Arma Tanović-Branković: Djeca žele biti voljena i prihvaćena, ali nemaju svi priliku da to i budu
Armin prvi humani angažman bio je u centru Hermman Gminer SOS Kinderdorf International. U ovaj centar došla je kako bi napravila jednu predstavu, a tamo je ostala dugih osam godina. Bila je voditeljica glumačke sekcije, a nakon dodatnog obrazovanja i art terapeut.
"Taj centar bio je jedna kulturno-vaspitna oaza gdje su djeca iz SOS sela, ali i iz okolnih naselja, imala priliku da se usavršavaju na različitim edukativnim i umjetničkim radionicama. Imali su instrukcije iz matematike, njemačkog i engleskog jezika te otvoreni prostor gdje su djeca iz fragilnih porodica imala svu podršku socijalnih radnika i psihologa. Bilo je to čarobno mjesto u ludom postratnom vremenu tuge i izgubljenosti", prisjeća se Arma.
Radila je radionice forum teatra, psihodrame, s djecom postavljala Šekspira, Vedekinda...
"Te godine su definirale moju budućnost. Postala sam prije svega glumački pedagog. Nekoliko godina kasnije radila sam kao glumački pedagog u Udruženju gluhih KS. Postavili smo Romea i Juliju na znakovnom jeziku. To je bio prvi put da se tako kompleksan Šekspirov tekst postavi na znakovnom jeziku. Ne bih te angažmane nazvala humanitarnim radom, ali bih istakla koliko su oni bili važni za mene u smislu razumijevanja važnosti teatra kao pokretača promjena, kako u socijalnoj zajednici tako i na individualnom planu", kaže Arma.
Ljubav prema djeci
Njena osnovna motivacija na ovom putu bio je osjećaj odgovornosti i potreba da se u granicama pojedinačnih mogućnosti ovo parče svijeta učini boljim mjestom za život. Drugi pokretač bila je njena ogromna ljubav prema djeci.
"Djeca su oči budućnosti. Svako dijete samo želi da bude voljeno, prihvaćeno i podržano. Nažalost, mnoga djeca u BiH izgube privilegiju roditeljske pažnje i odrastaju u institucijama. O njima sam često razmišljala kada sam i sama postala majka", rekla je Arma koja već nekoliko godina pruža podršku i ljubav djeci bez roditeljskog staranja.
Naime, ona i njena porodica već dvije godine kontinuirano pružaju podršku jednom dječaku iz Doma "Bjelave" i još jednoj djevojčici koja je na hraniteljstvu. Međutim, Arma još uvijek nije hranitelj.
"Ja sam potencijalni hranitelj još uvijek. Do toga je došlo sasvim slučajno i rekla bih, sudbinski. Moja porodica je kroz ovu podršku dječaku postala još povezanija i čvršća. Moja djeca odrastaju u empatične i altruistične ljude koji vjeruju u aktivno dobro. I u ljubav", kaže Arma i dodaje da se njene djevojčice odlično slažu s dječakom iz Doma.
Kako kaže, njena djeca su dobila novog brata i sestru.
"Djeca kao djeca, slažu se kao stariji brat i sestre, kao i u svakoj drugoj porodici. Možda su samo malo ranjiviji i samim tim oprezniji da ne bi jedni druge uvrijedili. Važno je imati okvir i postaviti pravila ponašanja. Naravno i ne biti previše krut, ali i ne povlađivati im", kaže Arma koju je briga o djeci bez roditelja promijenila nabolje.
Briga o djeci bez roditeljskog staranja
Hraniteljstvo koje Arma promovira je zakonski definiran oblik skrbi nad djecom koja su stalno ili privremeno ostala bez skrbi biološke porodice.
"Ono može biti povremeno, privremeno, dugoročno, hitno ili specijalizirano. Drugim riječima, hranitelj je osoba koja preuzima brigu o djetetu bez roditeljskog staranja", objašnjava Arma.
Važno je napomenuti da je hranitelj dio tima koji preuzima brigu za dijete i u tom smislu hraniteljske porodice imaju podršku socijalnih radnika, HHC tima i mobilne timove.
"U zajedničkoj sinergiji dijete koje se smješta u hraniteljsku porodicu ima priliku da odrasta u porodičnom okruženju, što je iznimno važno, jer djeca koja odrastaju u institucijama najčešće se osjećaju drugačijom od druge djece te se boje da neće biti prihvaćeni", kaže Arma i dodaje kako morate proći određene administrativne procese kako biste postali hraniteljska porodica, koji nisu kompleksni, ali su nužni jer se pojedincu povjerava život djeteta.
Brojni načini uključivanja u brigu za budućnost djeteta
Ljubav prema humanom radu u glumicu je usadila njena porodica čije dobročinstvo seže duboko u prošlost.
"Moj pradjed po majci Ćamil Čadro bio je ugledni sarajevski trgovac koji je pored svoje četvero djece podigao još četvero djece na srodničkom i nesrodničkom hraniteljstvu. S druge strane, majka mog supruga bila je učiteljica koja se s posebnom pažnjom brinula o djeci bez roditeljskog staranja iz tadašnjeg Doma Ljubica Ivezić", kaže ponosno Arma.
Na kraju razgovora Arma je željela uputiti molbu svim čitateljima našeg portala, a to je da pričaju o hraniteljstvu.
"Porodici ili pojedincu koji razmišlja o hraniteljstvu poručila bih da se ne plaši tog puta. No, nije ulazak u hraniteljstvo jedini način da se podrže djeca bez roditeljskog staranja. Postoji cijeli niz mogućnosti uključivanja u brigu za budućnost djeteta, kroz, naprimjer programe zapošljavanja, pomoći u školi, stipendiranje talentovanih učenika, uključivanje u kreativne ili sportske aktivnosti, pomoć kod stigmatizacije i autostigmatizacije, preventivni rad s porodicom ili jačanje porodice", rekla je na kraju razgovora Arma.
