Užasavajući podaci
132

Gotovo sva djeca u Gazi misle da je njihova smrt neizbježna, a polovina želi da umre zbog trauma

Piše: F. H.
Dijete ranjeno u izraelskom napadu (Foto: Reuters)
Dijete ranjeno u izraelskom napadu (Foto: Reuters)
Nova studija o djeci koja su proživjela rat u Gazi otkrila je da 96 posto njih osjeća da je njihova smrt neizbježna, a gotovo polovina želi umrijeti zbog traume kroz koju su prošli, piše The Guardian.

Procjena potreba, koju je provela nevladina organizacija sa sjedištem u Gazi koju sponzorira dobrotvorna organizacija War Child Alliance, također je otkrila da 92 posto djece u anketi "ne prihvaća stvarnost", 79 posto pati od noćnih mora, a 73 posto pokazuje simptome agresija.

"Ovaj izvještava otkriva da je Gaza jedno od najstrašnijih mjesta na svijetu za dijete. Uz sravnjivanje bolnica, škola i domova, trag psihološke destrukcije je nanio neviđene, ali ništa manje destruktivne rane djeci koja ne snose odgovornost za ovaj rat", rekla je Helen Pattinson, izvršna direktorica War Child UK.

U anketi su ispitani roditelji ili skrbnici 504 djece iz porodica u kojima je barem jedno dijete s invaliditetom, ozlijeđeno ili bez pratnje. Uzorak je bio podijeljen između južne i sjeverne Gaze i nadopunjen je dubljim intervjuima. Istraživanje je provedeno u junu ove godine, tako da će vjerovatno podcijeniti akumulirani psihološki utjecaj djece Gaze sada, nakon više od 14 mjeseci izraelskog napada na teritorij.

Procijenjeni broj smrtnih slučajeva u Gazi je više od 44.000, a nedavna procjena Ureda UN-a za ljudska prava pokazala je da su 44 posto smrtnih slučajeva koje je uspio provjeriti bila djeca.

Novo psihološko istraživanje objavljeno u srijedu provela je organizacija sa sjedištem u Gazi, Community Training Center for Crisis Management, uz potporu Dutch Relief Alliance kao i War Child Alliance.

“Psihološki udar na djecu bio je težak, s visokim razinama stresa koje su se manifestirale u simptomima kao što su strah, tjeskoba, poremećaji spavanja, noćne more, grickanje noktiju, poteškoće s koncentracijom i socijalno povlačenje. Djeca su svjedočila bombardiranju njihovih domova i škola, doživjela gubitak voljenih i raseljena su ili odvojena od svojih porodica dok su bježala na sigurno", navodi se u izvještaju.

Oko 1,9 miliona Palestinaca u Gazi, otprilike 90 posto ukupnog stanovništva teritorija, raseljeno je, mnogo više puta. Polovica tog broja su djeca koja su izgubila dom i bila prisiljena napustiti svoje susjedstvo.

Više od 60 posto ispitane djece izjavilo je da su doživjeli traumatske događaje tijekom rata, a neka su bila izložena višestrukim traumatskim događajima.

Procjenjuje se da je oko 17.000 djece u Gazi bez pratnje, odvojeno od svojih roditelja, iako studija navodi da bi stvarni broj mogao biti puno veći.

"Odvojenost od porodice dovodi ovu djecu u povećani rizik od iskorištavanja, zlostavljanja i drugih ozbiljnih kršenja njihovih prava. Kao rezultat takve izloženosti, djeca razvijaju reakcije koje mogu trajati dugo nakon što rat prestane, duboko utječući na njihov svakodnevni život. Traumatske reakcije mogu se manifestirati na različite načine, uključujući trajni emocionalni stres, tjeskobu, promjene u ponašanju, poteškoće u odnosima, regresiju, noćne more, poremećaje spavanja, probleme s prehranom i fizičke simptome poput boli", navodi se u izvještaju.

Osjećaj osuđenosti postao je sveprisutan. Gotovo sva djeca (96%) osjećala su da im je smrt neizbježna, a 49 posto je zaista željelo umrijeti, što je osjećaj koji je mnogo više prevladavao među dječacima (72 posto) nego djevojčicama (26 posto).

War Child kaže da su dobrotvorna organizacija i njezini partneri do sada uspjeli doprijeti do 17.000 djece u Gazi kako bi pružili podršku mentalnom zdravlju, ali u konačnici ima za cilj doprijeti do milijun djece psihosocijalnom i drugom podrškom, što će, kako kaže, biti najveći humanitarni odgovor u svojoj tri desetljeća dugoj historiji.

Pattinson je rekao: “Međunarodna zajednica mora djelovati sada prije nego što se katastrofa dječjeg mentalnog zdravlja kojoj svjedočimo ugradi u višegeneracijsku traumu, s čijim će se posljedicama regija nositi desetljećima.”