Dalija Konaković: Dino i ja smo život prilagodili Kiani Aji, ljubomorno čuvam naš mikrosvijet

"Tek sam dolazila sebi poslije totalne anestezije. Dino mi je stavio Kianu na prsa, poljubila sam je i nekako izgovorila 'stvarno ima kosu'. Imala sam strašne mučnine cijelu trudnoću i uvijek su mi govorili da je to znak bebe s puno kosice pa sam to prvo primijetila. Već pred kraj trudnoće sam znala da moram na carski, ali moja mala svojeglava Jarčica je odlučila stići u svom terminu. Tako sam s redovne kontrole završila na hitnom carskom. Bila sam strašno prepadnuta i uporno sam doktoricu uvjeravala da trebam još malo sačekati, da je Dino na Skupšini i ne znam kakav sve izgovor nisam našla, ali tri sata poslije držala sam Kianu u naručju i nikada ne bih promijenila nijedan detalj toga dana", ispričala je.

Kao što nikada nisu krili svoju ljubav kojoj smo svjedočili na društvenim mrežama, tako nisu krili ni koliko uživaju u roditeljstvu. Svaki trenutak prilagodili su Kiani Aji, a Dalija nam kaže da je majčinstvo savršena kompilacija "rugala se ruga" momenata.

"Ranije sam gledala druge majke i u sebi mislila 'to je potpuno pogrešno, ja to nikada ne bih tako', a sve sam uradila tako i još gore. Nisam dijete prilagodila svom životu, nego sam život prilagodila djetetu. Na prstima smo hodali i šaptali kada je konačno uspavamo, da nije crtanih, meni i Dini nikada ne bi pojela ni pet zalogaja i svaki bi obrok trajao po dva sata, i dalje se ne zna sama uspavati nego imamo naše male rituale, naviknuta je na ruke i zagrljaje i jako voli da se nosi, glasno negoduje ako aktivnost nije po njenoj volji, planovi se moraju prilagoditi njenom programu, svaki slobodan trenutak provodimo u igri, plesu i razgovoru s njom, od starta skačemo i smirujemo je odmah čim zaplače. Sada sam apsolutno uvjerena da je to sve potpuno ispravno. Djeca treba da se naviknu na ruke, blizinu i ljubav, da budu zahtjevna i pretumbaju nam život naopačke, da osjete da su njihove potrebe i emocije naš prioritet i da roditelje svako malo dovedu do granice izdržljvosti. Onda nas zagrle i dobijemo novu snagu da planine preskačemo. Postoje i brojne naučne studije koje dokazuju da takav pristup ima pozitivan efekt i na psihofizički razvoj djeteta i na njihov imuni sistem", rekla je.

Jedinstven odnos tate i kćeri

Dok plavooka Kiana Aja veselo trčkara u Botaničkom vrtu Zemaljskog muzeja i igra se s kamenčićima, Dalija i Dino nam pričaju kako nisu strogi roditelji.

"Mama ipak mora nametnuti red pa mene sluša bolje nego Dinu. Zna da joj Dino ništa ne može odbiti pa to maksimalno iskorištava", pričaju nam.

Dalija dodaje kako Kiana Aja ima posebnu vezu s tatom koji je od početka uključen u brigu o njoj (mijenjanje pelena, kupanje, uspavljivnje, hranjenje itd.).

"Kiana je u suštini mamina velika maza, ali kako Dinu zbog njegovih obaveza viđa manje nego mene, kad je on tu sve ostalo je u petom planu. Ona se od Dine ne bi odvajala ni minut. Kada se rodila prvo je čula njegov glas, Dino ju je držao dok se ja nisam probudila iz narkoze, pričao joj na uho i kasnije ju je mjesecima mogao smiriti svojim glasom. Oni za sve imaju neku svoji igricu, pjesmicu i ritual. Za žensko dijete je veza a ocem osnov za sve ostale odnose u životu i ja sam presretna kada vidim njih dvoje. Iako to znači da se nekada moram crveniti jer vrišti kad je uzmem od Dine i ljudi me u čudu i s osudom gledaju, kao 'Bože kakva li je ovou žasna majka pa dijete neće njoj'", rekla je Dalija uz smijeh.

