Ubijanje države i kako su rastureni javni televizijski servisi

I prije svega takav potez je tužan. Tužan zbog situacije u koju je politika prije svega dovela javne servise. Oni malo stariji sjetit će se kako se sinergija i saradnja ipak osjetila i vidjela. Državna televizija je nekada redovno prenosila najveće svjetske događaje, od sportskih do muzičkih. Od domaćeg nogometnog prvenstva do Eurosonga.

Godine sistematskog urušavanja i guranja problema pod tepih učinili su svoje pa smo kao društvo navikli da naše zemlje ne samo da nema na Eurosongu, već ni prijenosa brojnih drugih događaja na državnom javnom servisu.

I sada dok se priča o sukobu na relaciji BHRT - FTV i dok se redaju izjave i analize političara te nova obećanja o prolongiranjima plaćanja dugova ili pronalasku rješenja finansiranja, problem se ne rješava temeljito, već privremeno i kampanjski.

Država se pokazuje i dokazuje na cijeloj svojoj teritoriji. A šta imamo u stvarnosti. Pričati o javnim servisima je nemoguće bez konteksta RTRS-a, bez naplaćivanja takse u cijeloj državi. No, politika u BiH je već dovoljno eutanizirala javnost da se činjenica o neplaćanju RTV takse ne samo u cijeloj državi već ni u entitetu FBiH ne naplaćuje u svim kantonima doživljava kao nešto što je prihvatljivo.

Podsjetimo, RTRS je 2017. izašao iz sistema javnog emitera i počeli su samostalno naplaćivati RTV taksu. Zbog takve odluke BHRT na sudu potražuje 80 miliona KM duga. RTRS se u cijeloj priči ponaša i postupa potpuno autonomno. S druge strane u FBiH, u kantonima s hrvatskom većinom nema plaćanja RTV takse. U međuvremenu je politika sporvela kampanju o dobrovoljnom plaćanju RTV Herceg Bosne.

I dok su takvi potezi prihvaćeni kao normalni i prihvatljivi, došlo se u fazu da se BHRT u borbi za goli opstanak obračunava sa FTV-om.