Kao razlog zašto je njemačka ekonomija u takvom stanju istakao je tešku političku krizu koja je bacila sjenu na ekonomske izglede i koja značajno utječe na raspoloženje u ekonomiji. No, za njega su ove dvije države ovisne jedna o drugoj više nego ikada prije. Sugeriše im da zajedno rade na jačanju Evropske unije kako bi održale ekonomski rast i potvrdile globalni utjecaj. U nastavku se osvrnuo na stanje francuske ekonomije.
"Francuska ekonomija je pokazala izuzetnu otpornost tokom pandemije koronavirusa i prošlogodišnje energetske krize. U prethodne dvije godine je povećala konkurentnost, poboljšala svoje poslovno okruženje i privukla dvostruko više direktnih stranih investicija od Njemačke", naglasio je Fratzscher.
Potom se osvrnuo na stanje njemačke ekonomije, također izdvojivši nekoliko značajnih podataka.
"Nasuprot tome, opadajuća konkurentnost Njemačke ju je prisilila da se oslanja na značajne subvencije kako bi privukla međunarodne investitore i kako bi podržala vlastitu industriju. Rast francuskog BDP-a u ovoj godini bi trebao iznositi jedan posto, dok se očekuje da će se njemački BDP smanjiti. Njemački BDP bi sljedeće godine trebao minimalno rasti", istakao je.
O razlozima
Izdvojio je nekoliko razloga zašto je ovakva situacija u ekonomijama najznačajnijih država EU. Obrazložio je situaciju u Francuskoj.
"Prvo, francuski predsjednički sistem omogućava predsjedniku Emmanuelu Macronu da odredi jasne prioritete i brzo primjeni nove mjere. To mu je omogućilo da nastavi veliku reformu francuskog penzijskog sistema, tržišta rada, pojednostavi propise i uspostavi hrabre ciljeve industrijske politike koji danas donose značajne benefite, među kojim je smanjenje nezaposlenosti", naveo je.
Zatim je obrazložio šta to uzrokuje poteškoće u najvećoj evropskoj ekonomiji.
"Koalicija koju čine Socijaldemokratska partija kancelara Olafa Scholza, Zelenih i Slobodnih demokrata propada. Duboke ideološke podjele dovele su do političkog ćorsokaka koji prijeti da paralizira državu, što se ogleda u tekućoj borbi vlade da donese budžet za 2024." mišljenja je Fratzscher.
Prema njegovim riječima, njemački federalni sistem, poznat po snažnim kontrolama i ravnotežama, osmišljen je tako da učvrsti demokratske principe i onemogući povratak autoritarizmu.
"Kao takav (sistem) daje prednost stabilnosti u odnosu na brzinu i fleksibilnost. Ovo sada uzima danak u ekonomiji, jer Njemačka hitno mora provesti velike regulatorne, fiskalne, industrijske i trgovinske reforme", dodaje.
Kao još jednu značajnu razliku između Francuske i Njemačke je istakao različit pristup ekonomskoj otvorenosti.
"Poslijeratni ekonomski model Njemačke uveliko se oslanjao na izvoz koji trenutno čini skoro polovinu ekonomije. Ovaj model su oblikovale političke snage, vanjskopolitičke preferencije i monetarna politika usredsređena na snažnu njemačku marku do uvođenja eura", konstatovao je.
Fratzscher je napomenuo da se njemačkom ekonomskom i fiskalnom politikom kroz historiju favorizovao industrijski sektor - od automobila, preko hemijske industrije, do mašinstva.
"Ovakav pristup je naveo njemačke političare da se fokusiraju na povećanje udjela industrijskog sektora u ekonomiji, koji je dvostruko veći od onog francuskog", ukazao je.
Šta im je zajedničko
No, kako je naveo, uprkos ovim razlikama, ekonomije Francuske i Njemačke imaju mnogo više zajedničkog nego što se općenito priznaje.
"Iako je Francuska nadmašila Njemačku u posljednje četiri godine, još uvijek sustiže izuzetan Njemački ekonomski procvat od 2010. Naime, Njemačka ima jednu od najnižih stopa nezaposlenosti u Evropi, a sve njene kompanije su zadržale jake globalne tržišne udjele", ukazao je.
Izdvojio je ekonomske mjere koje su poduzele obje države, a za koje smatra da su nepravedne prema kompanijama slabijih evropskih ekonomija, smanjujući konkurenciju i rizikujući potkopavanje jedinstvenog tržišta kao najznačajnijeg postignuća EU.
"Kao odgovor na pandemiju, rat u Ukrajini i pojačane geopolitičke tenzije, i Njemačka i Francuska su sve više slijedile protekcionističku ekonomsku agendu. Obje su usvojile nacionalne industrijske politike koje podrazumijevaju subvencioniranje domaćih kompanija kroz snižene cijene struje, direktnu finansijsku pomoć i razne porezne olakšice. Utrkuju se u subvencijama za privlačenje stranih investitora i multinacionalnih kompanija, kao što su Tesla i Intel", naveo je.
Mišljenja je da obje države imaju snažne sisteme socijalne zaštite, za koje je ocijenio da ih je potrebno hitno reformisati. Podsjetio je i na jačanje radikalne desnice u Njemačkoj, prvenstveno stranke Alternativa za Njemačku (AfD). Upozorio je da bi to moglo dovesti do produbljivanja političke krize. Istakao je još jednu prijetnju po obje zemlje.
"Prijeti im eskalacija geopolitičkog rivalstva između Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Kako bi održale ekonomski rast, moraju se distancirati od nacionalno orijentisanih ekonomskih i fiskalnih politika te zajedno raditi na reformama i jačanju EU. Posljednja reforma Pakta za stabilnost i rast je nedovoljna da se podstaknu investicije i transformacija evropske ekonomije", konstatovao je Fratzscher.
Šta trebaju uraditi
Pri stavu je da se Francuska i Njemačka ne mogu samostalno nadmetati s dvije najveće svjetske ekonomije (SAD-om i Kinom), posebno u razvoju vještačke inteligencije i digitalnih usluga.
"Stoga bi bilo mudro da se fokusiraju na sličnosti, a ne na razlike. Umjesto da se takmiče jedna protiv druge, trebale bi se ujediniti oko zajedničkog cilja. Na kraju krajeva, prosperitet koji danas uživaju Francuska i Njemačka u velikoj mjeri se može pripisati njihovom bliskom partnerstvu u posljednjih 70 godina, koje je bilo ključno za unapređenje evropskih ekonomskih interesa", dodaje.
Čini mu se da je Macron, suočen sa snažnim njemačkim protivljenjem, odustao od ideje da reformiše Evropu. Poručio je da je to greška te da bi obje države trebale jačati jedinstveno tržište EU, dovršiti bankarsku uniju, nastaviti razvijati uniju tržišta kapitala, zajednički razvijati industrijsku politiku te pojednostaviti regulativu i birokratiju.
Fratzscher, koji je bivši viši menadžer Evropske centralne banke (ECB), piše u tekstu za Project Syndicate da su zajednički fiskalni kapaciteti od vitalnog značaja za kreiranje ekonomskih i industrijskih politika koje utjelovljuju evropske vrijednosti i ciljeve.
