Da historijski kompleks tvrđave Stari grad u Srebreniku ima izuzetno bogat biodiverzitet pokazuje devetomjesečna studija koja je provedena na ovom području.
Rezultati istraživanja kazuju da srednjovjekovnu tvrđavu ukrašavaju vaskularne biljne vrste, a posebno endemične i rijetke vaskularne biljke.
Autori studije "Analiza, inventarizacija i kartiranje vrsta i staništa međuopćinskog područja planine Majevice" Nermina Sarajlić, Šemso Šarić, Adnan Medić, Mensur Zukić i Aldin Hodžić od juna prošle do marta ove godine unutar i oko kompleksa zabilježili su 307 taksona vaskularnih biljaka iz 71 porodice, od čega su dvije vrste endemične za područje Bosne i Hercegovine i Balkanskog poluostrva.
Riječ je o biljkama bosanska zvončika Campanula hofmannii (Pant.) Greuter & Burdet i hregersenova mlječika (Euphorbia gregersenii K. Malý ex Beck) koje imaju status gotovo ugroženih vrsta.
"Osim dvije navedene, zabilježeno je još šest vrsta sa Crvene liste: uspravni čistac (Stachys recta L.) u kategoriji kritično ugroženih, prhutava slezenica (Asplenium lepidum C. Presl) i širokolisna veprina (Ruscus hypoglossum L.) u kategoriji osjetljivih, bijela naglavica (Cephalanthera damasonium (Mill.) Druce) i sibirski zvončić (Campanula sibirica L.) u kategoriji gotovo ugroženih i jedna vrsta (Skopolijev strupnik Scrophularia scopolii Hoppe) u kategoriji nedovoljno poznatih", navode iz Eko života.
Evidentirano je i prisustvo 24 taksona alohtonih vrsti, od čega devet spada u invazivne biljne vrste, kao što su ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.), tatula (Datura stramonium L.), jednogodišnja krasolika (Erigeron annuus (L.) Desf.), kanadska hudoljetnica (Erigeron canadensis L.), čičoka (Helianthus tuberosus L.), bagrem (Robinia pseudoacacia L.), velika zlatnica (Solidago gigantea Aiton), perzijska čestoslavica (Veronica persica Poir.) i Balfourijev nedirak (Impatiens balfourii Hook. f.).
Iz Eko života navode da je tokom istraživanja prvi put za Bosnu i Hercegovinu zabilježeno prisustvo alohtone vrste Amaranthus tuberculatus (Moq.) J. D. Sauer.
Također, kako su istaknuli, ova studija predstavlja temelj za proglašenje kompleksa tvrđave Stari grad Srebrenik zaštićenim pejzažom ili nekom drugom kategorijom u skladu s domaćim i zakonima Evropske unije te njihovim preporukama.
Vrijedi kazati i to da se Stari grad Srebrenik prvi put spominje 15. februara 1333. godine, za vrijeme vladavine bosanskog vladara, bana Stjepana II Kotromanića, a koji je na ovaj datum potpisao povelju s Dubrovačkom Republikom o iznajmljivanju Stona, Pelješca te još nekoliko dijelova Dubrovačke Republike.
Danas predstavlja najočuvaniji srednjovjekovni grad u Bosni i najočuvaniji primjerak arhitekture tog doba, čime je postao i nezaobilazna turistička destinacija. Podignut je na stijeni koja se izdiže od okolnog terena u visini od oko 70 metara, a gornji plato je neravan i rascijepljen.
Sastoji se iz tri dijela koja se nadovezuju jedan na drugi sa četiri kule, manjim dvorcem i pristupnim mostom. Donji grad čini ulazna kvadratna četverostrana kula-kapija s pomoćnom zgradom i dvorištem. Odatle se pored zaobljene četverostrane kule stiže do platoa na kojem se nalazi kasarna, odakle, pored kvadratne četverostrane kule vode kamene stepenice do kapije gornjeg grada, odnosno srebreničke citadele.
U citadeli se nalazi manji dvorac, pored kojeg je na vrhu stijene iznad ulazne gradske kule, odnosno kapije, smješten veliki okrugli četverostrani Donžon. Visinska razlika između najniže i najviše tačke na kojoj se nalazi kula je oko 13 metara.