Briga o djetetu i njoj i Dini predstavlja užitak, a lijepa voditeljica nam priznaje da su joj često postavljali pitanje "Pomaže li vam suprug u brizi o djetetu?".

"Pjenila sam na početku kada me neko to pita i vrlo ratoborno odgovarala da Dino meni uopće ne pomaže, nego brine o svom djetetu. Nekoliko puta su i njemu govorili kako mama treba djetetu mijenjati pelene. Valjda ne shvataju da je i ta pelena dio izgradnje odnosa oca i djeteta. Takve očeve neću shvatiti. Obaveze su stvar dogovora i organizacije unutar porodice. Ja sam čudna vrsta patrijarhalne feministice, apsolutni sam pobornik ravnopravnosti žena, ali čvrsto vjerujem da je muškarac glava kuće. S tim u skladu kod nas se i dijele obaveze", ispričala nam je.

Balans između roditeljstva i posla

Dalija priznaje da nije lako napraviti balans između roditeljstva i posla i priča nam kako je imala sreću da je Kiana dobro prihvatila razdvajanje kada je došao trenutak da se vrati na posao.

"Vratila sam se na posao nakon godinu dana porodiljskog i bila sam u panici kako će sve funkcionisati. Kiana jede isključivo hranu koju joj ja skuham i vrlo je zahtjevna mušterija, godinu dana se nikada duže od dva sata nismo odvajale i pomisao da neću biti tu kada se popodne budi ili navečer uspavljuje mi je bila zastrašujuća. Srećom, sve se savršeno posložilo. Imamo divnu tetu, ali Dino i ja uvijek vodimo računa da je bar pola dana jedno od nas dvoje s njom i da je uvijek jedno od nas dvoje uspavljuje navečer. Ja imam netipično radno vrijeme, radim često do 22 ili 1 sat poslije ponoći, Dino od ranog jutra do večeri, ali za sada sve odlično funkcioniše i najbitnije je da Kiana ne trpi ni najmanje. A ne trpi ni posao", rekla je.

Imali smo priliku uvjeriti se da je malenoj Kiani Aji najbitnije da se nijednog trenutka ne sjedi mirno i ne stoji u mjestu. Potvrđuju nam to Dalija i Dino koji kažu da su zbog Kiane u boljoj formi nego prije deset godina.

"Pjevamo, plešemo, ganjamo se po kući, šutamo loptu, obilazimo parkove u potrazi za pijeskom i kamenčićima, penjemo se naopačke uz tobogane, šaramo po bojankama, a nekad, kad mama i tata ne gledaju, i po štoku, po sto puta vadimo sve iz kuhinjskih elemenata i vraćamo, jer su nam šerpe i teglice draže nego igračke", rekli su Dino i Dalija opisujući vrijeme koje provode s kćerkicom.

Stvaranje boljih prilika

Dalija na društvenim mrežama često objavljuje fotografije svoje kćerke, no uvijek joj sakrije lice.

"Kiana je najbitniji dio mog života i ne mogu baš da je ne uključujem u svoje objave. Lice sakrijem jer je još mala, zbog prirode Dininog posla i jer sam još pod dojmom krajnje monstruoznih poruka koje su mi neke zaštitnice pasa lutalica slale dok sam bila trudna i kasnije kad sam se porodila, jer se nisu slagale s Dininim stavom da čopori pasa ne trebaju sijati strah po Sarajevu", rekla je.

Na kraju našeg popodnevnog druženja Dalija i Dino priznali su da bi voljeli da njihovo dijete odrasta u nekom boljem, drugačijem svijetu.

"Svijet je i globalno i lokalno otišao stranputicom, vrijednosti su potpuno poremećene, empatije je sve manje, ljudska patnja ne izaziva nikakvu reakciju, vladaju razni nacionalizmi, šovinizmi, nemoralnost, agresivnost i sebičnost. Nadam se da će doći do nekog naglog zaokreta, a do tada ljubomorno čuvam naš mikrosvijet i poslije radnog vremena pokušavam izbrisati sjećanje na sve gore vijesti koje stižu", zaključila je Dalija.