onaj ko je pisao ovaj tekst nema pojma o cemu govori, niti je provjerio ijednu relevantnu cinjenicu vezano za hraniteljstvo. ovo govorim iz licnog iskustva, jer smo ja i moja supruga prosli obuku za hranitelje djece bez roditeljskog staranja jos 2013. godine. istina je da je tom prilikom oko 30 porodica proslu tu obuku, ali istina je i ovo: nijedna od ith porodica nije dobila dijete na brigu. centri za socijalni rad, u saradnji sa domom za nezbrinutu djecu u tuzli, veoma vjesto bojkotuju hranitelje, i na sve nacine onemogucavaju da dodje do realizacije prelaska djeteta u hraniteljsku porodicu. neko ce pitati zbog cega, a evo zbog cega: dom za nezbrinutu djecu ima viska radnika, i svako dijete koje napusti dom povecava sansu da ce neko od prekobrojnih odgajatelja, pedagoga, cistacica ostati bez posla. ja i moja supruga prosli smo torturu dugu 10 mjeseci, koliko je navodno trebalo da traje upoznavanje sa djetetom, i naviknjavanje djeteta na nas. medjutim, uprkos svim nasim naporima...
ustupcima, potrosenom vremenu i licnim sredstvima, nije doslo do smjestaja djeteta u nasu porodicu. dzaba sto smo od strane strucnjaka koji su prvodili obuku ocijenjeni kao porodica sa najkvalitetnijim uslovima (visok stepen licnog obrazovanja, materijalno situirani i imamo svoju rodjenu djecu, nismo uslovljavali hraniteljstvo staroscu djeteta, cak smo pristali da primimo dijete sa posebnim potrebama), za direktora doma za nezbrinutu djecu, i direktoricu centra za socijalni rad srebrenik, koje je sluzbeno zaduzeno za to dijete, to nije vrijedilo nista. u augustu 2014. godine, kada je trebalo da dodje do relaizacije, jednostavno su nam rekli da su dijete upisali u skolu u tuzli, a da mi ako hocemo da pomognemo djetetu na nacin da, citiram: "osjeti malo porodicne atmosfere..." mozemo ga vikendima voditi sebi, a radnim danima bi dijete bilo u domu. i ovo dole, za centre za socijalni rad, kako oni provode proceduru i procjenu sposobnosti hraniteljskih porodica je notorna laz. centri za...
socijalni rad ne rade nista. o kolikoj se neozbiljnosti radi mozete vidjeti iz slijedeceg: u procesu upoznavanja sa djetetom, ja i moja supruga smo nekoliko puta dijete dovodili svojoj kuci na krace i duze vremenske periode. 4 (cetiri) puta se desilo da nam iz centra jave da mozemo otici po dijete, da bude kod nas par dana, a kada bismo dosli u dom rekli bi nam da smo dzaba dosli jer centar za socijalni rad srebrenik, odnosno direktorica ljiljana, koja je bila i sluzbeni staratelj tog djeteta, nije poslao pismenu saglasnost da dijete moze izaci iz doma.
sve u svemu, neko na ovim poslovima, promociji hraniteljstva, obukama hranitelja itd. bere goleme pare. nije moguce da od 30 hraniteljskih porodocia, koliko ih je sa nama proslo obuku za hranitelje, ni nakon dvije godine od obuke nije primio dijete na hraniteljstvo.
ma pisao sam o ovome na kamaru mjesta, upucivao zvanicnu zalbu na proces nadleznim institucijama... i nista... svako pere ruke od odgovornosti. jedino koga u svemu ovome mogu pohvaliti jesu djevojke koje rade za organizaciju "Hope and Home for children", jedino su se interesovale, raspitivale i pokusavale da se proces smjestaja djeteta u nasu porodicu relaizuje. ostali taj posao rade samo od 8 do 16 sati i to za dobru platu, i nista drugo ih ne zanima.