Roditeljska anksioznost
24

Kako pretjerana briga ometa razvoj djece

Piše: N. C.
Roditeljstvo je jedna od najzahtjevnijih i najodgovornijih uloga u životu, jer pored bezuslovne ljubavi nosi i mnoge izazove, brige i odluke koje mogu značajno uticjecati na razvoj djeteta.

Moderni roditelji izloženi su poplavi informacija o roditeljstvu, stalnim društvenim pritiscima i visokim očekivanjima o tome šta znači biti dobar roditelj. U tom kontekstu, često se nađu zarobljeni u pretjeranoj anksioznosti i kontroli nad životom svog djeteta.

Djeca koja imaju prostora da istražuju, uče iz svojih grešaka i razviju samopouzdanje postat će odgovornija, emocionalno stabilnija i spremnija za izazove koje život donosi.

Neurotično roditeljstvo podrazumijeva pretjeranu brigu, stalnu kontrolu i pretjerani strah od grešaka u roditeljstvu. Takvi roditelji često doživljavaju visok nivo anksioznosti, jer su zabrinuti za svaki aspekt razvoja, uspjeha i sigurnosti svog djeteta.

Umjesto da dopuste djetetu da bude samostalno i uči kroz vlastita iskustva, često preuzimaju preveliku odgovornost i miješaju se u svakodnevne situacije koje dijete može samostalno riješiti.

Pretjeran strah od opasnosti: Roditelji su stalno zabrinuti za sigurnost svog djeteta i sprječavaju svaki rizik, čak i ako je to normalan dio razvoja.

Perfekcionizam: Dijete mora ispuniti visoka očekivanja, a roditelji se plaše da svaka greška znači neuspjeh.

Stalno uplitanje: Roditelji upravljaju djetetovim sukobima, obavljaju kućne poslove umjesto njega i miješaju se u svaki aspekt njegovog života.

Problemi povjerenja: Roditelji ne mogu vjerovati odlukama svog djeteta, što dovodi do stalnog provjeravanja i sumnje.

Povećana anksioznost i stres: Takvi roditelji često doživljavaju hronični stres i anksioznost, koje prenose i na svoje dijete.

Iako neurotični roditelji vjeruju da rade najbolje za svoje dijete, oni zapravo negativno utiču na djetetovo samopoštovanje i nezavisnost. Djeca se često suočavaju s povećanom anksioznošću i strahom od neuspjeha, imaju poteškoća u donošenju odluka i pretjerano se oslanjaju na roditelje (ili druge) za svakodnevne zadatke. Zbog nedostatka iskustva u društvenim situacijama, često imaju poteškoća u sklapanju prijateljstava i uspostavljanju zdravih odnosa.