Zaimović objasnio zašto tvrdi da je zakonito izabran za rektora, govorio i o političkim pritiscima na UNSA

Sadržaj konkursa za izbor rektora je bio potpuno usklađen sa zakonom, što je slučaj i s općim i posebnim uslovima za izbor rektora. Posebni uslovi, koji su utvrđeni Zakonom o visokom obrazovanju, odnose se na redovne profesore koji imaju izbor u nastavno-naučna zvanja, a akademsko osoblje s izborom u ovim zvanjima je najbrojnije na Univerzitetu. Akademskog osoblja u umjetničkim i naučnim zvanjima je mnogo manje.

Zakonom je utvrđen poseban uslov za obavljanje bilo koje rukovodeće funkcije i koji se odnosi na obavezu da ako se želi obavljati rukovodeća pozicija, npr. rukovodilac odsjeka, dekanica, itd., moraju se redovno objavljivati naučni radovi.

Jasno, podrazumijeva se da redovni profesori zadovoljavaju sve ostale opće uslove konkursa, ali nastavno-naučno osoblje mora aktivno učestvovati u naučnom procesu. Zakonodavac je time želio poslati poruku da oni koji žele imati rukovodeće funkcije, moraju objavljivati radove.

Kod umjetničkih zvanja se to nije moglo uraditi jer se kvalitativni umjetnički izraz ne može mjeriti kvantitativno - film se ne može porediti sa serijom. Ne mogu se kvantitativno porediti različiti oblici likovnog ili muzičkog izraza.

Posebni uslovi konkursa nisu bili diskriminatorni po bilo koga, već su za nastavno-naučno zvanje, kao najbrojnijoj kategoriji, utvrđeni posebni uslovi upravo sa ciljem podizanja kvaliteta rukovodećeg kadra Univerziteta.

Tri su aspekta izbora rektora problematizirana u inspekcijskom nalazu. Jedan se odnosi na sadržaj konkursa i zamjerka je bila da je Senat trebao na neki način dopuniti konkurs, tj. nešto "dodatno utvrditi" za umjetnička zvanja iako je konkurs proveden u skladu s propisima. Ne možete izvan Zakona i Statuta Univerziteta dodavati odredbe i uslove u sam tekst konkursa.

Drugi aspekt je glasanje po ovlaštenju. U Članu 63. stav (3) Statuta je jasno navedeno da dekani i direktori mogu ovlastiti člana akademskog osoblja, u zvanju vanrednog ili redovnog profesora, višeg naučnog saradnika ili naučnog savjetnika, da predstavlja svoju članicu u radu Senata.

U radu Senata može učestvovati akademsko osoblje članice, koje je za to ovlastio dekan ili direktor članice Univerziteta. Dakle, ako je dekan ili direktor spriječen da učestvuje u radu Senata, onda članicu po ovlaštenju predstavlja član akademskog osoblja sa date članice, najčešće prodekan.

Ni Statutom Univerziteta, niti Poslovnikom o radu Senata to pravo se ne ograničava na bilo koji način, niti postoje odredbe kojima se to ograničava u dijelu tajnog glasanja, niti kod izbora rektora.

Naprotiv, Poslovnikom o radu Senata u članu 32. stav (1) utvrđeno je da Senat o bilo kojem pitanju može donijeti odluku da glasa tajnim glasanjem. To je jednostavno tako uređeno aktima Univerziteta, a ograničenja se ne mogu izmisliti.

Individualna tumačenja su samo tumačenja i mišljenja. Univerzitet ne može provoditi procedure prema tumačenjima i mišljenjima, nego isključivo prema napisanim odredbama.

Kada već govorimo o tumačenju, akte koje donosi Senat jedino tumači Senat. Senat je donio autentično tumačenje Statuta u tom dijelu, jasno potvrdivši da se može glasati po ovlaštenju i prilikom tajnog glasanja, upravo u cilju da se ta sumnja otkloni u cijelosti. Ne postoji neki akt, imenovanje kojim se utvrđuje status dekana/direktora kao senatora imenom i prezimenom.

Treći aspekt, koji se često spominje, jeste moje učešće u izboru rektora. Naime, odredba kojom je utvrđen ukupan broj članova Senata je zakonom utvrđena. Njome je jasno navedeno da Senat čine rektor, prorektori, senatori kao i predstavnici studenata. Univerzitet je Statutom utvrdio da su senatori dekani i direktori članica.

