nemaju rješenje za krizu. Izazovi koji su pred nama zahtjevaju vrijeme, konstantan rad i jedinstvo. Sve ono što nemamo.
Selektor Hrvatske o navijačima bh. reprezentacije: Oni su ono što im sam naziv kaže
