Devetogodišnja Ajda osvaja bh. planine, trči utrke širom BiH, a redovna je i na Maršu mira
Bajrić je treći razred Osnovne škole “Hamdija Kreševljaković” u Kaknju završila odličnim uspjehom, a u razgovoru za Klix.ba kazala je da su prva trčanja od tek nekoliko stotina metara počela na stadionu Rudara iz Kaknja.
"Kada sam imala pet ili šest godina s babom sam išla na stadion Rudara. Prvi put sam istrčala jedan krug, naredni dan su bila dva kruga, dok jednog dana nisam istrčala čak 15 krugova. Nakon toga istrčala sam i utrku u Kaknju na pet kilometara, pa zatim i u Zenici, kao i utrke na deset kilometara u Zenici i Konjicu. Sada ponovo čekam da u Kaknju trčim utrku na pet kilometara”, kazala je Bajrić.
Nije joj naporno trčati bez obzira na vremenske prilike, teren ili druge faktore koji su biti za uspješnu trku. Sa starta krene lagano, svojim ritmom, ali s uvjerenjem da će vidjeti ciljnu ravninu i okititi se medaljom. Bajrić ima i dosta prijateljica koje se bave raznim sportovima, a jedna od njih i trči s njom. Najveća podrška joj je ipak starija sestra koja navija kada ne trči s njom.
Svoj prvi pohod na jednu od bh. planina imala je sa šest godina i tada je osvojila vrh Maglića. Nakon Maglića, uslijedilo je osvajanje Zelengore, Bjelašnice, Treskavice, Konjuha.
“Bila sam i na Maršu mira čak četiri puta. Prvi put nije bilo teško hodati, a sada ove godine je bilo malo teže jer je kiša padala pa je bilo teško hodati i pokisla sam dosta”, dodaje Bajrić.
Cilj joj je osvojiti još veće vrhove, a već naredne godine istrčati polumaraton u Sarajevu.
Njen otac Senad Bajrić je kazao kako je sve krenulo od porodičnih druženja na planinama i rekreativnim trčanjem. Cilj je bio ispuniti dan s porodicom, ali dogodio se spoj ugodnog s korisnim.
“U ovakvom vremenu gdje živimo atomskim životima, otići na planinu i provesti dan s djecom i porodicom je neprocjenjivo kao i trčati s njima u poslijepodnevnim satima. Trudim se da vrijeme iskoristimo za trčanje i planinarenje, ali cijeli dan s porodicom je nešto nevjerovatno”, kaže Senad.
Dodao je da su prve šetnje bile lagane, da je i sam sumnjao da njegova djeca mogu u početku popeti se na Kraljevski grad Bobovac, ali je shvatio da je sve u barijerama koje roditelji sami sebi postave.
"U prirodi se sve samo dešava, ne treba djecu čuvati, ako se okliznu i padnu nije smak svijeta. Dešavalo se i da završe u potoku, ali djeci je vrlo često barijera taj zaštitnički odnos i često ih sputavamo u onome što mogu. Danas sam sretan što se bave sportom i aktivnim životom”, dodao je Ajdin otac.
Na kraju je istakao da se i sam kao planinar penjao na Ande, osvojio Kilimandžaro, a da njegove uspomene, fotografije i video snimke, njegovim djevojčicama u životu postavljaju više ciljeve.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