Ne možemo mijenjati zakonsku odredbu i reći: "Mi smo odlučili da neka lica ne učestvuju". To ima direktnu posljedicu po cjelokupan proces, broj članova Senata s pravom glasa, potrebnu natpolovičnu većinu, da li oni koji ne glasaju u prvom krugu mogu glasati drugom krugu, itd.

U ovom izbornom ciklusu smo imali dva kandidata, što nije bio slučaj ranije. Šta onda kada više članova Senata učestvuje u izbornom procesu, kako bi se tada provela procedura, ko glasa u kojem krugu glasanja, šta je natpolovična većina iz kruga u krug glasanja isl.?

Jednostavno nisu utvrđene zakonske odredbe kojima se regulira izuzeće i ne mogu se izmišljati procedure u postupku izbora rektora te utvrđivati pravila koja su suprotna odredbama Zakona.

Protekao je rok od 30 dana za pokretanje parničnog postupka i odluka o izboru rektora je konačna i pravosnažna. To se nekako često zanemaruje kada ministrica tumači određene propise. Konačna i pravosnažna odluka znači da samo tijelo koje je donijelo odluku ili sud mogu van snage staviti tu odluku.

Naredba inspekcije i rješenje Ministarstva predstavljaju njihov stav po ovom pitanju, a mi ćemo postupkom pred sudom zatražiti zaštitu u postupku, koje je utvrđeno kao pravni lijek.

Naglašavam, ako se pažljivo pročita rješenje Ministarstva, ono predstavlja osvrt i mišljenje, a ne pravne činjenice. Nisu ukazali na to da smo prekršili neku odredbu, već daju mišljenje o nekim odredbama konkursa, Zakona i Statuta.

Zašto onda Ministarstvo i inspekcija imaju takav stav? Često govorite o političkim pritiscima na vas i Univerzitet. Odakle dolaze ti politički pritisci i šta je razlog za njih?

Drago mi je da ste to pitali. Posljednja godina je možda i najteža godina za Univerzitet. Naime, odmah nakon promjene na čelu Ministarstva, već u prvom razgovoru, ministrica je najavila izmjenu Zakona o visokom obrazovanju.

Podsjećanja radi, Univerzitet radi na osnovu Zakona o naučno-istraživačkoj djelatnosti i Zakona o visokom obrazovanju, a oba su kantonalni zakoni. Moramo poštovati i državni, Okvirni zakon o visokom obrazovanju.

U razgovorima s resornim ministarstvom izrazili smo zabrinutost po pitanju izmjena zakona, posebno Zakona o visokom obrazovanju koji je usvojen 2022., a već najavljuju novu izmjenu. Izmjena zakona podrazumijeva usklađivanje ili potpunu izmjenu Statuta i svih ostalih općih univerzitetskih akata, što je dug i složen proces, naročito za Univerzitet koji ima 2.700 zaposlenika i 30 članica koje djeluju po decentraliziranom modelu.

Nakon našeg insistiranja da se ne ide u izmjene zakona bez analize efekata primjene zakona, koja je po federalnom propisu obaveza predlagača, ipak je formirana komisija, u kojoj se mišljenja predstavnika koji rade na UNSA grubo ignorišu te dovode u situaciju da napuštaju sjednice komisije.

U kontinuitetu se šalje poruka da će izmjene biti bitne i da su neophodne, ali do sada nije objavljen niti jedan dokument koji materijalno ukazuje na nedostatke Zakona o visokom obrazovanju. Jednostavno se uvodi do sada neviđena pravna nesigurnost u djelovanju Univerziteta i naravno da smo zabrinuti zbog toga.

Senat kao najviše univerzitetsko tijelo najveće visokoobrazovne ustanove u državi, koju uvažavaju sve ostale visokoobrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini, donio je zaključak da ne podržava izmjene zakona bez analize efekata primjene. Entitetskim zakonom je propisana ova obaveza. U izmjene oba spomenuta zakona se upustilo bez te analize.

