U jeku rasprave o stambenom zbrinjavanju mladih: Da li je konačno vrijeme za socijalnu stanogradnju?
Pitanje krova nad glavom aktuelizirano je u Kantonu Sarajevo nakon što je grupa mladih izrazila nezadovoljstvo visinom novčane pomoći koju im je kantonalna vlada osigurala za kupovinu doma. Ovu pomoć će dobiti mladi koji su već kupili nekretninu u kojoj će živjeti.
Po 4.826 KM dobit će 1.141 mlada osoba, ali je veći broj tih osoba nezadovoljan iznosom subvencije. Insistiraju da taj iznos bude viši, smatrajući ga nedovoljnim s obzirom na cijene nekretnina koje su kupili. Zahtijevaju da im se osigura po 12.000 KM, što je mogući maksimalni iznos utvrđen javnim pozivom. Dakle, javnim pozivom je predviđeno da je moguće dobiti do 12.000 KM.
Razlog zbog kojeg subvencija nije u maksimalnom iznosu jeste što je više od pet miliona KM, koliko je budžetom osigurano za ovu namjenu, podijeljeno među većim brojem mladih nego što je to bio slučaj prethodnih godina. Odluka vlasti je bila da bude što više onih koji će dobiti finansijsku pomoć, ali je to za posljedicu imalo da svaki aplikant dobije manje novca u odnosu na aplikante iz prethodnih godina.
Nadležni tvrde da nije izvodivo da iznađu dodatna sredstva za subvencioniranje. Izgledno je da bi to u suprotnom bilo na štetu drugih budžetskih korisnika ili na štetu nekih od javnih projekata.
Postoji nezadovoljstvo i u široj javnosti zbog toga što su subvencije dobili i oni za koje je upitno da li je bilo opravdano dati im ovu vrstu pomoći s obzirom na njihov imovinski status. Međutim, to im je omogućeno kriterijima koji su određeni javnim pozivom, tako da nisu prekršili bilo koji propis.
Ovo je pokazatelj da kriteriji nisu bili odgovarajući, što je priznao kantonalni premijer Nihad Uk (NS) obećavši da će oni biti promijenjeni, kao i toga šta se dešava kada vlasti nemaju pravi uvid u socijalni status građana, tj. kada ne postoji socijalna karta za svakog građanina.
Rasprava o subvencioniranju kupovine stanova svela se na pitanje iznosa subvencija, ali je ovo prilika da se razmotre drugi modeli stambenog zbrinjavanja. Predsjednik vladajućeg NiP-a Elmedin Konaković je pozvao da neko predloži kako mladima bolje pomoći pri kupovini stana ako misli da je taj prijedlog bolji. Jedan od potencijalno boljih prijedloga jeste socijalna stanogradnja.
Socijalna stanogradnja
S obzirom na visoke cijene nekretnina u Kantonu Sarajevo, subvencija u iznosu od 4.826 KM je neznatna, a traženih 12.000 KM predstavljali bi tek malo veće olakšanje. Nemoguće je da kantonalne vlasti velikom broju građana osiguraju značajnu finansijsku pomoć pri kupovini nekretnina za koje se ne nazire kraj poskupljenja. Razlog za to jeste to što je budžetom potrebno zadovoljiti ostale potrebe.
No, socijalnom stanogradnjom bi se omogućilo značajno većem broju građana, ne samo mladih, da priušte krov nad glavom po povoljnijoj cijeni i povoljnijim uslovima. Riječ je o stanogradnji kojom bi se širokom dijelu stanovništva omogućio dom, a koja postoji u pojedinim evropskim gradovima.
Među tim gradovima je Beč u kojem najam za socijalni stan kategorije A po metru kvadratnom iznosi 6,15 eura neto (bez operativnih troškova i poreza). Iz bečkog preduzeća za upravljanje gradskim stanovima Wiener Wohnen su u prošlogodišnjoj izjavi za Klix.ba ukazali da se socijalnom stanogradnjom doprinosi snižavanju cijena na cjelokupnom tržištu nekretnina. S druge strane, u Kantonu Sarajevo je stanogradnja skoro u potpunosti prepuštena tržištu, a posljedice toga su veoma jasne.
Kada bi se vlasti ovog kantona upustile u socijalnu stanogradnju, to bi vjerovatno zahtijevalo i izradu socijalne karte za svakog građanina kako bi se izbjegle zloupotrebe.
Finansiranje
Nekoliko je mogućih oblika finansiranja socijalne stanogradnje. Ekonomista Igor Gavran je ranije za naš portal istakao da postoje dva moguća modela finansiranja. Jedan je da se oni koji investiraju u izgradnju nekretnina za imućne obavežu na izgradnju nekretnina i za one koji nisu imućni. Tvrdi da je to slučaj u Londonu. Drugi model jeste dodatno oporezovanje onih koji prodajom nekretnina ostvaruju ekstra profit.
Gavran nije pobornik da se svi stanovnici dodatno oporezuju radi socijalne stanogradnje. Međutim, u glavnom gradu Austrije finansiranje je zasnovano na fiksnom dijelu poreza na dohodak. Jedan posto prihoda ravnopravno dijele radnici i poslodavci, čime ovaj grad godišnje ubire 250 miliona eura za izgradnju stanova.
