Stvarni “Vuk s Wall Streeta” govori za Klix.ba: Kapitalizam nije savršen, ali je 700 miliona Kineza izbavio iz siromaštva

Intervjuisali smo ga u Zagrebu, gdje je glavni govornik konferencije "Prodajni mindset: The Wolf Strikes Again". Učesnici na konferenciji imaju priliku unaprijediti svoje prodajne vještine, a u tome će im pomoći upravo Belfort koji je motivacijski govornik i bivši broker Wall Streeta.

Ovaj harizmatični Amerikanac je imao vrlo interesantan životni i poslovni put. Rođen je 1962. u Bronxu. Prodavajući sladoled kao školarac zaradio je 20.000 dolara. Diplomirao je biologiju, a onda je upisao studij za zubara.

No, od tog fakulteta je vrlo brzo odustao. To je učinio nakon što je u pozdravnom govoru na fakultetu rečeno da je zlatno doba zubarstva prošlo i da su na pogrešnom mjestu oni koji misle da će ih zubarstvo obogatiti.

Kao i većina drugih biznismena, imao je uspone i padove. Prvo je osnovao kompaniju za prodaju mesa, ali je kompanija bankrotirala. Nakon bankrota, pomogao mu je prijatelj, pronašavši mu mjesto pripravnika u brokerskoj kući L.F. Rothschild. Uslijedio je berzovni slom, poznat kao Crni ponedjeljak (Black Monday) 1987., zbog kojeg je dobio otkaz.

Zatim je ponovo osnovao kompaniju, ali ovaj put brokersku. Nazvao ju je Stratton Oakmont, imala je više od hiljadu brokera i trgovala je dionicama vrijednim stotine miliona dolara. No, Belfort je berzovnim mešetarenjem varao investitore, što je i priznao 1999.

U zatvoru je bio skoro dvije godine te je pomogao da se procesuiraju ostali koji su bili uključeni u prevare. Memoare "Vuk s Wall Streeta" je objavio 2007., a trenutno je jedan od najpoznatijih prodajnih trenera i motivatora u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegove usluge koštaju nekoliko desetina hiljada dolara. I dalje je aktivan investitor.

Belfort je u intervjuu za naš portal govorio o onome čime se trenutno bavi, o kapitalizmu, berzovnim špekulacijama i o pohlepi koju smatra svojom greškom.

Pojedini smatraju da motivacioni govori o tome kako ostvariti poslovni i životni uspjeh nisu utemeljeni u stvarnosti te da nije moguće da su ti savjeti primjenjivi kod svakog čovjeka. Kako komentarišete taj stav?

To je istina. Motivacija po sebi je kao topla kupka - osjećaj je jako dobar i vjerovatno biste je trebali imati svaki dan, ali ne čini mnogo za vas. Zar ne? Motivacija je privremena i tada se osjećate dobro. Ja ne držim motivacione govore. Pružam trening vještina, što je sasvim druga stvar.

Zapravo, ljude podučavam vještinama koje im omogućavaju da zarade više novca u biznisu. To je vrlo djelotvorno u kombinaciji s motivacijom. No, motivacija sama nije dovoljna. Jednostavno nije dovoljna, iako zvuči odlično i daje dobar osjećaj. No, šta vam (motivacija) donosi u stvarnom životu?

Motivacija mora postojati da biste nešto uradili, ali se također moraju naučiti odgovarajuće vještine. Dobar rezultat imaju oni koji su motivisani i koji djeluju. To ih podstiče da još više djeluju. Dakle, motivacija i učenje vještina idu ruku pod ruku, trebaju biti zajedno.

Da li je kapitalizam zaista sistem koji nagrađuje najbolje, najtalentovanije, najobrazovanije, najvrednije i najupornije? To vas pitam zbog toga što i vjerovatno sami poznajete neku osobu čiji život nije u skladu s njenim zaslugama. Osim toga, mnogima je neprihvatljivo da primjera radi jedan influenser zarađuje više od inžinjera.

Dobro pitanje. Znate da niti jedan sistem nije savršen. Generalno govoreći, kapitalizam se pokazao kao sistem u kojem je najviše onih koji su izvučeni iz siromaštva u srednju klasu, zar ne? Mislim da ne postoji ništa bolje od kapitalizma.

Kina je savršen primjer za to. U Kini se desilo to čudo i uvođenje ekonomije u kapitalizam, zar ne? Time su uspjeli da 700 miliona ljudi izbave iz siromaštva. Zbog toga smatram da je kapitalizam učinkovit sistem. Da li je savršen sistem? Ne, postoje neravnoteže. I sami uviđate te stvari i u pravu ste.

Učitelji u SAD-u zarađuju vrlo malo s obzirom na vrijednosti jednog od najvažnijih poslova na svijetu - podučavanju djece vještinama kojima će uspjeti u životu. Vrlo su potplaćeni. Zato mislim da postoje neravnoteže.

Sistem nije savršen i mrzim riječ influenser koliko i svi ostali. Bilo je trenutaka kada sam na TikToku radio stvari koje su mi donosile na milione pregleda. Mislio sam da to i nije bilo baš dosljedno. Više je bilo do toga da vidite ljude koji govore glupe stvari i da se šalite.

Kada ja to uradim, imat ću deset miliona pregleda za svaki video. Kada govorim o vještinama, imat ću pola miliona pregleda. Ljudi jednostavno vole takve objave. Tako da svako od nas donosi odluke.