Osim toga, Senat je zatražio da prijedlozi za izmjenu Zakona o naučno-istraživačkoj djelatnosti trebaju biti usaglašeni s prijedlozima Univerziteta, kakvi su bili za vrijeme ministarskog mandata profesorice Aleksandre Nikolić. To nije prihvaćeno. Cijenim da to nije odgovarajući odnos prema Senatu najvećeg i najstarijeg univerziteta u državi.

Pritisci na Univerziteta se ogledaju i u aspektu finansiranja rada Univerziteta. Za napomenuti je da Univerzitet od 2019. posluje putem jedinstvenog računa trezora Kantona Sarajevo, što znači da je postao budžetski korisnik i njegov budžet se utvrđuje Zakonom o izvršenju budžeta Kantona Sarajevo.

Univerzitet je ove godine, prvi put od 2019, bio u situaciji da nije imao sredstva za isplatu novembarskih plata. Naime, prilikom izrade kantonalnog budžeta za 2024., nije prihvaćen niti jedan amandman koji je predložio Univerzitet.

To je za posljedicu imalo nedostatak sredstava za isplatu novembarske plate zaposlenicima velikog broja članica Univerziteta, a zbog čega je Rektorat prema resornim ministarstvima adresirao i uputio neophodnu preraspodjelu. Danas već znamo da nedostaju značajna sredstva za urednu isplatu decembarskih plata na praktično svim članicama UNSA.

Od početka ove godine obavještavali smo u sedam odvojenih dopisa resorno ministarstvo i Vladu Kantona Sarajevo o potencijalnim posljedicama.

Kada je Vlada usvojila informaciju Ministarstva finansija o potrebi izrade rebalansa budžeta, odmah smo pripremili zahtjev za rebalans budžeta i to uputili kao sedmi dopis. Nakon toga se ništa nije dogodilo, nikakav odgovor nismo dobili, a najveći smo budžetski korisnik u Kantonu Sarajevo i jedan od najvećih u Bosni i Hercegovini.

Za isplatu novembarskih plata je nedostajalo više od milion KM. Odlukom Senata i Upravnog odbora, napravljene su neophodne preraspodjele iz raspoloživih sredstava Rektorata Univerziteta, koje su 6. novembra upućene resornim ministarstvima. Ministarstvo nije željelo postupiti po tom zahtjevu i time se došlo u situaciji da kasne plate zaposlenicima Univerziteta.

Tek nakon što je kantonalna vlada sazvala vanrednu sjednicu, na kojoj je prorektorica za finansije Univerziteta objasnila cjelokupnu situaciju, tražene preraspodjele su usvojene. Iskreno, nikada do sada nismo bili pod većim finansijskim pritiskom, uprkos tome što je prema zakonu i kolektivom ugovoru odgovornost Vlade i Ministarstva da osiguraju uredno finansiranje rada Univerziteta.

Osim toga, dio pritisaka je i kontinuirano insistiranje na smjeni Upravnog odbora Univerziteta te do sada nezapamćeni slučaj da se Univerzitetu naređuje obustava primjene odredbi Statuta, što je suprotno propisima.

Naime, Ministarstvo je bez povoda, objašnjenja, upita i komunikacije donijelo odluku o stavljanju van snage odredbi Statuta i Pravilnika o studiranju, koje se odnose na oslobađanje od plaćanja školarina za 20 posto najboljih studenata i to neposredno pred početak akademske godine. Zaprimili smo akt da su odredbe stavljene van snage.

Ako uporedite odredbe Statuta i Pravilnika koje su stavljene van snage i odluku Skupštine Kantona Sarajevo od 11. decembra, vidjet ćete da je riječ o potpuno istom tekstu - pa zašto su onda odredbe stavljene van snage? Zašto nije bilo neophodne komunikacije?

Sve se radi na način nekih "upita" ili anonimnih prijava koje potom u Ministarstvu pretoče u izvršne akte prema Univerzitetu. Sve ovo je jedan zastrašujući odnos prema Univerzitetu, kojim se onemogućava normalan rad Univerziteta.

Primjera radi, Ministarstvu smo prije godinu dana dostavili projekat izgradnje prvog univerzitetskog superkompjutera. Nikada taj projekat nije proslijeđen Vladi Kantona Sarajevo na saglasnost. Nismo neposredno od Vlade tražili sredstva, već podršku da bismo mogli aplicirati za fondove Evropske unije. Jako nam je važno da Univerzitet i Bosna i Hercegovina dobiju svoj prvi superkompjuter.

