Anto Nobilo reagovao na tekst Klix.ba: I dalje tvrdi da je Schmidtova odluka stupila na snagu 8., a ne 2. jula
Dakle, visoki predstavnik Christian Schmidt je 1. jula 2023. godine izmjenio Krivični zakon BiH, a izmjene su njegovom odlukom stupile na snagu dan poslije - 2. jula. To nije prvi put da visoki predstavnik u objavi na sajtu OHR-a navede da zakon ili izmjene stupaju na snagu "odmah", a ne po objavi u Službenom listu.
S druge strane, Nobilo smatra da je zakon stupio na snagu 8. jula, dan nakon što je objavljen u Službenom listu BiH, a da je Dodik potpisao ukaz 7. jula čime, prema Nobilovoj tvrdnji, nije prekršio zakon jer u tom momentu nije ni bio na snazi.
Ponavljamo, Schmidtove odluke, kako je i napisano, stupaju na snagu odmah po objavi na sajtu OHR-a i tako je bilo i u drugim odlukama poput izmjena Ustava FBiH.
U nastavku u cijelosti prenosimo reakciju advokata Ante Nobila:
"Da li je Anto Nobilo čitao do kraja Schmidtovu odluku zbog koje se sudi Miloradu Dodiku?“, u cilju cjelovitog informiranja Vaših čitalaca, molim Vas da objavite moj odgovor na Vaše retoričko pitanje:
Da, naravno, čitao sam, ali stvari su daleko složenije od teza koje Vi postavljate u svom članku.
Ključno je pitanje da li je zakon po kojem se sudi Dodiku stupio na snagu 01. ili 02.07.2023.g. temeljem odluke Visokog predstavnika ili 08.07.2023.g. tj. jedan dan nakon objave u Službenom glasniku BiH.
Pitanje dana stupanja na snagu svakog zakona u BiH reguliraju Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama BiH, čl. 21 st. 2 i 4 koji glase: „Propis, u smislu ustavnih principa, stupa na snagu nakon isteka određenog roka nakon objavljivanja, i tako mora biti označeno. U slučaju zakona, to je period od osam dana, ali nikada prije jednog dana od dana objavljivanja.“
Dakle, ako i zanemarimo upitnu ulogu Visokog predstavnika kao zakonodavca, valja zaključiti da se svaki zakon u BiH mora objaviti u Službenom glasniku i tek tada minimum slijedećeg dana stupa na snagu.
Ako i postoji pravo Visokog predstavnika da se supstituira u pravni sustav BiH, on se ipak mora prikloniti i uključiti u opći okvir funkcioniranja države, koji je određen Ustavom BiH, a koji je dio Dejtonskog sporazuma kojeg Visoki predstavnik ne može mijenjati.
Kako čl. 3. st. 2 Krivičnog zakona BiH određuje : „ Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivičnopravna sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana kazna“, u momentu kada je predsjednik Dodik potpisao sporne ukaze, nije stupio na pravnu snagu „Schmidtov“sporni zakon tj. čl. 203.a. KZ BIH.
Visoki predstavnik donosi svoju Odluku 01.07.2023.g. Odluka sadrži članak 203.a. KZ te on odmah odlučuje da će se to „njegovo“ kazneno djelo objaviti u Službenom glasniku. Mogli bi zaključiti da očito poštuje „Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama BiH po kome zakon stupa na snagu nakon objavljivanja u Službenom glasniku premda u st.4 svog KZ navodi drugačije tj. sam određuje svoj vacatio legis, za 02.07.2023.g. Najkraći rok, vacatio legis je jedan dan nakon objavljivanja u Službenom glasniku BiH. Novo kazneno djelo Visokog predstavnika je objavljeno u Službenom glasniku 7.7.2023.g., te je stoga stupilo na pravnu snagu 8.07.2023.g.
Kako je inkriminirane ukaze, naš klijent očito potpisao 7.7.2023.g., to znači da u vrijeme potpisivanja Ukaza novo krivično djelo pravno nije postojalo, jer nije stupio na pravnu snagu .
Venecijanska komisija je još 2005.g. dala nekoliko vrlo kvalitetnih stavova, među kojima i slijedeći stav:
„Pravna sigurnost uključuje dostupnost zakona. Zakon mora biti siguran, predvidljiv i lako razumljiv. Osnovna načela kao što su nullum crimen sine lege/nulla poena sine lege ili neretroaktivnost kaznenog zakona bademi su pravne sigurnosti“
Kod definiranja pojma zakonitosti, Konvencija o zaštiti ljudskih prava u svojim čl. 8 do 11. definira kvalitetne pretpostavke samog zakona, pogotovo pretpostavku dostupnosti i predvidljivosti.
U pogledu dostupnosti, Sud (ESLJP) provjerava je li kazneni „zakon“ na kojem se temeljila osporena osuđujuća presuda bio u dovoljnoj mjeri dostupan podnositelju zahtjeva, to jest, je li bio javno objavljen (u pogledu dostupnosti domaće sudske prakse o tumačenju nekog članka zakona, vidi Kokkinakis protiv Grčke, stavak 40.; i G. protiv Francuske, stavak 25.
Djelovanje Visokog predstavnika, kao stranog faktora koji donosi zakone, i koji zakon se onda valja inkomponirati u pravni sustav BiH, analogijom se može podvesti pod slijedeći stav Europskog suda za ljudska prava:
Kada se osuđujuća presuda isključivo temelji na međunarodnom ugovoru koji je ratificirala tužena država, Sud može provjeriti je li taj ugovor uključen u domaće pravo i pojavljuje li se u službenoj publikaciji (u pogledu Vodič kroz članak 7. Konvencije – Nema kazne bez zakona Europski sud za ljudska prava 12/25 Zadnje ažuriranje: 31. 8. 2018. Ženevskih konvencija, vidi Korbely protiv Mađarske [VV], stavci 74. - 75.).
Dakle, i ESLJP i Ustavni sud BiH predviđaju mogućnost izvanjske intervencije u pravni sustav države. U jednom slučaju to je međunarodni ugovor, a u drugom slučaju akt Visokog predstavnika.
Međutim, po načelu dostupnosti ti izvanjski akti trebaju biti uključeni u domaće pravo.
Europski sud za ljudska prava smatra da se međunarodni ugovori koji sadrže opis i kaznu kaznenog djela valja uključiti u domaće pravo i objaviti u službenoj publikaciji, što je u konkretnom slučaju Službeni glasnik BiH. Analogijom se ovaj stav može primijeniti i u slučaju „Schmidtova“ krivičnog zakona.
Dakle, ako se svi zakoni oduvijek u BIH objavljuju u Službenom glasniku i nigdje drugdje, onda je razumno zaključiti, uvažavajući istaknute principe dostupnosti i predvidljivosti, te činjenice da je „Schmidtov“ zakon zaista objavljen 07.07.2023.g. u Službenom glasniku, da je zakon stupio najranije jedan dan nakon što je Milorad Dodik potpisao inkriminirani ukaz. Kao što vidite, da je advokat biti lako, bio bi to svatko."