Porodica glumca potvrdila je za Tanjug tužnu vijest.
"Obavještavamo javnost da je danas 15.11. 2023. godine u 63. godini života, poslije kraće i teške bolesti, preminuo naš suprug i otac Žarko Laušević. O datumu i mjestu sahrane javnost će biti blagovremeno obaveštena", naveli su u saopštenju.
Podsjetimo, glumac je prije dva mjeseca hospitaliziran u Beogradu zbog problema s plućima.
Laušević je rođen na Cetinju, u Podgorici je završio gimnaziju, a 1982. u Beogradu glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti. Iste je godine postao i član Jugoslavenskog dramskog pozorišta.
Iznimnu popularnost donijela mu je uloga u televizijskoj seriji "Sivi dom" (1984.). Nakon toga uslijedile su Lauševićeve uloge koje je sve ostvario u uglavnom srbijanskim filmovima: "Šmeker" (1986.) (reditelja Zorana Amara), "Dogodilo se na današnji dan (1987.), Braća po materi (1988.), "Boj na Kosovu" (1989.), "Kaži zašto me ostavi" (1993.), "Bolje od bekstva" (1993.), te je postao jedan od najpriznatijih glumaca u svim republikama i pokrajinama bivše SFRJ.
Za ulogu u filmu koji je nastao u koprodukciji hrvatske i srbijanske kinematografije "Oficir s ružom" iz 1987., dobio je Zlatnu arenu na Pulskom filmskom festivalu za najboljeg glavnog glumca.
Glumca i njegovog brata Branimira 31. jula 1993. godine napala je grupa huligana u Podgorici, a tom prilikom je Žarko iz svog pištolja usmrtio napadače, za šta je osuđen na 13 godina zatvora.
Nakon ukidanja presude od strane Saveznog suda, po ponovnom pretresu februara 1998. godine, izrečena mu je kazna od 4 godine zatvora zbog dvostrukog ubistva u prekoračenju nužne odbrane. Budući da je u tom trenutku već izdržao 4,5 godine, pušten je na slobodu. Ubrzo nakon toga je napustio zemlju i preselio se u New York.
Godine 2011, objavio je knjigu "Godina prođe dan nikad", a 2013. u septembru izašla je i druga knjiga. U decembru 2011. godine pomilovao ga je predsednik Republike Srbije Boris Tadić.
O njegovom životu napravljen je film "Lauš" po ideji, scenariju i u režiji Branke Bešević Gajić, kao i serija "Pad".
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
