Lejla Delalić: Bodybuilding je sport ljepote tijela, treba se boriti protiv predrasuda

"Kruna ove sezone, glavno takmičenje za koje se pripremam je amaterska Olympia u španskoj Marbelli. Tamo će konkurencija biti ogromna, ako uđem u finale bit ću presretna cijeli život", priča nam naša državna prvakinja, očekujući to u svjetskim okvirima veliko takmičenje.

Krenula sa atletikom

Lejla Delalić sa sedam godina se krenula baviti atletikom, nikad se ne bi prestala baviti atletikom da se klub nije raspao. Potom je prešla na ples i tu ostala deset godina. Studirajući DIF krenula je ići u teretanu i tako je startala njena karijera u bodybuildingu.

"Kako sam krenula sve intezivnije raditi u teretani počela sam primjećivati da mi se tijelo počinje mijenjati, te sam odlučila da se pripremim za prvo takmičenje. Sjećam se svog prvog takmičenja koje se održavalo ispod Starog mosta i tu sam osvojila drugo mjesto", prisjeća se Lejla početaka.

Slijedila je serija medalja, te osvajanje zlata na državnom prvenstvu prošle godine. Ambicije za narednu godinu su velike, želi jedno, ali vrijedno takmičenje.

Arnold Classic cilj za narednu sezonu

"Cilj mi je pripremiti se za Arnold Classic, što je sami vrh ovog sport u svijetu", najavljuje nam Lejla.

Pripreme za takmičenja su rigorozne, traju najmanje tri mjeseca, a Lejla se za posljednje uspjehe pripremala šest mjeseci.

"Ishrana i trening, jedno bez drugog ne ide. Kad si rekreativac možeš pojesti hamburger ili ćevape, ali kao profesionalac samo nekad. Svaki moj dan kreće ustajanjem u pet ujutro, odmah vježbam 45 minuta na orbitreku, onako na gladan stomak, pa tek onda idem na doručak. Doručak je prvi od šest obroka, nikad previše, umjerena prehrana sve po planiranim namirnicama", opisuje nam način pripreme Lejla.

Jako skup sport

Piletina i brokule dominiraju jelovnikom, nakon doručka ide na posao. Lejla je profesor sporta, u Trećoj osnovnoj školi vodi grupne vježbe, u vrtićima radi s djecom najmlađeg uzrasta te kao privatni trener, aerobik, pilates, zumba, svega ima u njenom danu. Poslije podne slijedi teretana.

„Iako su odlasci u teretanu jako popularni kod nas, bodybuilding kao sport je na niskim granama, prije svega jer je to jako skup sport. Ako znate da prosječan takmičar u jednom danu pojede kilogram mesa, sve vam se samo kaže. Naravno to je kap u moru svih troškova“, kazuje nam naša sagovornica.

Ovaj sport žrtva je brojnih stereotipa, od izjednačavanja proteina i steroida, do predrasuda da ovakvo modificiranje mišića nije za žene.

Zaboravljeni od politike i sponzora

"Sama riječ bodybuilding ne zvuči ženstveno, dok naziv moje discipline bikini fitness ima drugačiju percepciju. Moja disciplina je najženstvenija, traži se blaga definicija mišića, bez urezanih separacija, traži se ženstvenost, mišićavost, ali laganija varijanta", priča nam Lejla.

Sport je težak, a mnogi koji bi se željeli baviti njime odustaju kad vide čega se sve moraju pridržavati.

"Mnogi koji bi se željeli baviti našim sportom ne mogu da izdrže ovaj režim rada i odricanja, rani odlazak u krevet, još ranije buđenje, bez izlazaka, naporni treninzi. Strog režim rada, pravilna ishrana, naporno treniranje, jer bez velikih odricanja nema niti vrhunskih rezultata", zaključuje Lejla Delalić.

Na kraju nam je rekla da i pored svih medalja i uspjeha nikad je niti jedan političar niti sponzor nije pozvao na neki prijem, niti je iko ikad dao neki novčani iznos da pomogne ovaj sport ili njegove šampione. Vjerovatno je to jedini takav sport kod nas.