Pripremili smo vrlo detaljan projekat, a s Univerzitetom u Mariboru smo potpisali sporazum da nam pomognu u ovom projektu. No, taj dokument ne može da dođe na Vladu.

Nadalje, mjesecima se čekalo da Vlada proglasi Kampus UNSA projektom od posebnog značaja i ta procedura se još uvijek otežava. Ovo govorim potpuno neovisno od izbora rektora.

Vidite koji je to pritisak na nas. Recite mi da li su ovo politički pritisci ili nisu. Univerzitetu se na svakom koraku otežava, a uloga i zadaća ovog novoformiranog ministarstva je upravo bila da bude posvećeno UNSA kao najvećoj visokoškolskoj ustanovi, ne samo u Kantonu Sarajevo, već u Bosni i Hercegovini.

Šta je razlog za to, da li vam je ministrica ili neko iz Ministarstva kazao šta je razlog za to?

Ne. Mi nikada nismo dobili obrazloženje za ovu promjenu odnosa Ministarstva prema Univerzitetu, niti za procese koji se događaju uprkos jasnom stavu Senata Univerziteta.

Komunikacija s Ministarstvom je u nekom ranijem periodu bila izuzetno korektna i profesionalna te smo mnogo zajedničkih projekata i inicijativa realizovali. Upravo smo kroz zajednički rad Ministarstava i Univerziteta priredili novi Zakon o visokom obrazovanju te niz izuzetno važnih i strateških projekata za Univerzitet.

Da li su tačni navodi da iza svega toga stoji nastojanje da se pogoduje privatnim univerzitetima u Kantonu Sarajevo?

Odgovor na to pitanje imate u prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o naučno-istraživačkoj djelatnosti. Tu ćete najbolje vidjeti kako se želi pogodovati privatnim institutima i centrima na račun javnog. Iznenadit ćete se kada pročitate te odredbe, posebno dio koji se odnosi na pristup naučno-istraživačkoj opremi.

Naime, uprkos protivljenju predstavnika koji rade na Univerzitetu, predloženo je uvođenje novih naučnih zvanja. U naučnoj djelatnosti se uvode "nazivna zvanja" kako bi se osiguralo napredovanje i izbor u naučna zvanja na naučnim institutima bez prethodnog rada na samim institutima.

Ovo je praktično nemoguće na javnim ustanovama, a u praski ovim se izuzetno pogoduje privatnim institutima koji će sada relativno brzo moći vršiti izbore u najviša naučna zvanja. To bi za posljedicu moglo imati da privatni instituti praktično preko noći imaju desetine naučnih savjetnika, na dijelu radnog vremena, npr. na samo pet posto radnog vremena, te da jako brzo, barem na papiru, budu kadrovski osposobljeni.

Predloženo je i to da se sva oprema, nabavljena javnim novcem, stavi na raspolaganje privatnom sektoru, bez zakonskih ograničenja. To je vrlo nejasna odredba koja za posljedicu može imati haos te dovesti članice UNSA u nemoguću situaciju.

Instituti su zbog izvršavanja svoje djelatnosti obavezni nabaviti i održavati oprem, te zaposliti kvalifikovane osobe koje će raditi na toj opremi. Ako je oprema nabavljane javnim sredstvima, a to su prema zakonu praktično sva sredstava Univerziteta, tada smo "obavezni" tu opremu staviti na raspolaganje svima, nevladinim organizacijama ili drugim institucijama koje imaju status naučnih radnika.

Jako smo zabrinuti zbog ovih odredbi i njihove implementacije te smo zatražili da se one revidiraju.

Mi kao Univerzitet nemamo problem s razvojem privatnih instituta. Neki od njih su izuzetno kvalitetni i predani u svom radu. Sadržajno, imamo jako dobru saradnju s mnogim privatnim institutima i univerzitetima.

Poštujemo fleksibilnost koju UNSA nema, ali ne treba sistem prilagoditi samo fleksibilnosti privatnih visokoobrazovnih ustanova i naučnih instituta. Onda će rigidnost i obaveza koju nosi javna funkcija UNSA biti neizmjerno otežavajući faktor. Mora se voditi računa da se balansira između to dvoje.

