Iskren tekst na blogu
63

Emotivna ispovijest zaposlene mame: Prestanite me osuđivati zato što izlazim s posla tačno u 17

DP
Pixabay.com
Pixabay.com
Na poslu zna biti dovoljno stresno i kada vas kod kuće ne čekaju djeca sa svim svojim potrebama i problemima, a neprestano žongliranje između ova dva mjesta zna prilično iscrpiti.

Mame danas dosta vremena provode na poslu, a kada dođu kući čeka ih još obaveza, piše boredpanda. Jamie Johnson, majka dva dječaka, radi prilično dugo i balansiranje između obaveza na poslu i obaveza kod kuće zna joj oduzeti dosta energije. Da bi objasnila kako joj sve uspijeva, Jamie je nedavno postavila jedan iskren tekst na svom blogu o roditeljstvu.

"Molim vas, oprostite što svoj posao napuštam tačno u 17:00 sati, ali moja djeca čekaju da iz uzmem od dadilje. Izvinjavam se i što ću propustiti ovaj sastanak, ali završetak predškolskog obrazovanja moje djece je važniji.

Znam da sam zakasnila danas, ali ne mogu ostaviti bebu u vrtiću sve do 7:45. Znam i da djelujem rastrojeno, zato što i jesam rastrojena. Imam bolesno dijete i čekam saznati kada ću ga moći odvesti pedijatru.

Ja ne želim izgledati izmučeno kada se pojavim u uredu, ali moram biti budna u 4:30, uz dijete koje treba umiriti.

Znam da mi oči izgledaju vlažno, ali prethodnih 12 sati provela sam pokušavajući uspavati bebu.

Nisam željela ni da moj e-mail djeluje drsko, ali imam petogodišnjaka koji je cijelo jutro plakao, jer ne želi ići u školu i zabrinuta sam zbog njega.

Da, upravo sam glavom lupila o sto. Dobila sam poruku da moje dijete ima konjunktivitis i moram ići po njega, iako je ovaj izvještaj skoro stigao.

Znam da su mi, trenutno, oči natečene. To je zato što sam prethodnu noć provela plačući, jer sam iscrpljena, nikada nisam sama i nisam imala toplu kupku već pet godina. Oprostite što sam kratka s vama, ali prethodni sat sam provela raspravljajući s djetetom oko potrebe nošenja pantola kod dadilje.

Znam da bi svoj privatni život trebala ostaviti izvan ureda, ali kada ste mama dvoje djece, to je veoma teško. Zato hvala svima koji su mi pružali radost prethodnih pet godina. Mogla bih je malo i samoj sebi pružiti.

Nije lako biti mama s punim radnim vremenom kada imate dvoje djece. Hvala svakom šefu koji mi je dopuštao izaći s posla zbog dogovorenih pregleda kod liječnika, iznenadnih bolesti, završavanja predškolskog i nošenja školskih užina. Hvala svim ljudima koji su okretali glavu kada sam bila trudna i kada bih morala izletjeti sa sastanka kako bih povraćala. Hvala svim ljudima koji su mi stavili do znanja da i oni također žongliraju i često teško balansiraju između svojih poslova, privatnog života i djece.

Hvala svim ljudima koji su ignorirali moje vodene oči, umorno lice i košulje pune mrlja.

Hvala svim drugim mamama koje su me svakodnevno motivisale nastaviti dalje.

Hvala svim ljudima koji su mi pomagali nastaviti, čak i ako sam se nekad osjećala poraženo.

Hvala svim suradnicima koji su preuzimali moje obaveze, jer sam ja morala ići i riješiti neku hitnu, dječju, situaciju.

Znam da nisam jedina zaposlena mama na svijetu, ali sam zaposlena mama i znam kroz što prolazite.

Znam da se osjećate kao da trebate nadoknaditi nešto, jer dolazite na posao točno u minutu i napuštate ga čim sat otkuca 17:00.

Razumijem vas i kada ručate za svojim radnim stolom, jer morate izaći ranije kako biste dijete uzeli od dadilje, odveli ga kod ljekara, a potom vratili dadilji i onda se vratili na posao zbog sastanka koji imate u 14:00.

Razumijem i da ste ponekad na posao dolazili neuredni, jer vaša djeca nisu mogla naći svoje cipele, nekome ste dali posudu pogrešne boje ili ste zaboravili donijeti kod dadilje i medvjedića s kojim spavaju.

Razumijem da ste umorni.

Iscrpljeni, vjerovatno.

Ali također znam i da ste vrijedni i sposobni za mnogo više nekada.

Ne morate birati između dva svijeta koja volite. Možete imati i posao i karijeru. Teško je, ali je moguće.

Da, ti svjetovi će se nekada sudarati i činiti život mnogo kompliciranijim, ali vrijedno je toga.

Zato se ne zaustavljajte. Ne odustajte. Savladat ćete sve to.

P.S. Neće svi razumjeti sve ovo i to je u redu", završava Jamie Johnson.