Najgora poslijeratna polusezona Željezničara: Kulminacija loših odluka i poziv na promjenu
No, krenimo redom. Plavi su godinu počeli sa stidljivim ambicijama o plasmanu u evropska takmičenja preko prvenstva ili Kupa BiH. Ekipu je s klupe predvodio Edis Mulalić koji je polovinom proljetnog dijela polusezone upao u krizu rezultata te je i u svlačionici bila loša atmosfera. Reagovali su čelnici kluba na čelu s Edisom Kovačevićem te Mulalića zamijenili Nerminom Bašićem. Ispostavilo se, na kraju, da je to bio odličan potez budući da je Bašić razbudio ekipu te na kraju izborio plasman u Evropu.
Tri trenera u 2023. godini
Nakon vrlo dobrih nastupa u pretkolima Konferencijske lige u kojima su Plavi prvo izbacili bjeloruski Dinamo Minsk, a onda tijesno ispali od azerbejdžanskog Neftchija iz Bakua, malo ko je očekivao da će Željezničar biti ovako loše plasiran. Očekivanja su dodatno porasla nakon odlične igre i komotne pobjede nad Borcem na Grbavici u prvom kolu. Do prve reprezentativne pauze Željezničar je osvojio devet bodova što je bio sasvim korektan učinak, ali kada se nakon dvosedmične rekuperacije očekivalo da će Plavi krenuti s borbom za mjesta koja vode u evropska takmičenja, uslijedio je veliki pad. U preostalih 13 kola Plavi su osvojili samo 10 bodova, ispali iz Kupa BiH porazom od prvoligaša Slobode te usput stigli smijeniti Bašića. Na njegovo mjesto, u okviru saradnje s Nogometnim savezom Saudijske Arabije, stigao je nepoznati i neiskusni Abdulhakeem Al-Tuwaijri koji je u posljednjih pet kola uspio osvojiti samo bod. U međuvremenu je stigla promjena i na čelu kluba te je umjesto Kovačevića prvi čovjek kluba postao Jusuf Tanović. Doduše, i Tanović i još pet članova aktuelnog Upravnog odbora su bili dio prijašnjeg pa se ova promjena ne može okarekterisati kao velika. Tome u prilog ide i ostanak Samira Bekrića na poziciji sportskog direktora kluba.
Navijačka euforija koja je nosila Plave u proteklom periodu i na čijem valu su se očekivali novi dobri rezultati, sada je prešla u razočarenje i manju posjetu, što se iz ugla kluba može protumačiti kao pucanj u vlastitu nogu.
Željezničar u zimskoj pauzi očito očekuje velika rekonstrukcija ekipe. Očekuje se da će plavu lokomotivu napustiti desetak igrača. Za sada, poznato je da je ugovor raskinut s Edinom Rustemovićem dok se Aleksandar Kosorić zvanično oprostio. U narednim danima, očekuju se objave novih raskida.
Sigurno je da će Željezničar morati dovesti nekoliko igrača koji će odmah donijeti veći kvalitet ekipe jer Plavi nemaju vremena za čekanje. Kako je zvanično objavljeno iz kluba, koraci na rekonstrukciji rostera "uključuju angažman sportskog direktora te stavljanje u funkciju saradnje s Nogometnim savezom Saudijske Arabije (SAFF) na dovođenju ciljanih pojačanja". Uzimajući u obzir da zimski prelazni rok ne nudi previše opcija, Željezničar će morati birati pažljivo jer prostora za grešku nema. Grešku kakva je napravljena ljetos u očajnom prijelaznom roku.
Višestruki razlozi za loš plasman
Razlozi za ovako loš plasman na kraju polusezone su višestruki. Uzak i limitiran roster, manjak sreće koji se ogleda u tome da su Plavi čak šest puta ove sezone primali golove u posljednjim trenucima utakmice te naprosto pojedinosti koje se nisu poklopile. Plavi su ove sezone sve one utakmice koje mogu otići na obje strane izgubili.
Ipak, tražeći dublje razloga ovog rezultatskog fijaska, jasno je da je najgora poslijeratna polusezona Željezničara samo kulminacija stanja u kojem je klub ostavljen u ljeto 2021. godine. Početak problem seže u mart 2019. godine kada je klub administrativnim propustom izgubio licencu za evropska takmičenja. Ovim propustom klub ne samo da je izgubio prihod od milion KM, nego je pogoršao vlastiti evropski koeficijent zbog kojeg sezonu 2020/21. izgubio status nositelja u prvom pretkolu što je dovelo do ponovnog igranja s predstavnikom Izraela. Sve ovo u kontinuitetu, klubu je u dužem vremenskom periodu donijelo gubitak prihoda od oko 3 miliona KM, dok su se istovremeno pravili tekući finansijski gubici.
U protekle dvije i po godine, zajedničkim radom svih organa kluba i uz svesrdnu podršku najvatrenijih navijača, klub se uspio značajno stabilizirati finansijski i organizaciono. Međutim, klub je i dalje daleko od pozitivne nule te je nastavak konsolidacije ostao prioritet ove sezone uz ograničena ulaganje u ekipu. Ipak, s trenutno situacijom, Željezničar više nema vremena za kalkulisanje i fokus, makar do kraja ove sezone, mora biti ulaganje u ekipu.
Da bi Željezničar izašao iz ove krize potrebno je zajedništvo svih Željovaca. Sve podjele i lični animoziteti sada moraju biti ostavljeni po strani i puhanje u ista jedra nema alternativu jer najgori scenarij sigurno niko ne želi.
Potreba suštinske promjene
Bez obzira kako završi ova sezona jasno je da Željezničar treba suštinsku promjenu. Nakon posljednje sjednice skupštine koja je održana krajem novembra, iz kluba je saopšteno da će "u roku od najkasnije 60 dana biti objavljene informacije o novom javnom pozivu za strateško partnerstvo". Iako je još uvijek rano govoriti kakvi će biti rezultati novog javnog poziva, deset godina bez titule, mjesto iznad crte za ispadanje, dugotrajna unutarnja previranja i općenito teška finansijska situacija, jasno govore da klub mora ići u proces modernizacije kako bi dugoročno riješio pitanje vlastitog statusa te stvorio pretpostavke za rast i napredak. S trenutnim ustrojstvom, Željo se vrlo teško može boriti za politički i finansijski mnogo moćnijim klubovima te bi nastavak tog puta značio tavorenje i rezultatsku prosječnost.
Sigurno je da popularni Manijaci zaslužuju mnogo više nego što gledaju u proteklih deset godina i sigurno je da će i njihov stav po pitanju budućnosti kluba biti vrlo bitan. Međutim, grupa je u protekle dvije godine prepoznavanjem trenutaka i prilagođavanjem vlastite podrške i strpljenja, pokazala zrelost te svakako zaslužuje maksimalno poštovanje i u ovom krucijalnom procesu.
