Izgubili povjerenje
90

"Pripremne" utakmice u kojima se nismo pripremili: Miloševiću treba čudo u baražu

E. B.
Ilustracija: A.L./Klix.ba
Ilustracija: A.L./Klix.ba
Savo Milošević je kompletirao novembarski ciklus kvalifikacija za Euro porazima od Luksemburga i Slovačke, navijači su i definitivno okrenuli leđa reprezentaciji i jasno je kao dan da će Savi Miloševiću i njegovim izabranicima trebati čudo u baražu.
Milošević je po dolasku na klupu reprezentacije Bosne i Hercegovine najavio kako će četiri utakmice u kvalifikacijama shvatiti maksimalno ozbiljno, te da njih ne shvata kao prijateljske, već kao pripremne za baraž.

"Na utakmice u kvalifikacijama možemo kao na pripremne utakmice, ali moje iskustvo koje imam u reprezentaciji jeste da reprezentacija nema čak ni prijateljske utakmice", rekao je Milošević na prvoj konferenciji za medije po preuzimanju naše reprezentacije, a potom još nekoliko puta ponovio da utakmice protiv Lihtenštajna, Portugala, Luksemburga i Slovačke želi iskoristiti kako bi uigrao Zmajeve za baraž.

U oktobarskim utakmicama je i išao tim smjerom, igrali smo u najjačem sastavu i upisali pobjedu nad Lihtenštajnom i poraz od Portugala, a potom je za novembarske duele protiv Luksemburga i Slovačke odlučio "ići niz dlaku" bosanskohercegovačkoj javnosti i pozvao je četvoricu debitanata - Harisa Tabakovića, Ivana Bašića, Nermina Zolotića i Nihada Mujakića.

Istina, imao je selektor i nenadanih otkaza. Ibrahim Šehić se teže povrijedio, status Anela Ahmedhodžića je i dalje neriješen, Edin Džeko je zamolio da ga se poštedi okupljanja, Sead Kolašinac je i pored želje da zaigra otpisan nakon posljednje magnetne rezonance vanjske lože natkoljenice, povrijedio se i Adrian Leon Barišić, dok je Miralem Pjanić otkazao dolazak zbog povrede koja ga na kraju nije spriječila da igra za svoj klub Sharjah.

Milošević je, suočen sa tim problemima, ali i sve većim nezadovoljstvom navijača, odustao od svoje ideje da utakmice kvalifikacija koristi za uigravanje ekipe koju u martu očekuju sudbonosni dueli u baražu, te je u duelima protiv Luksemburga i Slovačke dao priliku čak 22 igrača od 25 pozvanih! Nisu zaigrali samo treći golman Hidajet Hankić, do sada standardni zadnji vezni Benjamin Tahirović, te povratnik u reprezentaciju Amar Rahmanović.

Od tih 22 igrača, samo je Mujakić odigrao svih 180 minuta u dvomeču, što će reći i da je samo on detaljno provjeren od četvorice pozvanih novajlija.

Bašić je dobio 90 minuta protiv Slovačke, Tabaković 79 minuta protiv Luksemburga, a Zolotić mizernih 12 protiv Slovačke.

Dakle, Milošević je u posljednje dvije utakmice izrotirao kompletnu ekipu, samo jednom novajliji je pružio pravu priliku za dokazivanje, što će reći da baš i nismo uspjeli ni u misiji da uigramo ekipu za baraž, ali ni da testiramo igrače koji bi eventualno mogli biti "X" faktor u martovskim utakmicama.

Posebno "bode u oči" izjava selektora nakon poraza u Luksemburgu (4:1) da "nemamo nivo trke za ovaj nivo takmičenja". Selektor, koji je odabrao igrače koji "nemaju nivo trke", se žali na nedostatak trke. Čista definicija paradoksa.

Milošević, osim što se evidentno bori sam sa sobom oko ideje kako treba izgledati reprezentacija Bosne i Hercegovine, se mora boriti i sa pritiskom javnosti.

Nije novost da navijači skandiraju protiv čelnika nogometnog saveza Bosne i Hercegovine, ali su sada svoje nezadovoljstvo prenijeli i na Miloševića. Čak i ono malo ljudi što je došlo da pogleda duel protiv Slovačke u Zenici je zviždalo selektoru, te mu to svakako nije olakšalo vođenje neuigrane ekipe koja "nema ni glavu ni rep".

Pred Miloševićem, igračima, ali Nogometnim savezom je zaista težak posao uoči baraža.

Milošević je najavio "rezove" tvrdeći da je vidio ko može, a ko ne može nositi reprezentativni dres, preuzimajući tako na sebe svu odgovornost i, sasvim smo sigurni, nezadovoljstvo javnosti u slučaju nepozivanja nekih do sada standardnih igrača.

Pred igračima je velika odgovornost u smislu da moraju pokazati više želje i zalagati se kao što je to slučaj u svojim klubovima, a pred Savezom je da vrati povjerenje navijača.

Jer ne zna se šta bi bilo gore, ući u baraž u situaciji da stadion bude sablasno prazan, ili da bude krcat, ali da 90 minuta navijaju protiv Saveza i Miloševića, a time posljedično i ubijajući volju igračima na terenu.

Naravno, Zmajevima će trebati i ogromna pomoć sreće prilikom žrijebanja protivnika u baražu. Najidealniji scenarij je da Ukrajina večeras pobijedi Italiju i ne igra u baražu.

Ipak, realnije je da Ukrajina bude igrala baraž, a tada ćemo se morati nadati da ih žrijeb ne spoji sa nama. U suštini, po 33 posto šanse su da nas žrijeb spoji s Ukrajinom u polufinalu baraža, finalu baraža, te da ne igramo nikako protiv njih.

No, nada posljednja umire. Ukoliko se poklope sve kockice, možda i budemo prvi put u historiji gledali kako se na Euru vijori zastava Bosne i Hercegovine. Što bi rekao jedan proslavljeni reprezentativac naše zemlje - haj'mo biti pozitivni.