Kosorić: Ponosno sam nosio kapitensku traku Želje, trofej sa Zmajevima mi je najdraži u karijeri
Kosorić je u 37. godini odlučio reći "zbogom" profesionalnom igranju nogometa te je tako stavio tačku na prilično respektabilnu karijeru. Bh. ljubitelji nogometa tako u penziju ispraćaju još jedno veliko ime, kvalitetnog i primjernog nogometaša, istinskog kapitena i sjajnog čovjeka.
Iako je u junu ove godine potpisao ugovor na jednu sezonu, odnosno do 30. juna 2024. godine, Kosorić napustio Željezničar već na polusezoni. Odluka nije bila laka, emotivno ga je pogodila, ali o specifičnim detaljima nije bio spreman govoriti.
"Ovo je definitivno kraj moje karijere. Mnogo stvari se dogodilo u posljednjih šest mjeseci koje su uticale na to da završim karijeru ranije nego sam planirao. Mogu reći da je ovo najteži trenutak i najteža odluka u mom životu. Ipak, dobro sam razmislio i 'prelomio', bolje je da se sklonim i ostavim prostor mlađim igračima", izjavio je Kosorić za portal Klix.ba.
U svojoj karijeri je osvojio nekoliko trofeja i tvrdi da je zadovoljan onim što je napravio. S beogradskim Partizanom je dva puta bio prvak Srbije, osvojio je Kup Srbije, kao i Kup BiH u dresu Slavije. Također, osvajač je kup takmičenja u Latviji i na Malti.
"Mogu biti zadovoljan, tokom karijere sam imao uspone i padove, što je normalno, ali na kraju dobiješ onoliko koliko si zaslužio", rekao je sada već bivši nogometaš.
Aleksandar je tokom igračkih dana nosio dres Slavije, Partizana, Rada, Radničkog, Erbila, Radnika iz Bijeljine, Spartaksa, Balzana i Željezničara, no Plavi su mu bili i ostali na prvom mjestu. S timom s Grbavice se ništa ne može mjeriti.
"Bez sumnje, najljepše mi je bilo u Želji, ipak je Grbavica moja druga kuća. Najdraža pobjeda u plavom dresu mi je ona u derbiju protiv FK Sarajevo na Koševu rezultatom 1:0, tada smo pobijedili golom Miroslava Stevanovića. Proveo sam lijepe trenutke i na Malti gdje sam s Balzanom osvojio Kup. U toj utakmici sam postigao pogodak i to mi je najdraži gol u karijeri", otkrio je Kosorić.
Za svoje odluke tokom igračkih dana se ne kaje.
"Nema kajanja, bilo je šta je trebalo biti", jasan je bio sjajni defanzivac.
Pojedini saigrači i treneri mu ostaju u najljepšem sjećanju.
"Od saigrača kao najdraže i najbolje mogu izdvojiti Almamija Moreiru, Mladena Krstajića, Sretka "Doktora" Vuksanovića, Semira Štilića, a od trenera Slavišu Jokanovića, Amara Osima, Milomira Odovića i Edisa Mulalića. Svaki od njih je imao nešto posebno", istakao je naš sagovornik.
Posebno će mu nedostajati igre na Grbavici, dres Željezničara, derbi utakmice protiv vječitog rivala Sarajeva i navijači.
"Život bez derbija neće biti isti, to je utakmica koja će mi najviše nedostajati jer sam je svaki put doživljavao kao da poslije nje nema života. Što se tiče navijača, uvijek je postojalo uzajamno poštovanje i ja ću definitivno ostati dio Juga. Željo je najljepši dio moje karijere, čast mi je bila nositi dres ovog kluba, ali i najveća obaveza. Kapitenska traka na mojoj ruci je vrhunac svega toga, čast i ponos", rekao je Kosorić.
On je bio dio reprezentacije BiH koja je u Japanu 2016. godine osvojila Kirin Cup, svoj prvi i jedini trofej u historiji.
"Reprezentacija je nešto o čemu svi sanjamo, vrhunac karijere. Trofej osvojen u Japanu mi je najdraži u karijeri", dodao je on.
Željezničar nije u dobroj situaciji, no uvijek postoji rješenje.
"Željo se mora okrenuti svojoj školi, to je jedini pravi put jer djeca ovog kluba znaju šta je plavi dres i kako se treba ophoditi prema njemu, koje su im obaveze. Klub će na kraju ostvariti profit koji je potreban za normalno funkcionisanje. Grbavica je uvijek bila rasadnik talenata, dala je desetine reprezentativaca i tako treba biti u budućnosti", poručio je Aleksandar.
Napredak bh. nogometa u cjelini treba biti prioritet.
"Potrebna nam je bolja infrastruktura u klubovima, iako u posljednjih nekoliko godina Nogometni savez BiH zajedno s klubovima ulaže u terene, a time se podiže i kvalitet utakmica i naše lige", završio je Kosorić.
