Emotivna ispovijest majke o osamostaljenju njene djece postala hit na internetu
Misty Brewer Lee ima dvoje djece. Kćerka joj ima 27 godina i igra softball na fakultetu, a sin joj je srednjoškolac koji je tak napunio 19 godina, prenosi Bored Panda. Dakle, oni su dvije mlade osobe koje se spremaju samostalno zakoračiti u život. Naravno, još im uvijek treba njihova mama i ona će zauvijek biti njihov roditelj, ali – njena se uloga promijenila.
Imajući u vidu sve te promjene, Misty je napisala pismo svim mladim roditeljima. Ona je u tom pismu iznijela jednu važnu lekciju koju je naučila tokom godina, a to je da se brine o svojoj djeci uvijek i da prati svaki korak njihovog putovanja kroz život.
Njena objava uopće nije bila patetična i beznačajna. Bila je iskrena. Vjerovatno je baš zbog toga i ostvarila čak 397 hiljada reakcija i 491 hiljada puta bila podijeljena na Facebooku. Njenu objavu prenosimo u cijelosti.
"Kada prvi put postajete roditelji, svi vam govore o izazovima koje roditeljstvo nosi sa sobom, poput neprospavanih noći pored djeteta, tinejdžerskih dana kada ne žele leći rano, ozljeda na treninzima, novčanih sredstava potrebnih za uzdržavanje. Izazovi uključuju i prijevremeno odlaženje s posla jer njima nije dobro, neurednu kuću i razbacanu odjeću, pomaganje oko domaćih zadaća, nabavljanje potrebnog pribora i garderobe, spremanje užine.
Potom gledate kako im oči sijaju na Božićno jutro i pokušavate zapamtiti taj sjaj.
Upisujete ih na sport, vozite na treninge i vodite preko cijele države kako bi mogli imati igru koju žele. I nema veze što je sve to naporno i skupo.
Toliko smo zauzeti da i ne shvatimo kada su prije završili ti dani života. Razmišljate i, 18-20 godina vam djeluje kao dugo životno razdoblje.
Onda se, odjednom, sati pretvore u dane, dani u mjesece, a mjeseci u godine.
Odjednom ta mala osoba, koja je nekada samo željela ležati pored vas u krevetu i grliti se s vama dok gleda crtane, sada postaje osoba koja vas grli u hodniku kada odlazi i dolazi.
I haos i smijeh koji su nekada odzvanjali kućom tada se pretvore u tišinu i usamljenost.
Naučili ste kako biti roditelj djetetu kojemu ste potrebni i kako ga zaštititi, ali nemate pojma kako cijela ta stvar "pusti neka idu" funkcionira.
Tada se samo možete držati čvrsto koliko god možete, pitati se kako je vrijeme proletjelo takobrzo i kriviti sebe što ste nešto propustili.
Čak i ako ste proveli s njima 20 godina, čini vam se da to nije dovoljno i postavljate sebi mnogo pitanja.
Jesam li ih naučila pravim lekcijama?
Jesam li im čitala dovoljno knjiga kad su bili djeca?
Jesam li provodila dovoljno vremena igrajući se s njima?
Koliko sam događaja u školi propustila?
Znaju li zaista koliko ih volim?
Što sam mogla napraviti bolje kao roditelj?
Kad dođe vrijeme da oni odu, to vas pogodi kao tona cigli.
I sve što vi možete jest molite se, nadati i vjerovati da će ih Bog zaštititi na tom putu kojim su krenuli sami.
Roditeljstvo je najbolja stvar na svijetu, ali u jednom trenutku postanete uzbuđenii, a već u sljedećem te ostavi slomljenog srca.
Jedna je stvar je sigurna, nikada nema dovoljno vremena.
Zato poručujem svim roditeljima male djece koji razbijaju glavu kako ih provesti kroz cijelo ovo ludilo: Iskoristite svaki dan u potpunosti, iscrpite ga, ispijte ga do kraja.
Jednog će dana svi ti dani spavanja, grljenja, crtaća, božićne magije, zajedničkih večera, nestati.
I vi ćete ostati pitajući se jeste li napravili dovoljno dobro kako biste ih mogli pustiti da rašire vlastita krila.
Oni će odletjeti", zaključuje svoju ispovijest Misty.
Mnogi su roditelji emotivno reagirali na ovu njenu objavu, dijeleći i svoje osjećaje u vezi sa djecom i njihovim odlaženjem od kuće.
