Nedostatak samopouzdanja, strahovi, nesamostalnost, sve su to posljedice koje, greškama iz najboljih namjera, dijete sutra može odnijeti sa sobom. Mentalno jača djeca spremnija su da se suoče sa svojom budućnosti, stoga trebate njegovati njihovo mentalno zdravlje.
Ovo su, prema mišljenju psihologa, najčešće greške koje roditelji prave:
Uvijek ga "spašavate" od neuspjeha
Kada ste roditelj, teško je gledati dijete kako se na teže načine, a ponekad i ne uspijevajući, suočava s izazovima koje vi možete jednostavno riješiti.
Ali, razmislite o tome na sljedeći način: Čak i ako uradite djetetovu domaću zadaću, sutra nećete moći sjediti s njim u učionici i pomagati mu na testu ili usmenim odgovorima. Kontrola je uredu, no ono mora samostalno završiti svoje zadatke.
I neuspjeh je dio uspjeha. Ako se djeci nikad ne pruži šansa da nauče lekcije koje dolaze iz neuspjeha, nikada neće razviti potrebnu upornost da se nakon pada ponovo uzdignu.
Očekujete savršeno (nerealno)
Potpuno je prirodno da želite da vaše dijete bude najbolje u svemu. Međutim, ima roditelja koji od svoje djece imaju prevelika očekivanja, bilo da je riječ o školi, sportu, poslu ili nečemu drugom. Često zaboravljamo da svako dijete već daje sve od sebe da ispuni očekivanja roditelja. Svako dijete je drugačije i posebno te svako ima različite sposobnosti.
Zahtijevajući nemoguće od svog djeteta, činite ga nesigurnim i dajete mu osjećaj manje vrijednosti s kojim će se boriti i kao odrasla osoba.
Ne ohrabrujete ga u novim stvarima
Postoji mnogo stvari zbog kojih djetetu može biti neugodno, poput isprobavanja nove hrane, stvaranja novih prijateljstava, novog sporta, a pogotovo preseljenja u novi dom ili mijenjanje škole.
Baš kao i neuspjeh, suočavanje s neugodnim situacijama jača psihu vašeg djeteta. Ohrabite svoje dijete da proba nove stvari. Pomozite mu da napravi prvi korak, jer obično je on najteži.
Osjećanja djeteta ne uzimate za ozbiljno
Vrlo je bitno dati do znanja djetetu da je normalno da priča o svojim osjećanjima, ali i da ih izražava. Kada kažete djetetu "nemoj biti tako tužan zbog toga" ili "nije velika stvar", šaljete mu signal da osjećanja nisu bitna i da je bolje da ih ne pokazuje.
Npr. ukoliko usred strašne grmljavine vaše dijete pokazuje koliko je uplašeno, recite mu "znam da si uplašen" i pitajte ga kako da mu pomognete da se osjeća bolje.
Tako ga učite kako da vlada svojim osjećanjima i pomažete mu da se sabere dok ne pronađe rješenje.
Ne poštujete njegovu privatnost
Poput odraslih, i djeca imaju potrebu za privatnosti. S odrastanjem ta potreba raste, jer ona zapravo znači i da dijete hoće da preuzme kontrolu nad vlastitim životom. Nemojte mu uskraćivati privatnost.
Ponekad, dovoljno je da misle da ste ih pustili, dok iz daleka pratite i posmatrate šta i kako rade.
Ugrožavanjem dječije privatnosti dovodite dijete u situaciju nepovjerenja, a laganje bi moglo da mu postane navika koje se neće riješiti ni kao odrasla osoba.
Volite dijete, ali mu to ne želite reći
Koliko god bili posvećeni djetetu i mislili da se ljubav podrazumijeva, velika je greška ne pokazati i ne reći djetetu koliko vam znači.
Također, ako dijete nešto uradi kako treba, nemojte mu uskratiti pohvalu. Iako se na našim prostorima vjeruje da se "djeca kvare kad se pohvale", time se nemojte voditi. Djeci je poželjno pokazivati ljubav i verbalno.
Pretjerano kontrolišete djetetove odluke
Većina roditelja ima potrebu da kontroliše djecu u svemu, a naročito u odlukama koje sama donose. Ponekad je potrebno pustiti dijete da samo donese neku važnu odluku. Kontrolisanjem svake sitnice u njihovom životu dovest ćete ih do toga da sumnjaju u sebe i osjećaju se ograničeno.
Ako djeci damo mogućnost da odlučuju, to će im razviti samopouzdanje i samopoštovanje, a naučit ćete ih i da preuzimaju odgovornost za svoje postupke.
Svađate se s partnerom pred djecom
Pokušavajte izbjeći svađe pred djecom, naročito one agresivne, neprijatne i pune ružnih riječi ili psovki.
Svađe mogu ostaviti dugotrajne traume na psihu vašeg djeteta, a zbog njih mogu imati i probleme u svojim emotivnim vezama kasnije. Roditelji trebaju biti primjer na osnovu kojeg će djeca formirati odnose.