Kakva je vaša komunikacija s ministricom Mesihović?

Moja komunikacija s ministricom je donedavno, do obilježavanja 75. godišnjice Univerziteta, bila nadasve korektna. Nakon toga nismo imali direktnih kontakata, ali je uvažena ministrica uputila akte prema kojima ja nisam rektor. Iskreno ne znam koje je pravno uporište za taj stav.

Moji stavovi, kao i stavovi Univerziteta nisu tajna. Kao rektor rijetko iznosim lične stavove, a svi Univerzitetski stavovi su usaglašeni na univerzitetskim tijelima. Dakle, kao rektor ne nastupam na način a da to nije utvrđena pozicija Senata ili Upravnog odbora Univerziteta.

Kao Tarik Zaimović nikada nisam razmijenio niti jednu neprijatnu riječ s ministricom i pristojno smo razgovarali i o teškim temama. Cijenim da komunikacija treba biti depersonalizirana, odnosno treba biti institucionalizirana.

Međutim, činjenica je da u posljednjih godinu dana postoji drugačiji odnos Ministarstva prema Univerzitetu. Nekako se stiče dojam da oni žele upravljati Univerzitetom kao da smo javno preduzeće, a ne da sarađuju s nama.

Zakon jasno prepoznaje i obavezuje sve na poštivanje institucionalne autonomije Univerziteta, rada i odluka tijela Univerziteta. Zato ćemo se uvijek opirati pokušajima upravljanja sa strane. Nije uloga bilo kojeg ministarstva, posebno našeg resornog, da upravlja Univerzitetom. Upravo suprotno, obaveza resornog ministarstva je da štiti institucionalnu univerzitetsku autonomiju.

Nikada se nije dogodilo da Ministarstvo javno govori ko je za njih rektor, a ko nije. To se nije dogodilo ni 2019., a tada je bilo mnogo više otvorenih pitanja između kantonalne vlade i nas. Zbilja držim neprimjernim da uvažena ministrica govori da ne priznaje rektora.

Ministarstvo se u svom stavu da niste rektor poziva na to da niste upisani u sudski registar. Da li to znači da nisu pravno valjani i da neće biti pravno valjani dokumenti, među kojima su diplome, koje ste potpisali i koje ćete potpisivati?

Upis u sudski registar je tzv. vanparnični postupak deklarativne naravi. To znači da se prilikom upisa u sudski registar dostavlja određena dokumentacija, na osnovu koje se potvrđuje status izabranog lica.

U našem slučaju, najznačajniji dokument za upis u sudski registar je odluka o izboru rektora, koja je pravosnažna i konačna. U tom procesu, sud može tražiti dopunu dostavljene dokumentacije i tu je između Univerziteta i Općinskog suda u Sarajevu došlo do nerazumijevanje po pitanju donošenja odluke o razrješenju prethodnog rektora.

Naime, odredbama člana 64. Zakona o visokom obrazovanju, rektoru prestaje mandat ex officio, odnosno prestankom mandata. Nikada do sada nije nam tražena posebna odluka Senata po tom pitanju. S druge strane, Zakonom o registraciji poslovnih subjekata FBiH se obavezuje na postojanje spomenute odluke. Tu je nastao manji nesporazum.

U proteklih 10 godina od nas nije tražena posebna odluka o razrješenju prethodnog rektora, tj. da mu je mandat završen. Sud je ovaj put insistirao na tom rješenju o razrješenju.

Općinski sud je ovo pitanje delegirao Kantonalnom sudu u Sarajevu. U međuvremenu Senat je donio traženu odluku/rješenje koje smo dostavili, i sada je to proces na Kantonalnom sudu, što nije uobičajena praksa. Napominjem da je to proces koji traje.

Nikada se upis u sudski registar ne događa isti dan i bilo je situacija da iz proceduralnih razloga upis dekana/direktora članice Univerziteta u sudski registar traje i po godinu dana. Ovaj proces je u svojoj naravi takav, ali mandat, obaveze i prava izabranog lica počinju onda kada je to utvrđeno odlukom nadležnog tijela, a ne kada je neko fizički upisan u registar.