Nema ništa loše u tome biti influenser, ali mislim da su mnogi od njih preplaćeni. Mislim da će se dugoročno desiti trend koji će voditi ka tome da to više ne bude slučaj.

Da li je neminovno da politika mora u manjoj ili većoj mjeri podržati biznis da bi on bio uspješan, to jeste da je mit da je uspješan biznis oslobođen utjecaja politike?

Mislim da je u ovom pitanju i odgovor. Imam mnogo toga da kažem o ovome. Problem s politikom u biznisu je taj što je biznismenima dozvoljeno da političarima doniraju novac u ogromnim iznosima i da kontrolišu politiku.

Primjera radi, u Sjedinjenim Američkim Državama znate da postoji sav taj meki novac, Komitet za političku akciju - PAC (čija je svrha prikupljanje novca za one koji žele biti kandidat za predsjednika SAD-a). Milijarderi mogu napraviti PAC-ove i davati mnogo novca kandidatima da bi bili izabrani, da imaju televizijski nastup, reklame i šta sve ne. Mislim da se to treba zaustaviti.

Dakle, postoji incestuozni odnos biznisa i politike koji treba prestati. U Washingtonu i vladi ne biste trebali imati lobiste koji će zastupati poslovni svijet, farmaceutske kompanije, Wall Street, odbrambenu industriju. Sav taj novac utječe na političare.

Između njih (političara i biznismena) trebao biti biti jedan Kineski zid. Međutim, njega nema i to je posebno problem u slučaju Wall Streeta. Vidite da su ljudi u vladi zapravo bivši visoko rangirani ljudi iz poslovnog svijeta Wall Streeta.

Oni su ti koji donose zakone kojima prijateljima na Wall Streetu omogućavaju da iskorištavaju manjkavosti i da stvore haos. Tako da postoji veliki problem. Biznis i vlada trebaju biti odvojeni. No, vjerujem u kapitalistički sistem i slobodno tržište. Najbolje bi bilo da postoje neke kontrole i bilo bi dobro da između njih postoji jedan ili dva zida.

Vi ste bogatstvo stekli berzovnim špekulacijama. Da li berzovne špekulacije po sebi podrazumijevaju konstantan hod po tankoj liniji između zakonitog i nezakonitog?

To jeste tako, a problem je u tome što su pravila takva da je vrlo primamljivo i vrlo je lako preći tu liniju. Morate biti oprezni da ne pređete preko linije koju je zapravo vrlo lako preći.

To nije kao da morate preplivati Engleski kanal (La Manche) da biste prekršili zakon. To je više kao da morate plivati ili hodati malim potokom koji je vrlo plitak. To je vrlo zahtjevno. Zato smatram da je važno da svaka firma ima one koji gledaju i nadgledaju, jer postoji ljudska priroda da se pređe preko te linije. To je problem.

Kazali ste da ste bili pohlepni i da pohlepa nije dobra. Da li biste bili tu gdje jeste da niste pohlepni? Nije malo onih koji će reći da je pohlepa jedini način za poslovni uspjeh, ma koliko to surovo zvučalo.

Postoji razlika između pohlepe i ambicije. Problem s pohlepom je taj što vas uvuče u krug u kojem jednostavno želite da zaradite više i uvijek mislite da zaslužujete više. Etika i pohlepa se razilaze u odnosu prema ambiciji, zar ne?

Da, želim biti bogat, želim stvoriti nešto vrijedno, želim svoju viziju budućnosti, želim da ostvarim svoje ciljeve, naporno ću raditi, ujutro ću iskočiti iz svog kreveta, radit ću ono što drugi ljudi ne rade. Nema ništa loše u tome, pod uslovom da ljudima date vrijednost.

Dakle, to je razlika - da li ste fokusirani na davanje vrijednosti ljudima ili ste samo fokusirani na zarađivanje novca? Dozvolite da vam dam savršen primjer kada je bio vrhunac kripto pomame 2020. i 2021. Tada su NFT-ovi (kriptografski zaštićena digitalna imovina) bili u modi.

Meni su više puta nudili, i to je bilo tako lako za uraditi, da napravim svoju NFT kolekciju sa 10.000 NFT tokena. Dat mi je prijedlog prema kojem bih prvog dana od stvaranja ove kolekcije zaradio 30 miliona dolara. Svaki od tih NFT tokena bi imao drugačiju vrijednost. No, kako sam se približavao trenutku pokretanja kolekcije nisam vidio kako će zaraditi oni koji to kupe. Svi će biti s*****i.

Tako da nisam želio da zaradim 30 miliona dolara, a da onda svi ostali izgube 30 miliona dolara. Kazao sam ne i nisam to uradio. Bio sam tri ili četiri puta blizu tome da pokrenem NFT kolekciju, ali ipak nisam. Mogao sam samo tek tako zaraditi 30 miliona dolara.

To nisam uradio zbog toga što sam mislio o tome da će drugi ljudi izgubiti. To je razlika između pohlepe i ambicije. Pohlepa bi bila: Koga briga ako drugi izgube novac, ja ću zaraditi 30 miliona dolara, kupit ću još jednu jahtu.

Ambicija je bila da ne želim biti uključen u takvu transakciju. Volim novac, volim da zarađujem, zarađujem mnogo, ali nikada ne zarađujem bez da zauzvrat dam neku vrijednost. To je razlika i razmislite o tome.