Roditeljske smjernice
10

Kako postaviti granice djetetu bez štetnih metoda?

Piše: N. C.
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Postavljanje granica za djecu je ključno za njihov rast i razvoj, ali ne zahtijeva oštre kazne ili vikanje. Kako roditelji mogu postaviti granice na pun poštovanja i efikasan način, bez upotrebe štetnih metoda?

Postavljanje granica za djecu je ključni dio njihovog odgoja, jer im pomaže da shvate šta je prihvatljivo, a šta nije, te kako se ponašati u različitim situacijama. Međutim, važno je to učiniti na način koji ne narušava njihovo samopouzdanje, osjećaj sigurnosti ili odnos s nama.

Jasna i dosljedna komunikacija očekivanja

Djetetu se mora na jasan i razumljiv način reći šta se od njega očekuje. Umjesto da se fokusiramo na zabrane ("Nemoj trčati po kući!" ), trebali bismo ga usmjeriti na ispravno ponašanje ("Molim te, hodaj po kući da ne padneš."). Dosljedno ponavljanje ovih očekivanja pomaže djetetu da shvati šta je prihvatljivo.

Korištenje pozitivnih posljedica

Umjesto kažnjavanja djeteta za pogrešan postupak, koristimo pozitivne posljedice koje podstiču dobro ponašanje. Na primjer, ako dijete odloži svoje igračke, pohvalite trud i obećajte mu da će imati više vremena za igru. Ovaj pristup pomaže djetetu da shvati da su pozitivne posljedice rezultat njegovih pozitivnih postupaka.

Postavljanje granica s razumijevanjem

Kada djetetu postavljamo granicu, važno je objasniti zašto. Na primjer: "Sada nije vrijeme za igru ​​na vašem telefonu jer moramo završiti ove zadatke. Možete igrati kada završimo." Na taj način dijete razumije zašto su postavljene granice i osjeća se poštovano.

Bez prijetnji i manipulacija

Umjesto prijetnji tipa "ako to ne uradiš, neću ti to više dopustiti... ", radije koristimo smiren i odlučan ton. Na primjer: "Sada moraš da uradiš domaći, onda imaš vremena da se igraš." Djeca bolje reagiraju na direktan i iskren pristup nego na manipulativne pristupe ili prijetnje.

Promoviranje odgovornosti i nezavisnosti

Dijete treba da nauči da preuzima odgovornost za svoje postupke. Ako pogriješi, pomozite mu da shvati šta je pošlo po zlu i kako to može popraviti. Na primjer, ako vaše dijete zaboravi da odloži svoje igračke, možete reći: "Razumem da ste se zabavili, ali važno je da pospremite nakon što završite s igrom. Sljedeći put ćete svoje igračke odložiti čim prestani da se igraš."

Ključno je ostati smiren, dosljedan i pun poštovanja kada postavljate granice. Djeca najbolje uče na primjeru i moraju znati da smo tu da ih podržimo, a ne samo da ih kaznimo.