Zamislite šta bi bilo kada bi sva preduzeća ili ustanove u FBiH čekala na okončanje upisa prilikom izmjena odgovornih lica, a za to vrijeme niko ne donosi odluke, nema plaćanja računa i isplate plata. To bi bio nezamisliv pritisak na rad tog odjela Općinskog suda.

Mi smo dostavili akte, ali je Općinski sud insistirao na odluci o razrješenju prethodnog rektora. Donijeli smo datu odluku na redovnoj sjednici Senata i nakon toga je to delegirano Kantonalnom sudu.

Da ne govorimo o Univerzitetu, da govorimo o privrednom subjektu koje je dioničko društvo. Direktor tog dioničkog društva radi dok je važeća odluka nadzornog odbora dioničkog društva o izboru direktora. Kada odluka nije važeća, direktor prestaje raditi. Proces upisa u sudski registar počinje tek danom preuzimanja dužnosti. Ne može se neko unaprijed upisati u sudski registar.

Prvi akt koji sam potpisao 2. oktobra bio je zahtjev za upis u sudski registar. Zakonski smo imali 30 dana da dostavimo taj zahtjev. Mogao sam ga potpisati 30. oktobra, a ne 2. oktobra, što znači da bismo opet bili u okviru zakonom predviđene procedure.

Upis u sudski registar nije nešto što se radi brzo i neposredno. Kada bi se izabrao i v.d. rektora, neće ni on ili ona odmah biti upisan u sudski registar. Univerzitet bi predao dokumentaciju općinskom sudu i ta bi procedura trajala određeno vrijeme. Dakle, upis u sudski registar traje i rješava se. Dužina upisa ovisi od mnogo faktora, a ponajmanje od samog organa koji se upisuje.

Nadalje, sudu treba vremena da izvrši upis u sudski registar jer se taj upis vrši prema redoslijedu predatih zahtjeva. Uvjeren sam da kada biste danas otišli do nekog sudije u tom odjelu, vidjeli biste desetine predmeta na kojima rade. Oni zbilja imaju mnogo zahtjeva.

Dakle, uvjeravate kolege, zaposlenike i studente da ne postoji pravna neizvjesnost koja se tiče njih samih?

Ukoliko Sud bude radio prema važećim propisima, ne postoji razlog da se ne upišem u sudski registar. Niko od dekana i direktora članica Univerziteta, pa ni sami rektor nije upisan u mjesec dana ili dva mjeseca. Mora se uvažiti da proces traje. Dok upis ne bude završen, ljudi konzumiraju svoja prava i sve normalno funkcionira.

Potpisujem dokumente, među kojima su pojedinačne diplome po zahtjevu i potrebi, jer Univerzitet mora funkcionirati. Zamislite samo kako bi npr. BH Telecom funkcionirao da direktor ne potpisuje akte dok ne bude upisan u sudski registar. To je zakonski riješeno.

Dakle, svaki pravnik će kazati da prava konzumirate na osnovu odluke nadležnog tijela, a u ovom slučaju je to odluka Senata koja je konačna, pravosnažna i protiv koje nije pokrenut sudski postupak.

Radim posao rektora i to više nije moj izbor - ne mogu odbiti potpisivanje naloga, isplata jer bi to zaustavilo funkcioniranje Univerziteta i nastala bi šteta. Sud ili Senat mogu staviti odluku o izboru rektora van snage.

Kako komentirate tvrdnju resornog ministarstva da vas bivši rektor Rifat Škrijelj podržava jer ste ga postavili za direktora jedne od institucija UNSA te da bi pravno osporavanje imenovanja vas za rektora značilo i pravno osporavanje imenovanje njega na navedenu funkciju?

Profesor Škrijelj je imenovan za direktora podorganizacione jedinice Univerziteta Centar za interdisciplinarne studije "Zdravko Grebo". On nije ni član Senata i ni na koji način ne odlučuje. Lično sam zamolio profesora Škrijelja da preuzme tu funkciju.

Riječ je o centru koji podrazumijeva rad s mnogo članica Univerziteta, s obzirom na to da se u Centru realizuju interdisciplinarni programi koji uključuju najmanje tri grupacije, tj. nastavnike različitih fakulteta i akademija. Ti programi se razlikuju od tradicionalnih programa članica Univerziteta.

