Onima koji često putuju po Evropi može se činiti čudnim da nijedan švicarski grad nije ušao u top 10, pa čak ni Cirih koji po kvalitetu života godinama na listama zauzima sjajne pozicije.
Mercerova studija bazira se na pet faktora vezanih uz higijenu: dostupnost i pitkost vode, uklanjanje otpada, kvalitet sistema otpadnih voda, zagađenje zraka i saobraćajne gužve. Zanimljivo je da se ulični otpad, veoma vidljivi indikator čistoće jednog grada, uopšte ne uzima u obzir, piše Guardian.
Ekološki projekti
Ipak, Calgary se može pohvaliti ulicama bez smeća. Kazne od stotine dolara propisuju se onima koji uokolo bace cigarete ili otpad iz automobila. Sve to imalo je pozitivan utjecaj na grad. Ipak, po Mercerovoj listi Calgary je na vrhu zbog svojih ekoloških inicijativa. Tamošnje udruženje Green Calgary promoviše ekološki orijentisan način života i nudi savjete građanima kako unaprijediti odlaganje otpada kao i kako prilikom pakovanja obroka koristiti što manje materijala koji će biti bačeni u smeće.
Ova organizacija radi od 1978. godine i od stanovnika traži da grade zdravije domove i zajednice kroz edukaciju o okolišu, produktima i uslugama. Do 2020. godine planiraju 80 posto otpada ukloniti sa odlagališta.
Kad je riječ o ovakvim naporima, svakako treba istaći i Singapur koji mnogo ulaže u čistoću i urednost grada i ima drakonske zakone o mnogočemu, od pornografije do davanja bakšiša, pa tako i otpada.
1.000 dolara kazne za bacanje smeća na ulicu
Svako ko bude uhvaćen da baca smeće na ulici biva kažnjen novčano do 1.000 dolara, ukoliko mu je to prvi prestup. Oni koji to ponove mogu očekivati i do 5.000 dolara novčane kazne, ali i obavezu društveno korisnog rada i druge lekcije. Kod trećeg prekršaja propisuje se nošenje natpisa "Ja sam glupan koji baca smeće" u javnosti.
Ako u Singapuru žvakaću gumu bacite negdje drugo osim u kantu za smeće stiže vam 100 dolara kazne, ako urinirate u liftu - 500 dolara, a ako ne pustite vodu za sobom u javnom WC-u očekujte da ćete platiti 100 dolara. Policijski službenici uredno provjeravaju ponašanje stanovnika.
Na drugoj strani, grad koji je bez pretjerano velikih kazni uspio održati čistoću, iako se ne nalazi na Mercerovoj listi, je Kigali, glavni grad Ruande. Iako nije moderan niti lijep, Kigali je nevjerovatno uredan. Njegove ulice su pometene, a trava se tako sjajno održava da se parovi nakon vjenčanja često provlače kroz saobraćaj da se fotografišu na travnatim površinama. Neobično, ovdje nema nikakvih strogih propisa, već važi princip Umuganda, riječi koja ima brojna značenja, od zajednice do otplate.
U 19. stoljeću brojni posjetioci zapazili su kako građani u Ruandi dva dana sedmično odvajaju kako bi raditi za dobrobit zajednice, a tokom belgijske vladavine Umuganda je propagirana kao društvena odgovornost.
Radne akcije kao patriotska dužnost
Danas se o tome uči u školama, a 2000. godine predsjednik Paul Kagame počeo je aktivno provoditi ove akcije čišćenja i promovisanja ideje nacionalnog identiteta kroz komunalne projekte.
Zadnja subota u svakom mjesecu saobraćaj, uključujući i taksije koji grad povezuju s aerodromom, zaustavlja se na tri sata ujutro kako bi se čistilo. U akciji učestvuju svi koji to žele od 18 do 65 godina. Nakon toga mnogo je manje onih kojima i padne na pamet da bacaju smeće uokolo.
Iako je predsjednik Kagame poznat po svojim tvrdim stavovima, ljudi u Kigaliju sa velikim ponosom govore kako je njihov grad "čišći od New Yorka i Londona", a armija slabo plaćenih čistačica koje traže smeće i uređuju travnate površine svoj posao smatraju partiotskom dužnošću, piše Guardian.
"Kad stranci posjete naš grad i kasnije u svojim zemljama pričaju o čistoći ovog mjesta, to me motiviše da radim još bolje", kaže jedna od njih.
Dakle, ako je Singapur primjer kako se čistoća u gradu može postići sistemom kažnjavanja, Kigali i Dar es Salaam sigurno su dokaz kako motivacija i duh zajedništva također donose uspjeh. Calgary se, na drugoj strani, nalazi negdje između ove dvije krajnosti.
