Bojana Stamenov o izazovima prije nego što je izgubila više od 70 kg: Bila sam nasmijana samo na sceni
"Kako bi naš narod rekao, shvatila sam da je 'dotjeralo cara do duvara'. Nisam bila dobro. Sve je 'otišlo u crveno'. Situacija sa zdravljem dostigla je negativnu kulminaciju. Krenula sam sa endokrinološkim ispitivanjem jer mi je šećer u jednom trenutku bio 27,7. Imala sam probleme sa vidom, promjene raspoloženja su bile sve češće… Mučilo me je što sam bila nasmijana i pozitivna samo na sceni i kada se uključe kamere. Kada se svjetla ugase, sama sa sobom nisam bila sretna i shvatila sam da nešto mora da se mijenja", navela je.
Dodala je da je bila tužna, nezadovoljna i nesretna te da je u jednom trenutku bila čak i agresivna u komunikaciji, s bliskim ljudima pomalo osiona.
"To je bila neka osoba kakva nisam željela da budem, jednostavno se više nisam prepoznavala. Bila sam u strahu da čak i ako krenem s nekim treninzima u teretani, neće biti dovoljno stručne osobe da sa mnom radi. Plašila sam se da nema dovoljno obučenih i edukovanih da se s mojom težinom i specifičnom situacijom adekvatno uhvate u koštac i oklijevala sam. Imala sam strah i od povreda: šta ako padnem, povrijedim se, šta onda s oporavkom, opet ležanje, opet gojenje pa ukrug... ", kazala je.
Shvatila je da je jedan od najvećih strahova žena s viškom kilograma kako uopće ući u teretanu kada izgledaš tako kako izgledaš.
"Sada mogu da kažem da je to čista nebuloza i da onog momenta kada odlučiš i kreneš s procesom, ne treba da te zanima šta bilo ko drugi misli, osim onih koji te zaista u tome podržavaju. Gotovo da nisam ni osjetila kako su ti kilogrami otišli. Bilo je znoja, bilo je naporno, ali sam bila redovna na treninzima tri puta nedjeljno", ispričala je.
U jednom trenutku je uhvatila panika oko toga šta će biti ako joj se jave za operaciju jer tada zapravo nije ni željela da se operiše.
"Vidjela sam da mogu mnogo i ovako. Počela sam da sumnjam i u svoju bazičnu želju da problem riješim operativnim putem. Mnogo je tu još dilema bilo, kako ću i kada se vratiti pjevanju, šta s novim režimom života ako se ipak operišem… Osjetila sam da imam potrebnu psihičku stabilnost da idem ovako dalje pa dokle stignem. Ponekad mi se činilo da lebdim. Hodala sam normalno, šetala. Garderoba mi je postala velika i ponovo sam iz ormara povadila neke stvari koje godinama nisam mogla da nosim. Stanem pred ogledalo i kažem: 'Hej, ovo je skroz OK'", kazala je.
Učila je da ponovo voli svoje tijelo, a podrška prijatelja joj je bila nevjerovatno značajna.
"Na komentare rodbine i još nekih osoba iz bliskog okruženja nisam reagovala, ali nisam dozvoljavala ni miješanje, pitanja ni potpitanja. Jednostavno, imala sam svoj kurs i više ništa s njega nije moglo da me pomjeri. Konačno sam se osjećala dobro, osjećala da to mogu", rekla je.