Kada je profesor Škrijelj prije osam godina prvi put izabran za rektora, Centar je imao velikih finansijskih problema. On i tadašnja direktorica Centra, profesorica Melika Husić-Mehmedović su riješili taj problem.

U međuvremenu je napravljena serija novih programa, a u saradnji s članicama i našim međunarodnim partnerima namjeravamo proširiti ponudu studijskih programa Centra. Zbog toga sam zamolio profesora Škrijelja da preuzme taj centar koji je kao rektor reafirmirao. Prihvatio je, ali ograničeno, rekavši da se umorio.

To se danas izvlači iz konteksta, zaboravljajući da je profesor Škrijelj redovni profesor Univerziteta i da su na čelu tog centra uvijek bili profesori Univerziteta. Cijenim da će profesor Škrijelj uvesti jednu novu dimenziju jer ima vrlo kvalitetnu komunikaciju s dekanima, a realizacija programa Centra ovisi upravo od komunikacije i razumijevanja između svih aktera.

Prošle sedmice je 13 dekana zatražilo sjednicu Senata, za koju se pretpostavlja da će na njoj tražiti izbor v.d. rektora. Da li ćete biti spremni ići u pravcu izbora v.d. rektora ako će to značiti rješenje cijele ove situacije?

Odmah po prijemu njihovog zahtjeva predložio sam im dva termina za sjednicu i članovi Senata su odlučili da to bude u 18. decembra (danas).

Ako Senat bude želio ići u pravcu izbora v.d. rektora, postoji procedura za to. Naravno da je to njihovo pravo. Mene je imenovao Senat, tako me može i razriješiti.

Iznimno poštujem instituciju Senata i niko ne treba imati dilemu da li ću poštovati odluku Senata, ma kakva to odluka bila. Međutim, moj fokus i obaveza su bile ranije donesene odluke Senata, a to je da idemo u pokretanje upravnog spora i zahtjeva za mjeru osiguranja. Dakle, da sačekamo ishode postupaka, a onda da eventualno idemo sa dodatnim potezima. To sam i uradio.

Ako se ponovo bude birao rektor, da li ćete se ponovo kandidovati za rektora?

Uopće nisam razmišljao u tom pravcu. Sve su opcije otvorene. O tome ću razmišljati ako i kada bude vrijeme za to. Čovjek se nekad zapita o količini negativne energije koja je bila usmjerena prema meni. O toj odluci ću razgovarati s porodicom jer je i ona posljednjih mjeseci sve ovo teško nosila.

Jeste li očekivali da će to biti tako?

Nisam bio ličnost koja je bila posebno eksponirana u javnosti. U proteklih pet godina sam na Univerzitetu radio na nekim od najtežih pitanja i izazova, provodeći finansijsku konsolidaciju, pravnu integraciju, izradu zakona, statuta te niza najvažnijih akata za rad Univerziteta.

Sve milionske dugove smo vratili, univerzitetski budžet je povećan sa 120 miliona na preko 160 miliona KM iz sredstava Budžeta Kantona, realizirano je više od 1.400 projekata. Trenutno se realiziraju projekti u milionskim iznosima, gradi se Univerzitetska biblioteka, nastavljeni su radovi na izgradnji Akademije scenskih umjetnosti te mnogo drugih projekata.

Paralelno sam s dekanima radio na pravnoj integraciji Univerziteta, kao najvećem postratnom izazovu Univerziteta. Sve je to izuzetno stresan proces.

Senatori su najbolje znali ko sam i na koji način radim. Shodno tome, nisam smatrao bitnim da me mediji prate. Tako da me jeste iznenadila količina negativne kampanje i još uvijek me iznenađuje.

Svaka riječ se pokušava izvući iz konteksta i pronaći neko skriveno značenje, ne pokušava se prenijeti ono što je suština. Malo je bilo tekstova kojima su se stvari željele prikazati imalo pozitivnima, a kao prorektor sam u posljednjih pet godina napravio velike rezultate.

Moj program za rektora je dugo bio u crticama i skicama. Ništa nije nastalo kao promišljanje da tek napišem nešto lijepo. Naprotiv, svemu je prethodila ozbiljna analiza i realan pogled na razvoj Univerziteta. Pisao sam s istinskom namjerom da realiziram napisano i zaista bih volio da se samo time mogu baviti.